GEOLOŠKA ŠETNJA ZAGREBOM
Tekst: Karmen Fio Firi
Foto: Šimun Aščić/K. Fio Firi/MH
Zagreb s bogatom graditeljskom baštinom, prepun je geoloških zanimljivosti – od položaja na dodiru Medvednice i doline Save, do različitih stijena od kojih su sagrađene njegove glavne ulice i najznačajnije zgrade.
Grad Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske, pun je zanimljivosti i raznolikosti, kako za njegove stanovnike, tako i za turiste koji ga dolaze posjetiti. Ulicama grada uglavnom šetamo u žurbi, ne primjećujući detalje oko nas, no nekada uspijemo i detaljnije promotriti što nas sve okružuje. Ipak, čak i kad obratimo pozornost na detalje, promatranjem različitih građevina, spomenika, parkova, ulica i trgova, promatraču će rijetko oko „zapeti“ na materijalu koji je korišten u gradnji. A upravo je kamen česti zajednički nazivnik mnogim građevinama, i poveznica s geološkom prošlošću našega prostora, a time i geologijom kao znanošću.
Geologija je prirodna znanost koja proučava sastav i građu Zemlje, procese u njezinoj unutrašnjosti i na površini, ali i vremensku dinamiku Zemlje i života na njoj. Iako je jedna od osnovnih prirodnih znanosti, geologija se od sredine 20. stoljeća, pa sve do 2021. godine, kada je donesena odluka o kurikulumu za nastavni predmet Geologija za 4. razred prirodoslovne gimnazije (NN 54/2021), kao zaseban predmet vrlo rijetko predavala u školama. Učili smo o geologiji kroz geografiju, biologiju, kemiju, fiziku, često ni ne znajući da učimo geologiju. Stoga ne čudi činjenica da mnogo ljudi nije upoznato s mnogim znanjima, ali i ljepotama koje geologija kao znanost donosi.
Stijene koje nalazimo u površinskom, ali i u dubinskim dijelovima Zemlje, omogućavaju nam da iščitavamo što se sve događalo u geološkoj prošlosti. Stijene su, najjednostavnije rečeno, nakupine minerala. To su prirodne, čvrste tvari sastavljene od minerala (jedne ili više vrsta), određenog načina pojavljivanja, teksture i strukture. Prema postanku razlikujemo magmatske, sedimentne i metamorfne stijene, a svaka od ovih skupina stijena sadrži veliku raznolikost u pojavnosti i izgledu. Upravo ta raznolikost dovodi i do različitog korištenja kamena, pa se prilikom građevinskih radova koristi tehničko-građevni i arhitektonsko-građevni kamen. Tehničko-građevni kamen odnosi se na prirodan kamen koji je lako dostupan u prirodi i koji se najčešće drobi i usitnjava za različite potrebe, dok arhitektonsko-građevni kamen obuhvaća nemetalne mineralne sirovine (ovdje se ubrajaju i umjetni materijali) koje se vade u blokovima, imaju određeni mineralni sastav i fizičko-mineralna svojstva te imaju dekorativnu vrijednost.
Kad ste u prirodi lako ćete uočiti da hodate pokraj ili po različitim stijenama, ili pak po tlu. Kako onda povezati kamen i grad? Dok šetate gradom promatrajte po čemu hodate, kakve vas građevine okružuju, spomenici, skulpture… promotrite grad na malo drugačiji način – očima geologa. U ovom aspektu nemojte zaboraviti na povijesne, kulturne i turističke vrijednosti, i slika koju u konačnici dobivate postaje cjeloviti uvid u vaš i naš grad, bilo da se radi o gradu Zagrebu, kao u ovom primjeru, ili o bilo kojem drugom gradu.
Kako se prilikom razgledavanja grada najčešće zadržavamo u njegovom središnjem dijelu, ovim će putem biti prikazano nekoliko lokacija iz centra grada Zagreba (Fio Firi i Maričić, 2000; http://geoloskasetnjazagreb.com/).
Krećemo od Trga žrtava fašizma i Hrvatskog doma likovnih umjetnika (sl. 1a), poznatog kao Džamija ili Meštrovićev paviljon, građenog prema projektu Ivana Meštrovića. Izgrađen je za potrebe umjetničke galerije u razdoblju između 1933. i 1938. godine, no u razdoblju od 1941. do 1947. godine paviljon je bio i džamija kada su uz njega postojala i tri minareta. Geološki je zanimljiv zbog bijelog kamena od kojeg je izgrađen, naziva veselje unito. Radi se o bijelim vapnencima kredne starosti (starosti oko 80 milijuna godina), eksploatiranim na otoku Braču, koji se zbog svoje bijele boje i ljepote često (pogrešno) nazivaju mramorom, iako se ne radi o metamorfnoj stijeni. Brački kamen poznat je još od vremena cara Dioklecijana koji je od njega dao izgraditi svoju velebnu palaču u Splitu. Ovi vapnenci sadrže mnoštvo usitnjenih dijelova organizama koji su tijekom krede živjeli u plitkim morima, od čega su najbrojniji rudisti – neobični školjkaši koji izgledom podsjećaju na obrnute stošce s poklopcem. Na nekim se dijelovima može naći i presjek rudista (kružnog ili V oblika, ovisno o položaju unutar stijene, sl. 1b). Ovaj je kamen korišten i u gradnji nekadašnje zgrade burze – izgrađenoj 1927. godine, a danas Hrvatske narodne banke na Trgu hrvatskih velikana (sl. 1c), gdje se, posebice u stepenicama ispred glavnog ulaza, može uočiti mnoštvo presjeka rudistnih školjkaša (sl. 1d).
