PUTOVANJE U 18 GRADOVA MEKSIKA S UNESCO LISTE
Tekst: dr. Z. Stiperski
Foto: National Geographic/Panopticum
Nesvakidašnje studijsko putovanje po Meksiku održat će se od 16. srpnja do 1. kolovoza 2023. godine. Putovanje obuhvaća središnji dio meksičke visoravni i poluotok Yucatan na jugoistoku. Ukupno se posjećuje 18 mjesta s popisa svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Prema dostupnim informacijama organizatora maksimalni broj putnika je 15 a rok za prijavu je početak mjeseca travnja 2023. godine.
Kratak opis putovanja
Meksiko je zemlja s obilje kulturno-povijesnim znamenitostima, arheološkim nalazištima, prirodnim ljepotama i dinamičnim gradovima gdje se prelamaju povijesni slojevi brojnih predkolumbovskih naroda i civilizacija te španjolskih osvajača i doseljenika. Iako se Meksiko smješta u Novi svijet koji za razliku od Starog svijeta nema značajnije civilizacije starije od 15. st., u slučaju Meksika to nije slučaj.
U cijelom Novom svijetu dvije zemlje se posebno ističu po starim bogatim civilizacijama: Meksiko i Peru. Shodno tome, u ovom studijskom putovanju naglasak je na gradovima i arheološkim nalazištima kako bi se sagledalo bogatsvo različitih civilizacija koje su živjele na ovim prostorima. S nekoliko posjeta prirodnim znamenitostima pokrit će se posebnosti i značajke meksičkih krajolika. Tu se posebno ističu cenote (vrtače ispunjene vodom) na Yucatanu, bioraznolikost karibske obale, vulkani i duboki kanjon. Program je rađen na temelju važnosti, poznatosti i posebnosti sa željom obuhvaćanja civilizacijskih različitosti Meksika.
Kratki opis pojedinih mjesta posjeta
Meksiko je federalna republika koja se sastoji od 32 savezne države. Površinom je izuzetno velika država: peta u Amerikama (iza Kanade, SAD, Brazila i Argentine), te četrnaesta u svijetu. Za usporedbu, Meksiko je površinom velik kao 3,6 Francuske ili skoro 35 Hrvatske. Sa svojih 124 milijuna stanovnika je jedanaesta u Svijetu te najmnogoljudnija zemlja u kojoj se govori španjolskim jezikom. Meksiko, za usporedbu, ima oko 50 % više stanovnika od Njemačke. Meksiko je područje starih, predkolumbovskih civilizacija.
Pretpostavlja se da su prvi ljudi naselili meksičku visoravan prije 40.000 godina. Živjeli su od lova i skupljanjem plodova. Kukuruz su počeli uzgajati prije 9.000 godina. S jačanjem poljoprivrede koja može prehraniti veći broj ljudi počinju nastajati prve civilizacije. Od 1800. g. p. K. razvile su se brojne kulture poput Olmeka, Maja, Zapoteka, Huasteka, Tarascana, Tolteka i Azteka. Područje današnjeg Meksika bilo je izloženo španjolskoj kolonizaciji. Španjolci su došli 1519., a 1521. su srušili državu Azteka. Vicekraljevstvo Nova Španjolska osnovano je 1535., kao prva španjolska kolonija u Americi, a obuhvaćao je prostor od Britanske Kolumbije u današnjoj Kanadi do Nikaragve. Kreće s izgradnjom crkvi i samostana. Početkom 19. st. počinje oslobođenje Latinoamerikanaca od europskih kolonizatora i stvaranje novih država. Nezavisnost Meksika proglasio je Miguel Hidalgo y Costilla 1810. Meksiko je izgubio od SAD u Meksičko-američkom ratu (1846-1848), a posljedica poraza je bila prodaja uglavnom praznog sjevernog područja za odnašnjih 15 milijuna dolara i s vremenom stvorili niz saveznih država (Kalifornija, Nevada, Utah, Arizona, Novi Meksiko i Kolorado). Godine 1994. stvorili su carinsku zonu NAFTA zajedno sa SAD i Kanadom.
