GDJE JE NESTAO PRESS FILM FEST?
Tekst: Iva Anzulović
Foto: Toni Hnojčik/PFF
Press Film Festa u Hrvatskoj Kostajnici ove godine nije bilo – je li itko od novinara primjetio?
ili
Press Film Fest: Nastao u spomen Gordanu Ledereru, nestao zbog lokalne samouprave i Ministarstva kulture
Jesen je unatrag sedam godina u hrvatskom novinarskom svijetu bila rezerviranom za druženje novinara. Nakon ukinutih ‘novinarskih dana’ koji su se tradicionalno održavali u Opatiji, od 2015. godine hrvatski je novinarski svijet dobio ne jedan već dva festivala; Fra Ma Fu festival reportaže i reportera koji je krenuo u Virovitici te Press Film Fest koji se održavao tjedan ili dva kasnije u Hrvatskoj Kostajnici. Ove se godine Press Film Fest nije održao. Sudeći po izostanku bilo kakve vijesti o tome unatrag dva mjeseca, kako u medijima takoi na službenoj stranici Hrvatskog novinarskog društva koje je partnerom festivalu, nameće se pitanje – je li itko od novinara to primijetio?
SPAJANJE GENERACIJA U RAZJEDINJENOJ PROFESIJI
Upravo u Hrvatskoj Kostajnici upoznala sam fotografe i fotoreportere Polana, Šolića, Arbutinu, Kralja, Hnojčika koji su svojim objektivima trajno zabilježili Domovinski rat a neki od njih i mnoge druge ratove diljem svijeta. Pisati o profesionalnom doprinosu i neizbrisivom tragu svakoga ponaosob zahtijevalo bi mnogo veći format od ovog teksta dok, s druge strane, samo jedan pogled na njihove fotografije otkriva trenutke koje svi pamtimo i prepoznajemo. Kao novinarki koja oduvijek iznimno cijeni rad fotoreportera, često više i od vlastite struke, dani provedeni u Hrvatskoj Kostajnici bili su neprocjenjivi. Upravo festivalski dani okrunjeni panel diskusijama i sjajnim odabirom filmova te izložbi, bili su dani opuštajućeg spajanja pojedinaca raznih generacija u tako razjedinjenoj profesiji koju javnost danas percipira gorom od one političke.
Koliko je istinito kako “slika govori više od tisuću riječi” javnost sama najbolje zna; svaku priču, aferu, događaj objavljen u novinama pamtimo upravo po fotografijama koje ih prate. Biti fotoreporterom znači “(u)loviti trenutak”. Koliko je to zahtjevno, iscrpljujuće i iznimno važno znaju upravo velikani poput navedenih jer povijesne trenutke ne možete ponavljati. Na terenu, naime, nemate mogućnost zaustavljanja vremena i ponavljanja kadra. U tom “lovu” na kadar, tijekom Domovinskog je rata svoj život izgubio snimatelj HTV-a Gordan Lederer te ruski novinari Viktor Nogin i Genadij Kurinoj kojima je u spomen udruga Ekološko kulturna scena EKS i pokrenula filmski festival posvećen novinarstvu i foto reportaži te 2015. godine.
