ODGOĐENI PRVAŠIĆI (7)

Tekst: Vlasta Vančina

Foto: Stock Cake

Proteklih dana i tjedana slušamo o odluci australskih vlasti da kažnjava sve – od pojedinaca do ustanova – ako dopuste mlađima od 16 godina da idu na društvene mreže. Europa se istodobno bori s pedofilijom, pa je tako i u Hrvatskoj uhićeno 11 osoba a otkrivene su i dvije žrtve cyber kriminala. U našoj zemlji najveći je problem, kako pokazuju istraživanja, raširenost uporabe „ekrana” među djecom i mladima.

Sveprisutni internet

Zlostavljanje putem interneta eskaliralo je širenjem digitalnih medija, ali to je samo jedan u nizu faktora što utječe na mentalno zdravlje mladih, ali i vještine i sposobnosti najmlađih, među kojima su i naši „odgođeni prvašići”. Istraživanja pokazuju da je 15 do 35 posto mladih bilo žrtvom internetskog nasilja, a 10 do 20 posto pojedinaca priznalo je da je zlostavljalo druge osobe. Anonimnost kao i „avatari”, odnosno lažni profili omogućili su im da pišu što žele. Uz to, veliki problem predstavlja ovisnost djece i adolescenata o digitalnom sadržaju uz koji provode velik dio svog vremena i koji oblikuje njihov identitet, a i postaju preopterećeni informacijama, napose njihovom brzinom što im se smjenjuje pred očima. Posljedice su višestruke: smetnje sa spavanjem, lošiji školski uspjeh, povlačenje, tjeskoba i depresivnost. Kod najmlađih dodatna je opasnost da se ne razviju sinapse, veze u mozgu, nužne za misaone i motoričke funkcije.

Sve te probleme uočili su znanstvenici pa se provede brojna istraživanja. Jedno od njih pokazalo je, između ostalog, da više od dvije trećine djece koristi mobitel i tablet, a da ih se 60 posto koristi računalom te isto toliko tijekom tjedna provodi uz ekrane dva ili više sati. Predškolci u prosjeku pred ekranom provode 2,4 sata radnim danom te tri sata vikendom. Isto tako, nakon navršene šeste godine 71 posto predškolske djece uz ekrane provodi dva ili više sati dnevno, a vikendom to radi njih čak 82 posto. Prema drugom istraživanju 96,5 posto jednogodišnjaka zna upaliti neki elektronički uređaj, njih 89,9 posto sat vremena prije spavanja gleda u neki od ekrana a 59,9 posto jede uz mobitel ili TV ekran.

Važno je, govore nam daljnja istraživanja rasta i razvoja djece, da djeca od najranije dobi uče maternji jezik. A ne mogu to samo gledajući u mobitele ili laptope  jer im ti uređaji ne uzvraćaju emocije koje su iznimno bitne za najraniju dob. Djeca, naime, uče u kontaktima s najbližom okolinom, užom i širom obitelji, prijateljima i drugom djecom. U tim kontaktima oni osjećaju da ih roditelji/skrbnici vole, da su brižni prema njima, da im pružaju sigurnost… Djeca do četvrte ili pete godine još ne uspijevaju u potpunosti artikulirati svoje misli ali zato kroz razgovor i igru s roditeljima oformljuju misli ili kako je osnivač SUVAG-a, akademik Petar Guberina uvijek naglašavao „misao se stvara u govoru“.  I još – „Slušamo druge, slušamo sami sebe, korigiramo se, nadopunjujemo, idejno nalazimo, ali i razilazimo. U tom procesu slušanja mi stvaramo”.  Podsjetimo se da se do 5 godine razvija 90 posto mozga, a preostali razvoj zaključno s 25. godinom života.

Digitalni urođenici

Upravo na termin ekranizam, poznat i kao digitalni autizam, upozoravaju stručnjaci kada žele upozoriti roditelje/skrbnike ali i opću javnost na pretjerano korištenje digitalnih uređaja. Psiholozi tim terminom označavaju određenu ovisnost o ekranima, a s obzirom na to da većina ljudi mnogo slobodnog vremena provodi upravo na svojim pametnim telefonima, računalima i pred televizorima, tome su, nažalost, izložena i djeca. Neka od njih obolijevaju i od ADHD, kao zbirnog naziva za  impulzivnost, hiperaktivnost i poremećaj pažnje. A radi se o razlici u strukturi mozga, trošenju neurotransmitera, i nerijetko psihičkom poremećaju, a ne o neodgojenom djetetu koje se hrani s više šećera, kako se kao poricanje i negiranje istine može čuti od neupućenih roditelja. Psiholozi i psihomotoričari zato naglašavaju da u današnje vrijeme sve više djece ima nekakvu teškoću, čemu značajno pridonose ekrani poput mobitela, laptopa i tableta. Presudna je uloga u tome roditelja jer, po vlastitom priznanju, gotovo 50 posto njih djeci daju male ekrane kako bi se zabavila, 56 posto ih nastoji djeci zaokupiti pažnju elektroničkim uređajima a više od trećine smatra da su elektronički uređaji djeci korisni za učenje. Hrvatska je uvela tablete u škole upravo u trenutku kada su ih Finci, koji slove za autore najboljeg školskog sustava na svijetu, izbacila jer su im istraživanja pokazala zaostajanje učenika npr. u pisanju, odnosno grafomotoričkim vještinama.

Istine radi valja reći da je sve više škola u Hrvatskoj koja su uvela zabranu mobitela ali je, kao i u australskom slučaju kažnjavanja svih koji dopuštaju djeci odlazak na društvene mreže, dvojba je li treba posezati za zabranama ili nastojati postići dogovor s djetetom. Npr. možeš se igrati na mobitelu ili gledati TV i laptopom jedan sat dnevno. Taj se rok može kao nagrada produžiti ako dijete odradi neku obvezu, npr. pospremi igračke, ispuni školsku obvezu,…

Ne zabrane nego se dogovoriti s djecom npr. 1sat dnevno …neke škole u hrv. Već su uvele zabranu korištenja mobitela u školu… I pritom ne zaboravite da djeca najviše vremena i dalje provode pred televizorom, i to 97,2 posto vikendom  a 95,5 posto radnim danima.

Svoju djecu smirujemo uz ekrane, hranimo uz ekrane, zabavljamo uz ekrane, … pa ne čudi da se za njih učestalo rabi naziv „digitalni urođenici”. Crtići ili igrice šarene su, brze, potiču im lučenje serotonina ali uža i šira obitelj ne smiju odustati od druženja, razgovora, slikovnica i društvenih igara a osobito od zabave u prirodi. Jer, na takav se način kod djece potiče razvoj kognitivnih i motoričkih funkcija, koje su kasnije korisne u ostvarivanju zadataka grafomotorike i ostalih aktivnosti za školu. I za život.

Članak je sedmi dio autorske teme „Odgođeni prvašići”. Objavljuje se u sklopu projekta poticanje novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.