Guadalajara je grad koju je osnovao španjolski istraživač Cristobal de Onate 1531. Grad je dobio ime po španjolskom gradu Guadalajara koji je rodno mjesto konkvistadora Nuno de Guzmana. Nalazi se na meksičkoj visoravni na 1.600 metara nadmorske visine. Grad ima 1,6 mil. stanovnika, dok metropolitansko područje 4,3 mil. Grad su dva puta u 19. st. pogodili potresi. Od druge polovice 20. st. počinje se jače razvijati industrije i trgovina. Grad je prožet tradicionalnom arhitekturom španjolskog kolonijalnog stila, te suvremene arhitekture. Ističe se neoklasicistička katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije s neogotičkim tornjevima te Hospicij Cabanas koji je najstariji i najveći hospicij u Latinskoj Americi upisan na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Na vrhu brda iznad grada gradi se suvremeni Guggenheimov muzej u postmodernom stilu.
Tequila je poznato kao mjesto gdje je nastalo poznato meksičko alkoholno piće tequila. Današnji grad Tequila ima 30.000 stanovnika. Tequila se pravi od autohtone biljke plave aguave. Radi duge povijesti pica te kultiviranog krajolika nasada agave upisana je na popis mjesta svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Španjolski franjevci osnovali se selo Santiago de Tequila 1530. u prostoru gdje su živjeli narodi Chichimeca, Otomi, Tolteci i Nahua. Domorodačko stanovništvo Caxcan upoznaje Španjolce s proizvodima od agave. Španjolci su počeli prvi proizvoditi alkoholno piće od agave zbog slabe opskrbe alkoholnim pićima iz kolonijalnih središta. Masovna proizvodnja tequile iz tvornice počinje oko 1600. Današnja tequilapočela se proizvoditi početkom 19. st. u susjednoj Guadalajari.
Guanajuato je grad podignut u uskoj dolini na brdovitom području. Karakterističan je po uskim brdskim ulicama koje često završavaju stubama. Grad ima 73.000 stanovnika. Osnovali su ga Španjolci 1548. kao rudarsko naselje. Grad zbog bogastva rudama uskoro postaje jedan od vodećih gradova Nove Španjolske i veliki dobavljač srebra španjolske krune. Grad se nalazi na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a radi ljepote španjolske kolonijalne arhitekture čije barokne i neoklasicističke građevine su snažno utjecale na razvoj arhitekture u cijeloj Latinskoj Americi.
San Miguel de Allende je manji grad (73.000 stanovnika) koje je upisan u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a, kao i susjedno svetište Atontolico, kao mjesto miješanja španjolskih, kreolskih i indijanskih kultura u meksičkom baroku koji je prijelazni stil iz baroka u neoklasicizam. Fratar je osnovao mjesto kao selo 1542. Grad se nalazi na meksičkoj visoravni, na visini od 1.907 metara nad morem.
Atotonilco je katoličko svetište iz 18. st. Smatra se jedno na najljepših i najizvornijih baroknih građevina Nove Španjolske. Svetište je osnovano 1748. svetište je od kraja 18. st. postalo mjesto hodočašća iz drugih dijelova zemlje i kontinenta.
Queretaro je grad na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a kao lijep španjolski kolonijalni grad čija se pravilna mreža ulica nalazi uz vijugave ulice indjanskih četvrti naroda Otomi, taraski i Chichimeca. Danas ima 800.000 stanovnika. Grad je imao važnu ulogu u snabdijevanju rudarskih naselja Guanajuato i Zacatecas na Kraljevskoj cesti. Krajem 17. st. postao je treći grad po broju stanovnika Nove Španjolske, iza Meksika i Puebla. Queretaro je poznat po brojnim lijepim baroknim građevinama iz 18. st. U Queretaru je 1909. ustanovljeno Državno vijeće koje je donijelo Meksički ustav. Danas je grad jedan od najbrže rastući gradova Meksika i jedan od gospodarski najrazvijenijih.
Mexico City (Ciudad de Mexico) je najveći i glavni grad Meksika. Jedan je od najmnogoljudnijih gradova na Zemlji, s blizu 10 mil. samo grada te blizu 23 mil. njegovog metropolitanskog područja. Metropolitansko područje Mexico Cityja je najveće urbano područje u obje Amerike. Nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a (povijesno središte grada i vodeni vrtovi u četvrti Xochimilco). Nalazi se na meksičkoj visoravni na nadmorskoj visini od 2.300 metara okružen brdima i vulkanima. Grad su osnovali Asteci kao Tenochtitlan 1325., a Cortes ga je preimenao u Ciudad de Mexico 1521. nakon dvije godine borbi između Španjolaca i Asteka. Glavni grad potkralja Nove Španjolske (sve španjolske provincije sjeverno od Kostarike, karipske otoke i Filipini) postao je 1535. U 20. st. imao je snažan populacijski i gospodarski razvoj.
