HDZ I PROJEKT UNIŠTAVANJA SLAVONIJE
Tekst: Ivan Lovrinović
Foto: MVEP
Neki dan je u jednom dnevnom listu objavljen istraživački članak o rezultatima “projekta Slavonija”, teškog 18 milijardi kuna, kojim je Vlada Andreja Plenkovića trebala spriječiti iseljavanje s područja Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Umjesto zaustavljanja, s tog područja se iselilo oko 45 tisuća ljudi. Nikada Slavonija i Baranja nisu prozvodile manje hrane, a više ljudi se iseljavalo. Ono što dušmani nisu uspjeli istjerati puškom, sada se ležerno i u miru provodi od domaćih vlasti.
DOBRO RAZRAĐENA MREŽA
Zašto? Tko je potrošio novac na to i koliko je potrošeno? Tko je dobivao poslove iz projekta Slavonija? Iz toga članka se jasno vidi da je taj projekt u stvari dobo razrađena mreža koja ide do kapilarne razine. HDZ-ovi kadrovi u ulogama gradonačelnika, direktora javnih i komunalnih firmi, s njima povezani poduzetnici mahom u rodbinskim ili kumskim vezama koji imaju po nekoliko firmi iz različitih djelatnosti – to je uhodani obrazac koji islikava temelje i provedbu projekta Slavonija.
Najviše se ulagalo i ulaže u infrastrukturu, od čega opet najviše u odvod i pročišćavanje voda i to u velikim iznosima koji prelaze i stotinjak milijuna kuna. Infrastruktura se ubrzano gradi i radi u pravilu tamo gdje je porast stanovništva a ne tamo gdje pada, ili ne u toj mjeri. Ispada da su ljudi napuštali Slavoniju i Baranju zbog nedostatka kanalizacije, vrtića ili uređenog lokalnog trga!? Očito je jedino bitno dohvatiti se tog javnog novca i održavati strukturu koja HDZ-u daje velike predizborne donacije i zadržava ga na vlasti.
POPLOČANI TRGOVI ISELJENIH GRADOVA
Kada odete u centar Vinkovaca, Đakova i drugih slavonskih mjesta možete vidjeti popločane trgove i uređene parkove kao da se nalazite u Njemačkoj, a ljudi se iseljavaju. Sve su to neproizvodne investicije u kojima je glavni kriterij da se povuče u potroši sve što je javni novac bez pitanja o efikasnosti, odnosno isplativosti ulaganja. Ti kriteriji uopće i nisu bitni, jer je to očito ulaganje u ostanak na vlasti – a tu se ne pita za cijenu, efikasnost niti rentabilnost ulaganja. To su dobro poznate mreže lokalnih lidera, često s debljim dosjeima ili nizom kaznenih prijava, sraslih s politikom i stranačkim poduzetnicima. Nema tu tržišta, niti pravne države – jer se za sve pita lokalni stranački gubernator.
POLITIKA ŠARENIH BALONA
Kada ste zadnji put čuli i vidjeli da se na području Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema otvorio neki proizvodni pogon i zaposlilo toliko i toliko radnika? Rastura se i ono malo industrije što je ostalo poput Megglea, Tvornice šećera u Virovitici…
To je ta politika šarenih balona za narod, a opipljive koristi za stranačke podanike i s njima povezane poduzetnike. To je taj crony kapitalizam gdje se taj spoj politike i njenih poduzetnika smatra najvećim otrovom za ekonomiju i društvo.
I zato premijer mora konačno javno reći da je “projekt Slavonija” stranački projekt s namjerom financiranja političke i predizborne infrastrukture, a sve na štetu svih nas a posebno napaćenog naroda na tom području.
KLIJENTELISTIČKI POLITIČKI PROJEKT
Sve to mogu promijeniti građani ali samo ako ih se okupi stotinjak tisuća na jednom mjestu. Jesmo li blizu takvoga scenarija? Je li glavni zadatak Stožera upravo zabrana okupljanja jer znaju da najgore tek dolazi i da će mnogi patiti?
“Projekt Slavonija” je zapravo klijentelistički politički projekt daljnjeg uništavanja Slavonije. Ili je možda projekt Slavonija, zbog velikih infrastrukturnih, projekata priprema za zamjenu domaćeg stanovništva koje se osipa, strancima?