Skromno, sa budžetom dovoljnim tek za podmirivanje troškova smještaja, svestrani entuzijast Daniel Pavlić ispred EKS udruge svoju je ideju o organizaciji ovakvog festivala ostvario i održao festival živim šest godina. Suočen svake godine sa otporom lokalne samouprave koja se, naposlijetku, manifestirala potpunim ignoriranjem, unatoč svim otežavajućim okolnostima, Daniel je i o vlastitom trošku organizirao događanja iz godine u godinu. Zašto? Jer je znao koliko je važno održati kontinuitet kvalitetnog programa u jednoj potpuno devastiranoj Hrvatskoj Kostajnici koja se gospodarski nije oporavila od kraja rata a doživjela je još i poplavu, odrone stambenih kuća a naposljetku i potres. Daniel je jedan od onih ljudi koji svoju životnu energiju i talent iskazuju na mnogobrojne načine i kroz raznovrsne projekte. Sa brojnim organizacijama ‘u nogama’, Daniel je Press Film Festom učinio mnoge stvari; spojio je staru i mladu generaciju, otkrio nam sjajne dokumentarne filmove od kojih svake godine po jednu svjetsku premijeru, otvorio mnoge u javnosti zapostavljene i(li) zabranjene teme te učinio da se svi, u vidno zapuštenoj Hrvatskoj Kostajnici, osjećamo dobrodošlo i dobro. Upravo smo se stoga svake jeseni i vraćali. “Ne znam iz kojeg razloga, no kada se žalimo, odgovor je da prednost imaju decentralizirani festivali na siromašnim područjima. Čovjek bi pomislio da je regija Pounje razvijeno i bogato područje. U stvarnosti je posve drukčije. Moj grad svakim danom gubi stanovništvo koje emigrira na zapad zbog loše vođene lokalne politike. Ipak, da nema Društva hrvatskih filmskih redatelja i Sisačko-moslavačke županije, te zaista dobrih ljudi koji shvaćaju što mi to radimo, festival ne bi opstao. Budžet je od 6.000 do 15.000 kuna, ovisno od godine do godine. Navikli smo s malo novaca napraviti kvalitetan festival”, rekao je Daniel po završetku petog izdanja festivala kada se okrenuo crowdfunding kampanji kao načinu prikupljanja sredstava za organizaciju festivala.
ŽIVA GOSTOLJUBIVOST I MRTVA PODRŠKA
Nakon što je prošle godine svoje šesto izdanje imao u Novinarskom domu u Zagrebu, ove godine nije bilo niti festivala niti oko njega okupljenih novinara niti fotoreportera. Razlog tome nisu posljedice potresa ili posljedice poplave. Razlogom nisu niti mjere zbog pandemije – razlog je potpuno ignoriranje lokalne samouprave i Ministarstva kulture i medija na čelu sa ministricom Ninom Obuljen Koržinek. Kolika je bešćutnost nadležnog ministarstva i lokalne samouprave (HDZ) govori činjenica kako na naš upit o razlozima izostanka financijske, makar simbolične potpore festivalu, iz ministarstva i gradske Uprave nisu ni odgovorili.
Jednaku smo reakciju dobili i od Hrvatskog novinarskog društva koje je partner Press Film Festa. Hrvoje Zovko, predsjednik cehovskog udruženja novinara, na naš upit što je društvo, kao partner, učinilo konkretno kako bi pomoglo održavanju Press Film Festa, nije niti odgovorio. Ipak, prije samo godinu dana, Zovko je prilikom otvorenja Press Film Festa izjavio kako se “novinarstvo pokazalo iznimno važno u ovoj krizi, pokazalo je koliko je važna pravodobna i točna informacija s obzirom da smo suočeni smo s čitavim nizom teorija urota, zavjera s kojima nas iz dana u dan bombardiraju”. Pitanje zašto je HND ostao nijem na poteškoće u organizaciji festivala kojem je prtner, i to u vrijeme kada je “novinarstvo iznimno važno” ostaje, tako, bez odgovora.
Šutnja HND-a utoliko je značajnija jer je na posljednjem izdanju festivala, na tribini “Mediji u svjetskim krizama; COVID-19” novinar Hrvoje Šimičević izrazio uvjerenje kako financijska kriza neće biti laka te kako pred medijima u svijetu i u Hrvatskoj nisu baš svijetli dani.
Naveo je tom prigodom kako je prema istraživanju 80 posto slobodnih novinara najugroženije skupine koja nema stalni posao ostalo bez ključnih prihoda kada su uvedene mjere suzbijanja virusa. Novinar Krešimir Zupčić na istoj je tribini iznio rezultate istraživanja koje su HND i Sindikat novinara proveli a prema kojima je 28,7 posto vanjskih suradnika u medijima ostalo bez svih poslova od početka krize, 26,2 posto izgubilo je većinu poslova dok je 15,9 posto ostalo bez polovice prijašnjih angažmana.
KRAJ ZA NOVI POČETAK ILI?
Šesto je izdanje festivala, tako, postalo posljednje a održalo se prošle godine upravo u Novinarskom domu. Tom je prigodom svjetsku premijeru imao dokumentarac “From hell to Hollywood” autora Jon Krolla i Scotta Templetona o poznatom svjetskom fotoreporteru Nick Utu, dobitniku Pulitzerove nagrade za ratnu fotografiju iz Vijetnama, 1973. “The terror of the war”, poznatijom po imenu “Napalm girl”. Pulitzerovu nagradu dobio je i Nikola Šolić za svoju fotografiju rata u Iraku “Krvavo sunce” a Nikola je rodom upravo iz Hrvatske Kostajnice dok je karijeru proveo u svjetskim agencijama poput Reutersa i AFP-a.
Upravo stoga jako boli činjenica kako je Press Film Fest nestao u tišini. Onoj nazloglasnijoj – tišini medija. Nastao kako bi čuvao uspomene na doprinos ratnih fotoreportera i snimatelja, stvaran kako bi pomagao u rješavanju problema suvremenog novinarstva, festival u Hrvatskoj Kostajnici nestao je sa medijske scene kao što nestaje sam grad u kojem je sve manje i manje ljudi zbog korupcije lokalne samouprave i svjesnog zanemarivanja Pounja od strane Vlade Republike Hrvatske.
Daniel Pavlić, idejni začetnik i nositelj sve organizacije ovog, za Hrvatsku Kostajnicu neizmjerno važnog jesenskog događanja, ostao je potpuno sam pred zidom šutnje lokalne samouprave i ministarstva. Ono što jest iznenađujuće i, u isto vrijeme poražavajuće jest činjenica kako se Hrvatsko novinarsko društvo nije niti oglasilo po pitanju izostanka ovogodišnjeg izdanja festivala kojem je, podsjećamo opet, partner. Na službenim stranicama društva, tako, do danas nije objavljeno niti slovo o poteškoćama organizatora a kamo li o otkazivanju festivala. Predsjednik Zovko nije nam niti odgovorio na upit ali je našao shodnim tijekom Fra Ma Fu festivala reportaže i reportera održanim u Daruvaru, osobno uručiti Danielu Pavliću nagradu za – humanost.
U vrijeme potpune erozije struke koju svakodnevno devastiraju brojni sadržaji bez navoda autora a većina hrvatskih medijskih kuća je u vlasništvu stranog kapitala i u službi marketinga, pitamo se – tko će čuvati novinarstvo ako sami novinari toj profesiji okreću leđa? Tko će čuvati uspomene na živote vrhunskih profesionalaca čiji se pristup radu treba njegovati i po čijim se etičkim normama svi novinari trebaju učiti? Tko će se, uopće, sjećati Gordana Lederera i svih snimatelja, fotoreportera i novinara koji su životom platili predanost svojoj profesiji ako sami novinari ne poštuju svoje kolege, kako mrtve tako i žive?
Medijska tišina u kojoj je nestalo ovogodišnje izdanje Press Film Festa svakako ide ‘na dušu’ novinarskom svijetu – istom onom koje je pet puta putovalo u Hrvatsku Kostajnicu uživati u programu i srdačnoj gostoljubivosti nemajući ni sluha ni vremena ni volje pomoći organizatoru kada je, sam, stigao do zida lokalne samouprave i ministarstva. Baš kako je i hrvatsko novinarstvo stiglo do zida samodopadne nekritičnosti, autocenzure pred strahom od S.L.A.P.P. tužbi i sve veće nezaposlenosti. O problemima novinarstva, ipak, mediji su puni raznih tekstova i analiza, no o entuzijazmu pojedinca koji doslovno vodi bitku sam protiv svih a za dobrobit tog istog novinarstva – izostao je i najmanji spomen. Upravo takav, stav lišen temeljnog samopoštovanja, hrvatskom je novinarstvu najveći krimen.