Teotihuacan NP je bio najveće gradsko središte pretkolumbovske Srednje Amerike između 200. i 700. s oko 200.000 stanovnika. U to je vrijeme bio i jedan najvećih gradova Svijeta. U Teotihuacanu se nalaze neke od najvećih piramida i stambenih zgrada. Nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Naseljavanje u tom području počelo je 600. g. pr. Kr. Teotihuacan je uspostavio veliko i slabije poznato carstvo s vrhuncem u 5. st. koje je dominiralo Srednjom Amerikom. Grad je napušten oko 650. godine pod danas nepoznatim razlozima.
Puebla je četvrti najveći grad Meksika sa 1,7 mil. stanovnika samog grada, a s metropolitanskim područjem ima 3,2 mil. Grad su osnovali Španjolci 1531. kao važnu stanicu na pola puta između Mexico Cityja i glavne španjolske luke u Veracruzu. Puebla se nalazi na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a radi izvrsno sačuvane arhitekture od renesanse do meksičkog baroka. Dojmljivo je spajanje europske i američke umjetnosti, a posebno ukrašavanje pročelja autohtonim šarenim keramičkim pločicama prozvane Pueblo. Danas grad temelji svoj razvoj ponajviše na industriji.
Popocatepetl je vulkan u središnjem Meksiku čiji vrh je visok 5.462 metara nad morem. Jedan je od najaktivnijih vulkana u Meksiku. Od dolaska Španjolaca 1519. zabilježeno je više od 20 velkih erupcija, a posljednja je bila 1994. Ime je astečkog podrijetla, a znači „brijeg koji se puši“.
Huejotzingo je gradić s malim samostanom San Miguel Arcangel koji su utemeljili 1525. na padinama uspavanog vulkana Iztaccíhuatl. Samostan Calpan nalazi se na padinama vulkana Popocatepetl.
Oaxaca je grad koji se smjestio južno od Sierra Madre na nadmorskoj visini od 1555 metara. Sam grad ima 260.000 stanovnika, dok metropolitansko područje 715.000 stanovnika. Nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine kao primjer španjolskog kolonijalnog urbanizma pravilne mreže ulica, te građevine koje svojom masivnošću i načinom gradnje su prilagođene potresima. Područje grada je naseljeno narodima Zapoteca i Mixteca dulje od 1.500 godina od dolaska Španjolaca. Najvažnija predkolumbovksa naselja su obližnji Monte Alban i Mitla. Grad su osnovali Asteci 1486., dok su Španjolci došli 1521.
Monte Alban je predkolumbovski grad i prijestolnica zapotečke civilizacije od 500. pr. Kr. do 800. Nalazi se na vrhu brijega, iznad doline i današnjeg grada Oaxaca. Sam grad su osnovali Olmeci oko 700. pr. Kr. Na popisu je svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Santa Maria del Tule je grad u kojem se nalazi jedno od najstarijih, najvećih i najširih stabala na Svijetu. Stablo je staro 2000 godina. Vrsta je Montezuma čempres.
Mitla je najvažnije arheološko nalazište zapotečke kulture. Zapoteci su ga osnovali kao sveto grobno mjesto. Iako zapotečka kultura, arhitektura i dizajn pokazuje utjecaj Mixteca. Mitla je jedinstvena u Srednjoj Americi po svoje složene mozaičke rezbarije i geometrijskih dizajna koji prekrivaju grobnicer, ploče i čitave zidove. Izvrstan ukrasni rad.
Sumidero Canyon je kanjon rijeke Grijalva. Gotovo okomite strane kanjona dosežu visinu od čak 1.000 metara dok im je prosječna visina od 200 do 700 metara. Kanjon je dug 13 km, a širok od 1 do 2 km. Kanjon je nacionalni park. Kanjon je stvaran posljednjih 35 mil. godina u pukotini na zemljinoj kori i eroziji rijeke Grijalve.
San Cristobal de Las Casas je meksički grad u državi Chiapas s blizu 220.000 stanovnika na nadmorskoj visini od 2121 metar. Grad su osnovali Španjolci 1528. Grad je prvih stoljeća svoje povijesti bio poznat kao konzervativan, ali sada je poznat kao kozmopolitski grad. Prije desetak godina meksički predsjednik dao mu je priznanje za doprinost različitosti meksičkog turizma.
Aqua Azul predstavlkja niz vodopada na rijeci Xanil u južnoj meksičkoj državi Chiapas. Vodopadi se sastoje od brojnih kaskada, a veće su visoke do 6 metara. Voda rijeke se spušta u dva tijeka s malim otocima u sredini. Neki ih smatraju najljepšim slavopovima u Meksiku. Palenque je pretkolumbovski grad Maya u meksičkoj državi Chiapas. Grad je bio aktivan od 100. pr. Kr. do oko 800. godine kada je obrastao u džunglu cedara, mahagonija i sapodilla.
Palenque je grad srednje veličine za svoje doba, poput Tikata i Copana, ali se ističe po profinjenosti u izgradnji piramida i skulptura. To su razlozi za uvrštenjem na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Campeche je grad smješten na zapadnoj obali poluotoka Yucatana, na istočnoj obali Meksičkog zaljeva. Ima oko 250.000 stanovnika. Ovo je područje bilo naseljeno od najranijih pretkolumbovskih vremena. Španjolci su osnovali grada 1540. na mjestu starijeg mayanskog grada. Španjolci su osnovali grad kao glavnu kolonijalnu luku za osvajanje Yucatana. Campeche se nalazi na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a radi primjera karipskoga lučkog grada čiji fortifikacijski sustav je sagrađen za obranu od napada s mora.
Kabah je nekadašnji grad odnosno arheološko nalazište Maya na zapadu Yucatana. Područje je naseljeno od sredine 3. st. prije Kr., ali većina vidljivih zgrada sagrađena je između 7. i 11. st.
Uxmal je bio veliki pretkolumbovski grad Maya s procijenjenih 25.000 stanovnika, a danas ruševine. Arhitekti Uxmala razvili su stil puuc („brdo“), jer se grad rasprostirao brdovitim krajolikom. Prostrani hramovi i palače naslanjaju se na široke trgove. Arheolozi Uxmal često uspoređuju s egipatskim ruševinama u Tebi ili s grčkom i rimskom arhitekturom. Tijekom pretkolumbovskih sukoba grad je počeo propadati u 10. st., ali je obnovljen u 13. st., da bi ponovno propao u 16. st. Naselje Uxmal je postojalo i pri dolasku Španjolaca sve do 1550-ih godina, ali kako ga Španjolci nisu naselili ubrzo je potpuno napušteno. Uxmal se nalazi na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Merida je glavni grad meksičke države Yucatan. Ima blizu 1 mil. stanovnika. Bogata kulturna baština je posljedica miješanja kulture Maya i Španjolaca tijekom kolonijalnog razdoblja. Katedrala je izgrađena u 16. st. kamenjem iz obližnjih majanskih ruševina i smatra se najstarijom u kontinentalnim Amerikama. Povijesna jezgra grada je treća po veličini na kontinentu. Merida je poznata po vrelo niskoj stopi kriminala i jedna je od najsigurnijih gradova u Amerikama. Časopis Forbes je tri puta proglasio Meridu kao jedan od tri najbolja grada u Meksiku za život, ulaganje i poslovanje. Chichen Itza je bila veliki pretkolumbovski grad Maya koji je od 10. do 15. st. bio glavni grad plemena Itza na Yucatanu.
Chichen Itza je najsjeverniji arheološki lokalitet Maya na poluotoku Yucatan. Njegovi kameni spomenici lijepo prikazuju tisuću godina kulture Maya i drugih naroda koji su vršili utjecaj na arhitekturu i umjetnost srednjoameričkog prostora. Posebno se ističe Hram ratnika, El Castillo i opservatorij El Caracol. Nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Cenote Ik Kil nalazi se u blizini Chichen Itze i dio je arheološkog parka Ik Kil. Maye su smatrale cenote Ik Kil svetim i koristile su da za žrtvovanje ljudi svom bogu kiše Chaacu.