Krenemo li dalje prema Trgu bana Jelačića, putem nailazimo na zgradu Hrvatske pošte u Jurišićevoj ulici (sl. 2a), izgrađene u mađarskom stilu kombinacijom crvene opeke i kamenih horizontalnih vijenaca. Može se primijetiti kako je korišteni kamen žućkaste boje i šupljikav, bitno različit od prethodno spomenutih bijelih vapnenaca. Pogledate li malo bolje, osim mnogobrojnih šupljina uočit ćete i presjeke fosila – posebice nepravilnih ježinaca (sl. 2b). Ovaj, tzv. litotamnijski vapnenac naziv duguje brojnim ostacima crvenih algi koje dominiraju u sastavu kamena, a koje su zajedno s mnogobrojnim beskralježnjacima živjele u prostorima Paratethys mora koje se prije 15–12 milijuna godina nalazilo na velikom dijelu današnjeg sjevernog dijela Hrvatske, a u kojem su današnje planine bile otoci u moru. Ovaj se kamen eksploatirao u kamenolomima na zapadnom dijelu Medvednice i od njega su izgrađeni dijelovi mnogobrojnih zgrada te se smatra najkorištenijim kamenom na području grada Zagreba.
Dolaskom na Trg bana Josipa Jelačića primijetit ćete da je popločen kamenim pločama. Zbog značajnog prometa na ovom prostoru za popločavanje su korištene čvrste i otporne magmatske stijene, granit i gabro (sl. 4a). Granitom, koji je na dijelovima bolje uglačan, popločen je i dio oko fontane Manduševac te elementi poput klupica i stupića. Gabro, koji je tamnije boje, nalazimo i na postolju spomenika banu Josipu Jelačiću (sl. 4b). Magmatske su stijene rijetke na području Hrvatske – mi smo zemlja s dominantno sedimentnim stijenama, tako da je, iz potrebe za kamenom postojanim na habanje ovaj kamen uvezen iz drugih zemalja, poput Bosne i Hercegovine, Češke, Italije i Španjolske.
Prešavši Trg bana Jelačića dolazimo na početak Ilice gdje je smještena robna kuća NAMA, nekadašnja trgovina Kästner i Öhler, koja je već početkom 19. stoljeća predstavljala modernu trgovinu s ukrašenim izlozima i dostupnošću različite robe. Primijetit ćete na vanjskom dijelu sada već poznati litotamnijski vapnenac u gornjim dijelovima zgrade, ali i vrlo sličan travertin u donjim dijelovima (sl. 5a). No, na ulaznom dijelu nalazimo još dvije vrste kamena, čvrste jurske vapnence sa stilolitima (izgleda poput šavova) – kirmenjak ili ivorio (sl. 5b), podrijetlom iz Istre, te isto tako istarske foraminiferske vapnence naziva istranka (sl. 5c). Oba su kamena vrlo lijepa i dekorativna, no kirmenjak zbog svoje čvrstoće predstavlja i najkvalitetniji kamen u Hrvatskoj. Poznato je njegovo korištenje u izgradnji grada Venecije, posebice zbog postojanosti u dodiru s morskom vodom.
Nastavimo li šetnju prema Cvjetnom trgu, odnosnu Trgu Petra Preradovića, ponovo ćemo uočiti da je trg popločen kombinacijom granita i gabra (sl. 6a), kao i Trg bana Jelačića. U podnožju kipa Petru Preradoviću možete uočiti rudistne vapnence. No, obližnje najstarije kino u Zagrebu – kino Europa, popločeno je u donjim dijelovima posve drugačijim kamenom od svega prethodno spomenutoga. U tamnom vezivu vidimo mnoštvo bijelih dvostrukih linija kojima je prožet cijeli kamen (sl. 6b). Radi se o ljušturama školjkaša koji su početkom jurskog perioda živjeli u plitkomorskim prostorima toplih mora, a ovaj kamen nazivamo litiotidni vapnenac prema jednom od prisutnih rodova, rodu Lithiotis. Iako ovaj kamen nalazimo i na području Like i Gorskog kotara, ovdje korišteni kamen je podrijetlom iz Slovenije. Uz promatranje kamena ovdje ćete sigurno uočiti i biste sestara Baković, heroina II. svjetskog rata po kojima i prolaz kraj kina nosi ime.
Prolaskom kroz prolaz sestara Baković i Masarykovom ulicom u nastavku, šetnju možemo završiti ispred Hrvatskoga narodnog kazališta (sl. 7a). Primijetit ćete da je zgrada žuto obojena, kao i sve službene zgrade iz vremena Austro-Ugarske Monarhije, no i ovdje ćete u donjim dijelovima zgrade uočiti sad već poznate varijetete kamena: litotamnijski vapnenac i njemu sličan, ali šupljikaviji litavac te rudistni vapnenac (sl. 7b). Možda je sad već vrijeme za kraj šetnje, kavu, ili čak razmišljanje o tome kada ste posljednji put bili u kinu ili kazalištu.
Šetnju možete nastaviti prema Gornjem gradu i posjetiti kulu Lotrščak, crkvu sv. Marka i okolne zgrade na Trgu sv. Marka, ili pak krenuti prema zgradi Državnog arhiva, pa pokraj Botaničkog vrta prema Glavnom kolodvoru i dalje dvorani Vatroslava Lisinskog… U kojem god smjeru da krenete naići ćete na povijesne građevine velikim dijelom izgrađene od arhitektonsko-građevnog kamena. Nakon viđenih varijeteta kamena, koji su izgledom dovoljno različiti da ih već i nakon ove šetnje možete razlikovati, nadam se da ćete ubuduće više pažnje pridavati kamenu koji vas okružuje u gradu, a naravno i u prirodi, i da ćete uočiti da je geologija zbilja svuda oko vas.
