JADRANSKI MRGARI: SUHOZIDNA BAŠTINA RH
Tekst: B. Horvatić / F. Šrajer / Panopticum
Foto: S. Ilić / Sinjali
Prastara građevinska tehnika suhozida, tj. gradnja slaganjem kamena bez ikakva vezivnog materijala, još je uvijek očuvana u pučkoj tradicijskoj arhitekturi na hrvatskom Jadranu, ali i u njegovom zaleđu. Njezin su najdojmljiviji i najrjeđi primjer mrgari, kompleksne višeprostorne ovčare od suhozida, s tlocrtom u obliku cvijeta, koje se koriste za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika. Ti ogromni suhozidni cvjetovi, desecima metara u promjeru, ukrašavaju općinska pasišta, odnosno komunade u svega tri mjesta na najjužnijem dijelu otoka Krka, u kojima se još održava tradicijski običaj kolektivnog spravljanja ovaca. Koliko je poznato, osim na krajnjem jugu otoka Krka i na susjednom otoku Prviću, takvih mrgara u obliku cvijeta ima na jos samo dva otoka u svijetu – u britanskom Walesu, te na Islandu.
NOVI PRILOZI
Osim povijesnih fotografija, u sklopu teksta donosimo fotogaleriju najnovijih snimki krčkih mrgara koje je od 2018. do početka 2020. dronom snimio riječki fotograf Sanjin Ilić. Osim što su fotografije dobro kadrirane i snimljene po lijepom vremenu, na njima se može primijetiti kako su u zadnjih 15 godina mrgari dobrano zarasli i zarušeni, očito ostavši bez svoje funkcije okupljanja i razvrstavanja ovaca. Pojedini mrgari su očito ostali u funkciji, služeći preostalim pastirima kao individualni torovi, dok je druge napunila vegetacijska ostruga. Ovo je dakle još jedna prilika da se podsjetimo i upoznamo s ovom endemičnom i zacijelo najfotogeničnijom pojavom bogate hrvatske suhozidne baštine.
KRČKI TIBET
Za razliku od pretežito nizinskog ili brežuljkastog i obraslog sjevernog i srednjeg otoka Krka, južni je dio otoka, jugoistočno od crte Punat-Vrbnik, izrazito i dojmljivo gorovit. Zelenu i plodnu bašćansku dolinu obrubljuju dvije krševite i gole vapnenačke zaravni što se uspinju do visine od 350 do 500 metara nad morem. Iz jugozapadne se visoravni, kao zaobljene glavice visoke svega pedesetak metara, izdižu najviši vrhovi otoka – Obzova, Brestovica, Veli vrh i Zmina. Sjeveroistočna je visoravan nešto niža i zaravnjenija, s najvišim vrhovima Trike, Diviska i Kozlja, duž hrpta koji je odvaja od mora Velebitskog kanala. To je svijet za sebe, i prirodno i u kulturnom pogledu, “krčki Tibet” ili “mini Velebit”. Tu škrtim pašnjacima, prošaranim vezom od suhozida, luta tisuće ovaca, a nebom kruže bjeloglavi supovi i gnijezde na nepristupačnim liticama. Tu se obilje i prirodnog i kulturnog nasljeđa nerazdruživo ispreplelo u mediteranski kulturni krajolik.
KAMENI CVJETOVI MEDITERANA
Na otoku Krku mrgara ima deset, od čega su troji napušteni, a sedmori se još koriste, dok ih na susjednom nenastanjenom otoku Prviću ima još pet. Najveći od njih mogu primiti i do 1500 ovaca, sakupljenih po krševitim visoravnima kojima poludivlje lutaju u ljetnoj polovini godine. Stado se utjera u središnju prostoriju (sala) i zatim razvrstava (trka) u periferne odjeljke (mrgariće) što je okružuju poput latica, kroz otvore (škulje) ili prolaze (lazi). Građeni su pretežito od jednostrukog suhozida (unjulice), pa su dosta krhki i traže redovito održavanje, što obavljaju njihovi graditelji, vlasnici i korisnici, domaći pastiri. Oni im i mijenjaju oblik, pa i tlocrt, prema svojem nahođenju i trenutnim potrebama. Mrgari su jedinstveni, rijetki i lijepi, a njihova krhka ljepota svakako zaslužuje zaštitu i očuvanje, ali ne i konzervaciju. Jer konzervacija bi značila napuštanje, a ti golemi kameni cvjetovi venu i propadaju ako se za njih ne brinu. Mogu preživjeti samo ako ostanu u aktivnoj uporabi, što ujedno znači i prihvaćanje njihovog stalnog mijenjanja.
POVIJEST OČUVANJA OD PROPADANJA
Mrgari na lokaciji Lipica, napušteni su prije 40-ak godina, nalaze se na vrlo posjećenoj turističkoj šetnici nedaleko naselja Baška na otoku Krku. S obližnje uzvisine moguće je vidjeti njihov jedinstveni tlocrt u obliku cvijeta. Želeći ih sačuvati od daljnjeg propadanja i istodobno ih turistički valorizirati, Društvo Sinjali organiziralo je još 2007. godine njihovu obnovu u zajedničkoj akciji s lokalnim pastirima. Cijela akcija obnavljanja stoljetnih mrgara nikoga od sudionika nije ostavila ravnodušnim, a jednodnevna obnova suhozida je snimljena za kraći dokumentarac i reportažu koju potpisuje Branka Polonijo.
Fotogalerija:
