CRKVA PREZENTIRALA NOVU BALKANSKU KARTOGRAFIJU
Povodom međureligijskog susreta pod nazivom „Mir tebi, Europo! Mir tebi, Balkane!“ koji je održan 17. i 18. lipnja 2023. u dvorani sv. Franje Asiškog u slovenskom Kopru, prenosimo zanimljiv tekst glavnog urednika Glasa koncila pod nazivom “GLAS IZ ROPOTARNICE: Hrvatska nije Balkan”, objavljen 26. lipnja 2023. godine u hrvatskom katoličkom tjedniku.
Tekst: Branimir Stanić
Foto: KTA
Proteklih desetljeća na međunarodnim razinama, posebno političkim, Hrvatsku su neki geopolitički nerijetko smještali na Balkan, ili malo umivenije – na zapadni Balkan. To je ponajprije bilo u interesu politika koje su Hrvatsku gurale prema zemljama bivše Jugoslavije s, jasno, beogradskom dominacijom.
I kad su napokon nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju oslabjela nastojanja »balkanizacije«, iznenađenje je sada došlo s međunarodnoga i međureligijskoga crkvenoga skupa u susjednoj Sloveniji, organiziranoga sredinom lipnja 2023. u povodu 30 godina od uspostave tamošnje biskupske konferencije.
PONOVNA AFIRMACIJA BALKANA
Nejasno je zašto su organizatori nakon višegodišnjih nastojanja da se i Slovenija i Hrvatska i Bosna i Hercegovina na crkvenoj i društvenoj karti neprijeporno prihvate kao područje srednje Europe sada ponovno pojavljuju na – Balkanu. Međureligijski forum u Kopru nazvan je »Forum za dijalog i mir na Balkanu«, i pod geslom »Mir tebi, Europo! Mir tebi, Balkane«, što sugerira da nije riječ o pukoj slučajnosti te potiče pitanje hoće li se geopolitička karta Europe ponovno dijeliti na dva entiteta.
Bez obzira na sve plemenite mirovne motive koji su isticani u Kopru, i uz nedvojbenu opravdanost da i države i religije na područjima srednje i jugoistočne Europe surađuju za mir i opće dobro, čudi takva ponovna afirmacija »Balkana«, pa makar i na simboličkoj razini, čije su političko i državno napuštanje Hrvatska i Bosna i Hercegovina platile tisućama žrtava u krvavom ratu.
POVIJESNI TERET
Do ulaska Hrvatske u Europsku uniju govorilo se da bi računica nove balkanske karte, na kojoj su neki intenzivno radili čak i nakon hrvatskoga osamostaljenja, glasila: zemlje bivše Jugoslavije minus Slovenija, plus Albanija. Sada se na toj »karti« opet pojavila Slovenija. Teško je proniknuti u izračun koliko bi eventualna nova »balkanska kartografija« bila povezana s nastojanjima da i Srbija uđe u Europsku uniju ili koliko je to u vezi s kosovskim pitanjem, no svakako je već sada nužno širom otvoriti oči te vrlo oprezno rabiti pojmove koji nose golem povijesni teret.
POJAM U SLUŽBI VELIKE SRBIJE
Naime, pojam Balkan nema zemljopisno utemeljenje, nego je riječ o geopolitičkom pojmu začetu u djelu srpskoga geografa Jovana Cvijića (1865. – 1927.), što je služilo za potrebe velikosrpskoga projekta (Balkan je opisao kao područje na kojemu žive »Srbohrvati«). On je u Parizu 1918. objavio djelo »Balkanski poluotok – humana geografija«, gdje se odlučivalo o stvaranju Kraljevine SHS. Poluotokom je obuhvatio, zanimljivo, i čitavu Sloveniju. Obrazložio je to napisavši da je riječ o prostoru dokle doseže – migracija Srba.
Znanstvenici ne dvoje, što je još 2011. izvrsno protumačila Mirela Slukan Altić u znanstvenom časopisu »Društvena istraživanja«, da mu je cilj bio umjetno stvoriti »logično jedinstvo« prostora novoformirane države na kojem žive različiti narodi različita povijesnoga i kulturnoga identiteta. .
OPASAN POLITIČKI PROJEKT
Ne stoji ni zemljopisno poimanje Balkana koji bi išao do Alpa jer prema geografima zemljopisna definicija poluotoka dopušta da se na njemu nalaze samo Grčka te dijelom Makedonija i Albanija…
Neki će točno ustvrditi da je i papa Ivan Pavao II. na prvom pohodu Hrvatskoj 1994. rabio pojam Balkan rekavši da »mir na Balkanu nije utopija«, i da je taj geopolitički pojam uzgred spomenuo na pohodu 1998., ali ne i 2003. godine. Balkan nije spomenuo ni papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu. Štoviše, upravo je Sveta Stolica svojski poduprla crkveni projekt Srednjoeuropskoga katoličkoga dana, kojim su se i Hrvatska i Slovenija i BiH našle početkom 21. stoljeća afirmirane u geopolitičkom društvu srednjoeuropskih zemalja. Stoga, budući da (zapadni) Balkan nikad nije bio ništa drugo nego opasan politički projekt, treba ga ostaviti ondje gdje mu je i mjesto – u ropotarnici krvave povijesti.