Cenote je prirodna jama ili vrtača nastala urušavanjem vapnenačke podloge gdje podzemne vode prekrivaju dno. Cenote su posebno povezane s poluotokom Yucatan, jer ih ima oko 10.000. Cenote su se obično koristile za opskrbu vode od strane drevnih Maya. Cenote Ik Kil je otvorena prema nebu, a razina vode je oko 26 metara ispod razine zemlje. Cenota Ik Kil je promjera oko 60 metara i duboka oko 48 metara.
Tulum je pretkolumbovski mayanski ograđeni grad koji je služio kao glavna luka za državu Coba. Smješten je na obali Karipskog mora, na 12 metara visokim stijenama. Tulum je bio jedan od posljednjih gradova koje su podigli Maye, a svoj je vrhunac imao između 13. i 15. st. Uspio je preživjeti čak 70 godina španjolskog osvajanja i kolonizacije današnjeg Meksika. Smatra se da je njegovom napuštanju od strane domaćih ljudi najviše bila posljedica zaraznih bolesti koje su sa sobom donijeli Španjolci iz Starog svijeta, a domaći ljudi Amerika nisu imali imunitet.
Sian Ka’an je rezervat biosfere na istočnoj obali Yucatana blizu arheološkog nalazišta Tulum. Upisan je na popis svjetske prirodne baštine UNESCO-a, kao iznimno bogato životno stanište velike bioraznolikosti. Sian Ka’an je složen hidrološki sustav tropskih šuma, mangrova i močvara ispresjecan koraljnim grebenima te obiluje pomorskom florom i faunom s više od 300 vrsta ptica. Sian Ka’an leži na utopljenoj vapnenačkoj dolini koja čini dio dugoga koraljnog grebena istočne obale Yucatana.
Cenote Dos Ojos je potopljen špiljski sustav sjeverno od Tuluma. Špiljski sustav je dug 82 km i postoji 20 poznatih ulaza ili cenota, odnosno vrtača. Cenota Casa Tortuga je skupina od četiri cenote u blizini Tuluma.
Cancun je poznato turističko središte smješten na kanalu Yucatan koji dijeli Meksiko od otoka Kube. Grad Cancun ima nešto preko pola milijuna stanovnika. Izgradnja Cancuna je započela 1970. godine. Do tada ovdje je živjelo manje od 200 stanovnika u obližnjem ribarskom selu i vojnoj bazi. Banka de Mexico je 1967. istraživala mogućnosti turističkog razvoja u ovom području, te je odabrala područje otoka Cancun za izgradnju turističke infrastrukture. Hoteli su građeni na otoku Cancun koji je danas povezan sa cestama s obje strane stvarajući neki oblik unutrašnjeg mora. Naselja za radnike hotela građena su na kopnu. Prvih devet hotela financirala je meksička vlada, dok su kasnije stigli brojni ulagači i nastao je grad u narednih 30 godina od gotovo 600.000 stanovnika na bivšem otoku i obližnjem kopnu.
Ostale obavijesti
Vrijeme za putovanje po srednjem i južnom Meksiku je dobro cijele godine. Glavna prednost ljeta su duži dani u odnosu na zimu, pa i proljeće. Tjedan dana oko Uskrsa Meksikanci uobičajeno putuju pa su gužve tada izuzetno velike. Za ulazak u Meksiko trenutno se ne zahtijeva cijepljenje ili testiranje na COVID-19. Također, za Meksiko nisu potrebne vize za državljane Republike Hrvatske, ali je obavezno trajanje putovnice 6 mjeseci. Karta putovanja se nalazi u prilogu teksta.
Prijevoz
Putovanje po Meksiku započinje u Guadalajari i završava u Cancunu. Putovanje se odvija autobusom. Ukupno se cestom prelazi oko 3.800 km sa spavanjem od ukupno 15 noći.
Vremenska zona
- Zagreb 12:00 sati = Guadalajara, Mexico City, Merida 4:00 sati
- Zagreb 12:00 sati = Cancun 5:00 sati
Klima (prosječne temperature i rekordi za srpanj)
- Guadalajara: 17° C – 27° C (prosjeci), padaline 126 mm
- Mexico City: 13° C – 24° C (prosjeci), padaline 75 mm
- Cancun: 23° C – 33° C (prosjeci), padaline 29 mm
- Zagreb, srpanj: 16° C – 28° C (prosjeci), padaline 85 mm
Sve dodatne obavijesti za navedeno studijsko putovanje mogu se dobiti putem poveznice http://stiperski.wordpress.com/ ili putem putničke agencije Tureta Travel.