U DHK ODRŽANA TRIBINA “ZAŠTO NE DRŽIMO DOVOLJNO DO SVOJE KULTURNE BAŠTINE”
Tekst: Lada Žigo Španić
Foto: DHK
Tribina pod nazivom „Zašto ne držimo dovoljno do svoje kulturne baštine“ održana u Društvo hrvatskih književnika (DHK) 16. veljače 2023. i bila je iznimno zanimljiva i edukativna. Publika je s puno pažnje slušala Božicu Jelušić, Milanu Vuković Runjić i Milu Pešordu koji su polemično, živopisno i eruditski dokazali kako ne držimo dovoljno do svoje povijesti i kulture.
Vuković Runjić kazala je da nam je kao „malom“ narodu kultura iznimno važna, jer smo imali kulturu prije negoli svoju zemlju. Istaknula je kako je u svakoj kulturi važan kontinuitet (od Homera do danas, kada se govori o školskom gradivu), a koji smo izgubili. Među brojnim primjerima spomenula je i izbacivanje Marulića I drugih klasika iz lektire, što je doprinos cyber civilizaciji u kojoj učenici zaboravljaju ne samo čitati, nego i pisati na papiru. Novi mediji dokidaju kulturne navike i ne razvijaju maštu, a klasici se mogu približiti učenicima ako je nastavnik dobar motivator, rekla je.
Božica Jelušić također je u polemičkom tonu govorila o našoj mediokritetskoj kulturi koja ne brine dovoljno za našu baštinu (ona se ne „obrađuje“ uredski, u strogom radnom vremenu) te o raznim interesnim skupinama koje prisvajaju tuđu kreativnost (npr. Jelušić se borila za očuvanje interesa za Frana Galovića, za proglašenje Park šume Borik itd.). Spomenula je neke vrhunske sastavnice naše kulture, koje nismo dovoljno promovirali (primjerice, slikarstvo naive u Hlebinama, gdje smo mogli napraviti kulturni i turistički centar). Osvrnula se i na zatiranje kajkavskog jezika u lektiri, kao i na druge fenomene prešućivanja naše baštine.
Mile Pešorda govorio je o Sarajevskoj deklaraciji o hrvatskom jeziku iz 1971. koja se gotovo ne spominje, premda je veoma važan dokument za opstojnost hrvatskog jezika u BiH. Naglasio je i stalnu politizaciju jezika i kulture (jedan je od primjera dubrovačka književnost koju je Srbija zakonski prisvojila). Govoreći o pluralitetu hrvatskog kulturnog prostora, među brojnim primjerima posebno je istaknuo važnost Baščanske ploče čije smo obljetnice potpuno zanemarili. Podsjećanje na taj važan starohrvatski spomenik na glagoljici svi su istaknuli kao jedan od prioriteta za očuvanje naše baštine.
Bilo je riječi i o tome kako više uvozimo zapadnjačke trendove negoli što držimo do sebe, o Matičinu Zakonu o hrvatskom jeziku koji je dobrodošao, o tome kako ne slavimo obljetnice naših velikih autora na istaknut način, o autorima povijesnih romana koji su također čuvari baštine, a nisu dovoljno promovirani i o drugim važnim temama. Na kraju tribine se aktivno uključila publika koja je svojim komentarima također dala doprinos ovoj važnoj temi.
