PODRŠKA VOZAČIMA UBERA
Tekst: RF
Foto: HINA
Dajem podršku svim vozačima-radnicima u Hrvatskoj koji danas rade u nevjerojatnim uvjetima i upozoravam na štrajk vozača Ubera koji su u nedjelju 11.8. osmosatnim prekidom rada prosvjedovali zbog odluke tvrtke da ukine fiksne cijene za dulje relacije. To je još jedan potez Ubera koji je spreman na svako snižavanje cijene prijevoza – ali najvećim dijelom na štetu radnika.
Ova tvrtka koju tržišni fundamentalisti vole slaviti kao novi tehnološki napredniji model uistinu jest tehnološki napredna platforma za spajanje korisnika i ponuđača usluge – ali modelom zarade ona je još ekstremniji kapitalistički model proizvodnje viška vrijednosti koji spaja ideologiju slobode poduzetništva s najrigidnijim oblicima eksploatacije. Oni se temelje na ugovornom obliku odnosa između platforme (Uber) i vozača-radnika, gdje radnik preuzima sav rizik, a istovremeno ne može računati na radno pravo i sindikalnu zaštitu ili pak na ugovornom odnosu vozača i privatnih tvrtki koje su posrednici između Ubera i vozača, a među kojima se našlo i poduzetničkog kriminala, gdje su radnici ostali bez ikakve naknade za svoju vožnju, dok je vlasnik – posrednik s novcima pobjegao iz zemlje.
Riječ je o platformi koja vozaču-radniku priskrbljuje klijente, ne organizira prijevoz, već samo spaja kupca i vozača. Uber svojim “suradnicima” nudi privid slobode (fleksibilno radno vrijeme) što je u nizu poznatih slučajeva izgledalo tako da Uberovi vozači spavaju u autima, te “sami sebi” postavljaju nevjerojatne radne uvjete koji su ih dovodili do ugrožavanja zdravlja i života, dok s time Uber, pravno i poslovno, nema nikakve veze. On je u tome predvodnik tzv. “gig ekonomije” koja ugrožava zdravlje i osnovnu egzistenciju radnika, donoseći prihode korporacijama, a na uštedama na zdravlju i sigurnosti radnika. Uber je zbog svojeg modela „posredništva” pri čemu ne preuzima nikakvu odgovornost, a ubire profit od 25 %, u nekim zemljama i zabranjen.
Od kada postoji, od 2010. godine, korporacija Uber ima prihode od 45 milijardi dolara. Uberova strategija bila je od početka namjerno snižavanje cijena prijevoza, pa čak i protiv izravne vlastite ekonomske koristi, no kako bi dominirao tržištem i utjecao na dereguliranje striktnih zakona koji su do sada štitili radnike i lokalnu zajednicu, te postizanja monopola. To je i stvorilo sukob između Uberovih vozača i vozača koji su radili za druge tvrtke koji su nerijetko bili bijesni Uberovim snižavanjem cijene vožnje. Sada kada su Uberovi vozači na udaru zbog snižavanja cijene – ključno bi bilo da se ujedine s drugim vozačima i prevladaju umjetno stvorene podjele.
Uber je jednostavno želio eliminirati svu konkurenciju a onda profitirati u toj monopolnoj poziciji. To je bila neodrživi model, ali je u tome Uber stekao ogromnu popularnost među samo interesno usmjerenim korisnicima koji su uživali što ne moraju platiti punu cijenu pružene usluge. Ta strategija se sada obija o glavu Uberovih vozača – jer se smanjenje tarifa na fiksnim vožnjama zbiva na njihov račun, dok Uber cinično poručuje da oni vode računa o dvije strane – vozačima i korisnicima – od početka zapravo suprotstavljajući ne samo vozače Ubera s drugim vozačima, već i upravo te dvije skupine – vozače i korisnike stvarajući lažni privid da je jednima za previsoku cijenu kriv onaj drugi. (Čak i među svojim vozačima Uber razlikuje obične od „premium” vozača koji dobivaju bolje i duže vožnje.)
Podrška Uberu je u narcisoidnom okružju kapitalističke ekonomije na žalost zagarantirana, jer Uber nudi niske cijene, a kupac se sustavom ocjenjivanja vozača-radnika stavlja u apsolutno nadređenu poziciju. Mnogi pobornici Ubera koji ističu njegov napredni tehnološki karakter zanemaruju kako Uber predstavlja klasičan primjer „platformskog kapitalizma” (sličan je primjer Airbnb), gdje se niska cijena za korisnika i ogromni profiti za kompaniju postižu „rezovima” na radničkim pravima i sigurnosti.
Uberovi vozači su najavili kako će na prvi dan škole ometati promet u najvećim gradovima. U tom štrajku ih zdušno podržavam, to je najefikasniji način na koji vozači-radnici mogu poručiti da su im prava ugrožena. No isto tako pozivam na jedinstvo sve vozače, te na raskidanje s umjetnim podjelama između vozača različitih kompanija gdje vozači na sebe preuzimaju bitku za profit kapitalističke elite; kao i na ukidanje umjetnih podjela između korisnika i vozača-radnika – temeljena na cijeni vožnje, dok je Uber taj koji „UB-ire” prihode od pukog posredništva.
Tim podjelama koje korporacije stvaraju i potiču ruši se mogućnost svijeta u kojem se radnik i radnička prava cijene i gdje svi imaju pravo na rad koji omogućava zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba.
Katarina Peović