AMSTERDAM

Slikovni rezultat za amsterdam

Tekst: M.T. / K.R.

Foto: www.theguardian.com

U Amsterdamu se doista teško odlučiti provesti dan lutajući brojnim muzejima i posjećujući povijesne znamenitosti ili naprosto šećući i odmarajući se u prekrasnim uskim ulicama, promatrajući mostove i kanale s dražesnim kafićima.

Ovaj neopisivo arhitektonski lijep grad u današnjem je urbanističkom sklopu osmišljen početkom 17.stoljeća velikog Zlatnog doba kada je u gradu cvjetala umjetnost, ali i naglo raslo stanovništvo. Skupi plan izgradnje tri kanala oko grada Herengracht, Keizersgracht i Prinsengracht osmišljen je estetski ne uzimajući u obzir postojeće vodene putove. Zemlja duž obala prodavala se pojedinačnim parcelama, a bogatiji građani su kupovali po dvije kako bi gradili veće kuće.

Četiri stotina godina ranije, Amsterdam se razvio iz neuglednog ribarskog naselja na močvarnim obalama rijeke Amstel. Kako se grad širio, kanali su bili odsječeni ne bi li se isušilo što više zemlje i osigurali transportni kanali, dok su vanjski utvrđeni. Sve su kuće građene na drvenim stupovima uronjenim u močvaran, porozan sloj zemlje, a veća stabilnost postignuta je upravo u 17. stoljeću kada su stupovi mogli biti uronjeni do sloja tvrdog pijeska između 13 i 18 metara. Danas su, dakako, zamijenjeni suvremenim materijalima, jer drvo u dodiru sa zrakom trune.

Nismo ni mogli mnogo birati u par dana – pa smo se trudili obići neke slavne građevine i muzeje lutajući prvo povijesnim središtem, odnosno čarobnim ulicama Oude Zijde (Stare strane) koja danas uključuje srednjovjekovni grad sagrađen oko Oude Kerk (najstarije crkve) i područja na istoku gdje je, dolaskom židovskih stanovnika u 15. stoljeću (Sefardskih Židova koji su bježali iz Portugala i Španjolske pred inkvizicijom) započeo razvoj iduća dva stoljeća. Unutar granica Stare strane nalaze se i Sveučilišna i Kineska četvrt, zloglasna četvrt Crvenih svjetiljki i veliki otvoreni trg Nieuwmarkt iz 15. stoljeća na kojem se ljeti održavaju sajmovi starina. Središte ranog ribarskog naselja bila je i Nieuwe Zide (Nova Strana) koja se širila na zapad. U srednjem vijeku u ovom dijelu gradu bili su česti požari, a tijekom 19. stoljeća većina kanala je nasuta čime su nastale vrlo žive i prometne ulice Damrak, Rokin, Niuweidjk i Kalverstaat.

Van Goghov muzej i Rembrandtova kuća

Upravo smo u najstarijem dijelu Oude Zijde posjetili kuću po mnogima najvećeg slikara svih vremena – Rembrandta čiji su autoportreti i portreti možda najbolje u povijesti prikazivali tragičnost ljudskog života.

Rembrandtovu kuću gradske vlasti su obnovile u izvornom obliku, iz vremena kada je umjetnik živio u blagostanju prije bankrota između 1639. i 1658. Unutrašnjost prekrasne kuće s crvenim kapcima je tipično nizozemska – pod od crno-bijelih pločica, tradicionalni kreveti s pregradama i slikama suvremenika. Najzanimljivija je Rembrandtova obnovljena radna soba u novom krilu posvećena njegovim čudesnim bakrorezima punim suosjećanja s običnim ljudima – slavni prikazi nadriliječnika, žene koja peče palačinke, prosjaka i uličnih glazbenika. U sobi su slikareve zbirke poprsja rimskih careva, školjki , knjižnica, ali i slike njegova učitelja Pietera Lastmana.

Ljubitelji Amsterdama koji misle da je grad najpoznatiji po uporabi marihuane, iznenadit će se da je grad u najstarijem dijelu sagradio i Muzej hašiša, marihuane i konoplje. Viđeni kloz oblak tamjana, izlošci tumače povijest konoplje kroz 8000 godina povijesti od najranije uporabe do užasnih ratova za drogu u 20. stoljeću. Ipak, doznali smo ono što mnogi ne znaju – da se konoplja u Nizozemskoj koristila i za pravljenje čipke, platna, ribarskih mreža i tkanine za jedra prerađivanih u posebnim vjetrenjačama.

