GUBITAŠI, A MARKETI NIČU KAO GLJIVE
Tekst: I. Lovrinčević
Foto: S. H./I.L.
Navratio sam na tržnicu u centru Zeline i vidio da je i dalje zatvorena odlukom inspekcije pred Božić. Iako je to mala tržnica, a nema druge, ona građanima puno znači jer mogu kupiti domaće proizvode, koje i sam povremeno kupujem. Takvi mali proizvođači hrane sada ne mogu prodavati i nitko ih ne pita kako će živjeti. Lokalna vlast je morala spriječiti takvu praksu, jer se prodaje na otvorenom, a druge tržnice diljem Hrvatske su otvorene.
Istovremeno na ulazu u Zelinu radi se punom parom gdje trgovački lanac Spar koji je u stranom vlasništvu gradi veliki trgovački centar. Ovaj trgovački lanac otkako je došao u Hrvatsku 2004. godine posluje s gubitkom svake godine. SPAR Hrvatska osnovan je 2004. godine i dio je SPAR Austria grupe. Sa svojim SPAR supermarketima i INTERSPAR hipermarketima ima 118 trgovina i prisutan je u 36 gradova diljem Hrvatske.
KRONIČNI GUBITAŠI KOJI NE PLAĆAJU POREZE
Na kraju 2017. godine ovaj trgovački lanac je imao kumulativne gubitke iz prethodnih godina oko 1,2 milijarde kuna, a to znači da od osnutka nije platio državi Hrvatskoj niti kune poreza na dobit. I ostali strani trgovački lanci prehranom isto funkcioniraju – posluju s gubitcima.
Kako je onda moguće da kronični gubitaši stalno grade nove prostore i investiraju? Odgovor se krije u odluci vlade oko 2000. godine kojom se izgradnja trgovačkih lanaca od stranaca proglašava strateškim investicijama i na temelju toga oni sve što investiraju praktično knjiže kao gubitak. Na temelju toga, sve dok ga ne pokriju iz dobiti ne trebaju plaćati porez na dobit. Dakle, država im praktično pomaže dragovoljnim odustajanjem od poreza na dobit da šire svoje mreže na teret proračuna.
UZROČNICI DEFICITA REPUBLIKE HRVATSKE
S druge strane, domaći trgovački lanci iskazivali su skoro svi dobit i na njega plaćali porez. Kako izdržati takvu nelojalnu konkurenciju koja preferira strana ulaganja u trgovačke lance?
Kakav je makroekonomski učinak stranih trgovačkih lanaca hranom? Oni su značajni uvoznici i prema tome uzrokuju značajan deficit u vanjskoj trgovini Hrvatske. Na njihovim policama dominira uvozna roba a domaći proizvođači dolaze vrlo teško, a posebno oni mali koji im često služe za PR akcije s ciljem dokazivanja da se brinu za male proizvođače hrane i otupe kritike na svoj račun. Od 2000. godine do danas državni proračun je ovakvom politikom izgubio nekoliko milijardi kuna poreza na dobit od svih stranih prehrambenih lanaca.
ISTA PRAKSA DO NEDAVNO I U MAĐARSKOJ
O svemu ovome govorio sam nekoliko puta dok sam bio u Saboru a vladajući nisu mrdnuli niti prstom, jer odavno ne mare za zaštitu domaćeg gospodarstva – u ovom slučaju domaće trgovine.
Ista ovakva praksa je bila do prije nekoliko godina u Mađarskoj nakon čega su im Mađari dali ultimatum da moraju plaćati porez ili neka napuste zemlju, jer je nemoguće poslovati godinama s gubitkom i dalje postojati. Ono što više nije moguće u Mađarskoj još uvijek je moguće u Hrvatskoj.
Ovo, dakle, nisu tržišni kriteriji niti normalna tržišna utakmica i s tim se mora odmah prekinuti. Ovo je jedan segment gospodarstva koji zorno pokazuje zašto propada domaći sektor jer se pogoduje strancima. Odmah se mora ukinuti zakon koji sam spomenuo jer trgovina nije strateška investicija za Hrvatsku, već naprotiv, uzrok mnogih njenih problema. No, nismo u zabludi, za takvu odluku trebaju novi ljudi koji će uistinu brinuti o nacionalnim interesima.
NOVI SUVERENITET BANANA DRŽAVE
Zemlja u kojoj stranci kontroliraju 92 posto bankarstva i najvećim dijelom trgovinu je uistinu banana država jer ona ne može više regulirati novčani krvotok a niti onaj prometno-trgovački. No, Plenković ne misli tako – upravo prethodno opisanu politiku on smatra “novim suverenitetom” izvrsnim za Hrvatsku. Jučer smo proslavili 29 godina priznanja Hrvatske, a danas vidimo da je od njenog suvereniteta ostala samo ljuštura, a svi smo sanjali o sasvim drugačijoj Hrvatskoj.
Priča o maloj tržnici u centru Zeline mi je ovaj puta poslužila samo kao povod da ogolim ekonomsku politiku koja nas uništava godinama, kako u sektoru trgovine tako i u ostalim sektorima. Očito i lokalne vlasti u Zelini žele na vrijeme pripremiti građane da čim se otvori Spar idu po grincek, sir, med i ostalo tamo. Kako će živjeti mali proizvođači i gdje ćemo kupovati zdraviju hranu, sve njih nije briga.
