ANTARKTIKA MOŽE DATI MONOPOL
Tekst: Filip Đukić
Foto: WHO
Sukob… Jedini nenaseljeni kontinent mogao bi igrati ulogu na političkoj sceni u narednim godinama. Zbog rastućeg utjecaja i uloge ekoloških aktivista – Antarktik postaje sve važniji.
Pedesetih godina Antarktika je doživljavana kao sterilni, hladni kontinent koji je negostoljubiv za život. Stalnim pozivanjem na klimatske promjene i pandemiju koronavirusa, status Antarktike se promijenio.
GEOPOLITIKA I NACIZAM
Kako je politička situacija u većini slučajeva geopolitička – u ovom slučaju u punom obliku – predvidljivo je da će nacionalni interesi ojačati. U ovom geopolitičkom kontekstu možemo primijetiti najjači nacionalni interes – onaj kineski. I dok su druge zemlje počele odgađati i smanjivati financiranje istraživanja Antarktike, Kinezi su odlučili krenuti u izgradnju najvećeg čamca za ribolov na svijetu koji će biti dovršen do 2023. godine.
Ekonomski potencijal Antarktika također sve više izlazi na vidjelo. Minerali, komercijalni ribolov, turizam samo su neki od razloga koji sve više privlače zemlje širom svijeta da zauzmu još jači položaj u utrci za Antarktikom.
Antarktika je poznata po svom ekstremnom očuvanju, koliko god ironično zvučalo zbog sve većih klimatskih promjena. Možemo reći da geopolitika samo djelomično ide u smjeru koju su nekada imali nacisti; doktrina Karla Haushofera, takozvana geopolitika za militarističke ciljeve.
ULAZAK KINE U ANTARTIČKI KLUB
Današnja geopolitika – kao što je u ovom slučaju povezana s Antarktikom – prilika je za manipulaciju. Drugim riječima – tko ima primat nad Antarktikom, moći će diktirati stvarne i izmišljene probleme što se tiče globalnog zatopljenja. To nije fiktivno niti utopijsko razmišljanje jer klimatske promjene stvaraju pojavu različitih ugovora i sporazuma između država po pitanju stakleničkih plinova.
Da, nacionalni interesi mogu ići toliko daleko da se Antarktika može nacionalizirati. Ako su znanstvenici određenih država na terenu (a država i politika imaju svoje prste i u znanosti, što nije nešto novo), ista zemlja može diktirati informacije povezane s globalnim zagrijavanjem. WikiLeaks to pokazuje.
Rezultat bi bila promjena sporazuma poput Pariškog sporazuma. Iako postoji sedam država; Novi Zeland, Australija, Francuska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Čile i Argentina koji imaju svoje baze na Antarktiku kao dio istraživačkog tima – očekujem da će Kina napraviti korak naprijed i zatražiti pravo na teritorij.
NA RUBU ZNANOSTI
Ugovor o Antarktiku i članak IV – koji sprečavaju zahtjev za nacionalnim suverenitetom bilo koje države na antarktičkom kontinentu – zasad su još uvijek na snazi. Kina, najveći zagađivač planeta, zasigurno će izgraditi još više svojih istraživačkih stanica. Kinezi također imaju najizoliraniju stanicu zvanu Kunlun pa se kao takvi vrlo lako mogu sakriti od međunarodne kontrole.
Iako neki stručnjaci, poput profesora Bradyja, tvrde da Kinezi imaju militarističku namjeru prema Antarktiku – moje je mišljenje da ih više zanima istraživački dio. Time mogu lakše doći do ideje o nacionalnom suverenitetu na Antarktiku.