I nesretnom i tjeskobnom Vincentu van Goghu koji je svojim slikama uskovitlanog noćnog neba na kojem blistaju zvijezde i suncokretima nalik na sunca htio usrećiti cijeli svijet, a koji je umro siromašan, neshvaćen i pomućena uma, Amsterdam se odužio jednom od najvažnijih zbirki, točnije muzejem i to u istoimenoj četvrti (muzeja) Fundus obuhvaća 200 slika, 580 crteža i stotine pisama. Zbirka je spašena zahvaljujući Vincentovom bratu Theu, a tek 1973. smještena u prozračnoj građevini koju je projektirao jedan od najznačajnijih arhitekata prošlog stoljeća Gerrit Rietveld. U muzeju je uvijek mnogo posjetitelja, ali se mnogima samo jednom u životu pruža prilika vidjeti neka od najslavnijih majstorovih djela poput tragičnih „Para cipela“ i „Ljudi koji jedu krumpir“ što svjedoče neizmjernu ljudsku bijedu i siromaštvo, znamenite slikareve autoportrete u kojima je dočarao svoju neizmjernu patnju, blistavih „Ribarskih brodova na plaži kod Les Saintes-Maries-de-la Mer“ na koje su ostala zalijeplijena zrnca pijeska dok je slikao, skromne „Spavaće sobu u Arlesu“, i naravno „Suncokreta“ koje je naslikao čekajući prijatelja Gauguina, nakon čega će imati svoj strašni slom.

Slikovni rezultat za amsterdam

Povijesni muzej, smješten u Nieuwe Zijde (Novoj Strani) pak, uselio se 1975. u staru zgradu nekadašnjeg samostana koji je od 1580. do 1960. bio gradsko sirotište. Podijeljen je u tri cjeline (Mladi grad – 1350-1550., Moćni grad – 1550-1815. i Moderni grad – 1815.-2000.). Kako je razvidno iz povijesnih dokumenata prvi ribari su naselili ušće rijeke Amstel gradeći kolibe na umjetnim humcima za zaštitu od poplava zvanim terps, a rastom novog naselja došlo je do sukoba između samoproglašenih holandskih grofova i lordova van Amstela.

Jedna od najljepših gradskih priča jest o čudu iz 1345. godine. Svećenik je u kući u Kalverstraatu davao posljednju pomast umirućem čovjeku koji nije mogao progutati hostiju pa je bila bačena u vatru. Slijedeće jutro hostija je pronađena netaknuta među žeravicom. Vijest se nevjerojatnom brzinom proširila i grad je postao mjestom hodočašća.

Posjetitelji će doznati i da srast Nizozemaca za tulipanima potječe iz 16. stoljeća kada su prve lukovice uvezene Azije. Određena im je cijena 1634., mnogi su se obogatili preko noći kako su cijene rasle, a neizbježan burzovni krah doveo je do bankrota mnogih proizvođača.

U 18. stoljeću vlast je bila podijeljena između Francuza i nizozemskih domoljuba, a Kraljevstvo Nizozemske osnovat će Napoleon 1806., postaviviši svog brata Luja za kralja. Vodiči su nas upozorili i na takve zanimljvosti kao što jedna od dvije preostale drvene kuće iz 1550. koja je bila prenoćište za mornare, a danas je bar i ime joj znači „Kod majmuna“ jer su mornari kada nisu mogli platiti račun davali u zamjenu tada vrlo popularne majmune.

Teško bi u ovom bogatom muzeju bilo izdvojiti najznačajnije izloške pa spominjemo samo još neke vrlo vrijedne artefakte kao što su najstariji zemljovid grada Corneliusa Anthonisza iz 16. stoljeća na kojemu se dobro vide trg Dam, Oude Kerk (najstarija crkva) i Niuewe Kerk (druga župna crkva), prekrasna zbrika nakita iz 19. stoljeća Sophie Lopez Suasso-de Bruijin, drveni globus iz 17. stoljeća Joana Willemsza Blaeua kakav su imale sve dobrostojeće obitelji, neobična školjka –turban prekrivena sitnim ugraviranim životinjama iz 1650. koju je s Orijenta donijela Istočnoindijska kompanija i poznata Rembrandtova slika „Sat anatomije dr. Jana Deijmana“ . Zanimljivo je vidjeti i Regentovu sobu u kojoj su se sastajali ravnatelji sirotišta u 17. stoljeću jer je obnovljena u staronizozemskom stilu, sobu „Burna vremena“ koja prikazuje izloške s kraja 16. stoljeća uključujući oklope gradske straže, te sobu koja detaljno prikazuje plemenite građane Amsterdama (dijelitelje milostinje) koji su tijekom 1613. bili odgovorni za siromašne.

Tijekom Zlatnog doba nizozemske pomorske povijesti sagrađen je i masivni, impozantni arsenal Daniela Stalpaerta u klasičnom stilu za potrebe admiraliteta u kojem se danas nalazi fascinatno pomorsko blago – ne samo najveća zbirka brodova na svijetu , već i fantastičan broj izložaka od mačeva, topova, do mjernih instrumenata i zemljovida.

„Ženi se brzo, žali polako“

Najslavnija Oude Kerk koju smo spomenuli – prva je župna crkva i najstariji gradski spomenik sagrađen na mjestu drvene kapele s početka 13. stoljeća koja je uništena u požaru. U 14. stoljeću je obnovljena kao kamena crkva, da bi se tijekom godina proširila u veliku gotičku baziliku. U unutrašnjosti su impresivne velike orgulje s osam mjehova, cijevima uokvirenim hrastovinom i marmoriziranim drvenim kipovima koje je sagradio Christian Väter 1724., a obnovio Caspar Müller. Ipak, najviše posjetitelja najljepšima u crkvi drži vitraje Marijine kapele od kojih dva prikazuju prizore iz života Djevice Marije iznad slike darovatelja. Drveni svodovi smatraju se najvećima u zapadnoj Europi. Vodiči će vas upozoriti i na crkvena vrata iznad kojih koja vode u staru sakristiju znad kojih piše „Ženi se brzo, žali polako“, a kroz koja je prošao na svome vjenčanju i Rembrandt. U kasnogotičkom tornju skriva se čak 47 zvona koja zvone svake subote, a potječu iz 17. stoljeća. U crkvi se danas održavaju brojni koncerti.

