ZA ŽRTVE BLEIBURGA NE POSTOJI KULTURA SJEĆANJA

Tekst: V. Krsnik

Foto: CroLibertas

U povodu 80. obljetnice najveće tragedija hrvatskoga naroda u novijoj povijesti, krvoprolića na Bleiburgu i Križnom putu održano je kao i povodom svake dosadašnje obljetnice nekoliko prigodnih komemoracija i manifestacija koje nisu ni najmanje ublažili opći dojam da ta nacionalna tragedija još uvijek nije dostojno vrednovana u hrvatskom društvu, prije svega u tekućoj politici.

Pored prigodničarskih izjava premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića iza kojih ne stoji nikakva državna djelatnost otkrivanja prave istine o toj nacionalnoj tragediji, stvarni odnos prema žrtvama Bleiburga i Križnog puta simbolično se pokazao prošlog tjedna na komemorativnoj akademniji uz promociju dviju knjiga s tom tematikom u dvorani “Vijenac” na Kaptolu.

NA PROMOCIJI KNJIGE O UDBI NAZOČNI BIVŠI PRIPADNICI UDBE

U organizaciji tzv. Bleiburškog počasnog voda promovirani su zbornik “Kultura sjećanja na ratne i poratne žrtve Bleiburške tragedija i Križnog puta Hrvatskoga naroda” i “Slovenska Udba i Počasni bleiburški vod” autora Igora Omerze. U ne baš punoj dvorani “Vijenac” u kojoj su nazočnošću dominirali bivši pripadnici Udbe na čelu sa sadašnjim glavnim savjetnikom Hrvatske demokratske zajednice i nekadašnjim agentom jugoslavenskih tajnih službi s čak tri kodna imena Vladimirom Šeksom bili su nazočni i ugledni britanski povjesničar koji je prvi na Zapadu objavio pravu istinu o pokolju na Bleiburgu Nikolaj Tolstoj i britanski povjesničar koji živi u Hrvatskoj bivši savjetnik premijerka Margaret Thacher koji je nedavno objavio knjigu na engleskom “Croatia: a History, From Revolution to Independence” Robin Harris. Ako je dakle intencija promocije bila u funkciji kulture sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta, nevjerojatno je da organizator promocije posebnim istupom nije u nju uključio upravo povjesničara Nikolaja Tolstoja koji je na Zapadu i to upravo u Ujedinjenom kraljevstvu raskrinkao sramotnu ulogu britanske politike u predaji Hrvata krvoločnoj Jugoslavenskoj armiji.

HRVATSKA POLITIKA I DALJE POD KONTROLOM BIVŠIH ČLANOVA SKJ

Postavlja se ključno pitanje zašto se u odnosu prema Bleiburgu i Križnom putu u ovih 35 godina hrvatske države ne može govoriti o postojanju kulture sjećanja nego više o nekulturi zaborava na taj tragičan dio nove hrvatske povijesti, posebice ako se to usporedi s forsiranjem lažnog mita o ustaškom logoru Jasenovac. Prije svega treba imati u vidu da u Hrvatskoj nije izvršena ideološka lustracija jer iako je komunizam doživio slom na svjetskoj razini, hrvatska politika ostala je i dalje pod kontrolom bivših članova Saveza komunista Jugoslavije, odnosno Saveza komunista Hrvatske. Račanova tzv. Stranka demokratskih promjena u Hrvatskome saboru bila je protiv osamostaljenja Hrvatske, dok je u HDZ pod predsjednikom Tuđmanom prije prvih demokrtaskih izbora ušlo 25.000 članova SKH, a nakon uvjerljive izborne pobjede HDZ-a još 70.000 bivših članova SKH-a. U takvoj političkoj konstelaciji sa minornom istinskom domoljubnom oporbom nije se moglo očekivati da će se otvoriti pitanje komunističke odgovornosti za Bleiburg i Križni put.

Ipak je slijedeći Tuđmanovu politiku pomirbe ustaša i partizana Hrvatski sabor 1991. godine osnovao Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u Drugom svjetskom ratu. Spomenuta komisija kojoj je na čelu bio Vice Vukojević popisala je od 1992. do 1999. godine ukupno 261.000 stradalih koji dotad nisu bili evidentirani u radu sličnih komisija u doba komunističke Jugoslavije. Kad je nakon smrti predsjednika Tuđmana na vlast došao Račanov SDP rad komisije je posebnim zakonom prekinut, a njezin posao je prebačen na Hrvatski državni arhiv. Kako se vodila državna politika kulture sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta najbolje ilustrira odnos što ga je prema toj tragediji hrvatskoga naroda zauzela ljevica na čelu sa SDP-om. Nakon prestanka rada spomenute komisije SDP-ova Kukuriku koalicija kad je došla na vlast 2012. godine ukinula je pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora nad Bleiburgom, da bi se to pokroviteljstvo vratilo 2016. godine kad je vlast preuzeo HDZ.

REZOLUCIJE O OSUDI TOTALITARNIH REŽIMA JOŠ NISU PRIHVAĆENE U RH

Nije u pitanju samo odnos tekuće hrvatske politike prema toj nacionalnoj tragediji, nego u Hrvatskoj nekultura sjećanja na komunistički totalitarni režim ima i širu međunarodnu dimenziju. Europski parlament usvojio je dvije rezolucije o osudi totalitarnih režima, uključujući poimenično i komunizam. Te rezolucije koje su za razliku od sličnih rezolucija Vijeća Europe obvezujuće još uvijek nisu u potpunosti prihvaćene i primijenjene u Republici Hrvatskoj bez obzira koja od dviju vodećih stranaka bila na vlasti.

U prvoj “Rezoluciji o europskoj savjesti i totalitarizmu” usvojenoj 2009. godine između ostalog snažno se osuđuju “masovne povrede ljudskih prava počinjene pod totalitarnim komunističkim režimima” te se žrtvama tih zločina i njihovim obiteljima izražava suosjećanje, razumijevanje i priznaju njihove patnje. Također se ustanovljava 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima, ali se taj nadnevak u Hrvatskoj prešućuje. U Rezoluciji se izražava uvjerenje da je krajnji cilj otkrivanja i procjene zločina počinjenih pod komunističkim totzalitarnim režimima “pomirenje koje može biti ostvareno priznanjem odgovornosti, traženjem oprosta i podupiranjem moralne obnove”. Ni jedna od vodećih političkih stranaka u Hrvatskoj kad su u pitanju komunistički zločini na Bleiburgu i Križnom putu nije udovoljila zahtjevima spomnute Rezolucije Europskog parlamenta.

KULTURA ZABORAVA

U drugoj rezoluciji iz 2019. godine pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe” osuđuju se i izjednačuju nacistički i komunistički zločini kao i ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”. Također se u rezoluciji pozivaju “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

Hrvatska demokratska javnost još uvijek očekuje da vladajuća politika, bez obzira bio to HDZ ili SDP ispuni obvezu koju nameće ova rezolucija Europskog parlamenta te da se “provede jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režim i nacistički režim”. Bez toga u Hrvatskoj ne može biti kulture sjećanja nego se ustrajno radi o nekulturi zaborava na tragične žrtve Bleiburga i Križnog puta.