Amsterdam je pun neobičnih kutaka u kojima su se skrivali i ljudi poput nesretne Ane Frank i njezine obitelji – danas jednog od najpoznatijih svjetskih muzeja, ali i jedinstven po skrivenim crkvama koje su nastajale nakon tzv. Promjene, točnije mirne revolucije i pobune protestantske sjeverne Nizozemske protiv katoličkih (španjolskih) Habsburgovaca. Kada Amsterdam postaje glavni grad mlade protestantske republike, katolicima nije bilo dopušteno javno obavljanje vjerske dužnosti već samo privatno.

U najneuglednijem kutku zloglasne četvrti Crvenih svjetiljki u kući Amstelkring, danas muzeju, na gornjim katovima nalazi se najpoznatija takva skrivena crkva Naš dragi Gospodin u potkrovlju u kojoj su se lokalni katolici molili od 1663. do 1883. Kuću sa zakrivljenim zabatom kupio je katolički trgovac Jan Hartman 1661. te je spajanjem njezina potkrovlja s potkrovljima dvaju manjih kuća stvorio crkvu koja predstavlja čaroban i vrlo neobičan prizor. Godine 1753. preinačena je u baroknom stilu s dodtkom dva reda galerija obješenih s krova željeznim šipkama. Svećenikova soba bila je skrivena u kutu na zavoju stubišta, a dnevna soba ukućana u središtu kuće postala je 1739. crkvena ispovjedaonica.

Trg Dam i stare građevine

Trg Dam je samo srce grada a označava mjesto negdašnje brane na rijeci Amstel iz 13. stoljeća. Upravo ovdje možete doživjeti svu raskoš arhitekture od klasicističke građevine Gradske vijećnice – simbola građanske moći grada u 17. stoljeću, Niuewe Kerk u kojoj su se održavale kraljevske ceremonije, a koja je danas kulturni centar. Do trga vodi niz poznatih ulica. Damrak je tako nekoć bio srednjovjekovni kanal kojim su plovili brodovi do Dama, a nakon što je zatrpan 1672. pretvorio se u ulicu. Rokin je, pak, na vrhuncu bio u 19. stoljeću kada je bio prostrano šetalište za bogataše, a među najpoznatijim ulicama koje vode do trga je i Kalversrstraat s mnogo luksuznih, ali i kičastih dućana. U središtu trga je 22 metra visok obelisk koji slavi uspomenu na Nizozemce ubijene u Drugom svjetskom ratu, a u zidu iza spomenika uzidane su urne sa zemljom iz nizozemskih pokrajina i kolonija. Trg je još od 1900- te glavno poprište javnih događanja, na njemu sviraju odlični ulični glazbenici, nastupaju pantomimičari, održavaju se sajmovi knjiga, izložbe i koncerti.

Od povijesnih građevna spomenimo izvanredno lijepu vjetrenjaču De Gooyer iz 1725., ali i intrigantnu javnu knjižnicu Pintohuis koja je dobila ime po portugalskom trgovcu Isaacu de Pintou. Svakako treba vidjeti i Westindisch Huis – zgradu nizozemske Zapadnoindijske kompanije u kojoj je nastala ideja o stvaranju New Yorka s kipom Pietera Stuyvesanta u dvorištu, ali i atraktivnu građevinu Gerrita van Arkela – danas svjetsko sjedište Greenpeacea.

Dok smo lutali gradom probali smo slavni svjež sirovi sleđ s nasjeckanim lukom ili krastavcima u pecivu koji uopće nije tako loš kako mnogi pričaju. Štoviše od nizozmeskih jela, kako smo doznali, ali ne i probali, poznata je i dimljena jegulja, ali i jednostavno zimsko jelo hutsprot – varivo od punjene govedine, znječenih krumpira i mrkve. Nizozemci obožavaju i sireve od kojih su u Hrvatskoj dobro poznati gouda i edamer, ali im je specijalitet i nama nepoznati naglekaas – sir s klinčićem. Naravno domaćini od pića najviše piju piva – kod nas jako dobro znani Heineken, ali će vam preporučiti i witbier – bijelo pivo od pšenice s kriškom limuna i bockbier – smeđe, slatko zimsko pivo. Ipak, preporučamo šalicu odlične crne kave (bakkie) i palačinke sa gustim sirupom. Ipak, preporučamo svakome da grad posjeti u ljepšim i sunčanijim mjesecima kada cvjetne tržnice i milijuni tulipana u i oko grada dodaju nezamislivu ljepotu ionako prekrasnom Amsterdamu.

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon