HRVATSKA – ZEMLJA PRIMITIVACA

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: Maxread

Sjećam se nekog novinskog komentara, početkom 20. stoljeća, o Crnogorcima u Zagrebu. Autor članka, citiram po sjećanju, kaže da „Crnogoraca u Zagrebu ima možda stotinu, ali se čini da ih imabarem deset puta više“. Zašto? Zato što Crnogorci povazdan sjede u kavanama, i to još na viđenijim, da ne kažem najviđenim mjestima. To je tako: ono što se više ističe, ono o čemu se više govori, čini se da u društvu prednjači. Amerikanci su uvjereni da u populaciji Sjedinjenih Država ima više Afroamerikanaca nego što ih stvarno ima. Slično bi istraživanje pokazalo da je Židova u Hrvatskoj mnogo više nego što pokazuju statistike. Kada se sve skupa sabere, društveni utjecaj nekog društvenog sloja može biti mnogo veći od njegove brojnosti. Sve ovisi o društvenim prilikama (i neprilikama).

ZNAK NEOBRAZOVANOSTI

Unatoč svim statistikama, svim popisima stanovništva, svim sociološkim parametrima, još nitko nije napravio statistiku koliko ima primitivaca u Hrvatskoj. (Riječ primitivac je tokom vremena mijenjala značenje. U početku se odnosila na pripadnike afričkih i sjevernoameričkih plemena, kasnije na ljude slabog obrazovanja i bez kulturnih navika primjerenih življenju u gradu.)

Statistike o broju srednjoškolski i fakultetski obrazovanih ljudi tu mnogo ne pomažu jer i među njima ima primitivaca. O, i te kakvih! Treba samo otvoriti televizor i čuti što govore naši političari, čak i oni koji se razmeću svojim znanjem stranih jezika, pa vidjeti da očito ne znaju pravo značenje stranih riječi („najoptimalnije“, „prvi prioritet“ i sl.), što je najočitiji znak neobrazovanosti. Ili što reći o doktoru znanosti, sveučilišnom profesoru koji nikad nije čuo za riječ „secesija“ iako je od oca naslijedio bogatu zbirku predmeta upotrebne vrijednosti baš iz tog umjetničkog razdoblja? Ili urednika „časopisa za filozofiju znanosti“, također sveučilišnog profesora, koji se smije onima koji čitaju filozofske knjige, poput onih iz pera Kanta i Hegela? Ili stručnjaka koji nije kadar napisati recenziju knjige iz svog područja, no ipak ga nije sramota da svoj potpis stavi pod tekst što ga je netko drugi napisao (s privolom autora, razumije se)? Pa se onda čudimo kako se svako malo otvara afera o prepisanom diplomskom radu!

RASTAČU DRUŠTVENO TKIVO

Sve što sam napisao nije izmišljeno, govorim o stvarnim ljudima i stvarnim događajima; štoviše mogao bih ih navesti po imenu i prezimenu – da mi je namjera nekoga blatiti i da ne hajem za sudske tužbe. Ono što je iz ovih primjera najgore je da takvi ljudi, primitivci, nisu poput Afroamerikanaca u Americi ili Crnogoraca u Zagrebu na prijelazu stoljeća. To nisu ljudi koji se ističu samo svojim izgledom ili ponašanjem. Ti su ljudi, primitivci, zauzeli važne ako ne i najvažnije društvene položaje i sa tih položaja rastaču društveno tkivo. Oni su štetočinje ili – još gore – društvena bolest koja se širi poput raka, oni su metastaze na mozgu.

Nije to tek puka metafora, nekakvo pjesničko pretjerivanje (u prozi). Takvim ljudima nedostaje obrazovanje, a počesto i inteligencija (u smislu IQ), ali se odlikuju socijalnom inteligencijom (lukavošću, prijetvornošću) koja im omogućava – baš kao štakorima – da se opru svakom pritiskui da se snađu u svakoj prilici. Oni nemaju skrupula, etičkih kočnica, jer i to je – biti pošten, poštivati etičke norme i dobre običaje – znak civiliziranosti.

HOROSKOPSKI ZNAK U CV

No sada o konkretnom. Udruga ProGEO-Hrvatska, namijenjena zaštiti geološke baštine i popularizaciji geologije i sličnih znanstvenih disciplina dobila je nalog da se mora iseliti iz prostorija Mjesne zajednice Antun Mihanović na zagrebačkoj Trešnjevci. O tome su na ovim mrežnim stranicama objavljena već dva članka, pa stoga čitatelja – koji je vjerojatno upoznat s događajima – ne bih zamarao detaljima. No ipak, postavlja se pitanje tko ili što stoji iza te i takve odluke.

Stoji dakako predsjednica vijeća mjesne zajednice koja niti hoće niti može razumjeti čime se bavi udruga ProGeo-Hrvatska. Njoj su geološki uzorci očito samo hrpa kamenja koje bi bilo najbolje samljeti u šljunak i od njega napraviti pod, s pločicama ili bez njih. Kako da joj dođe do svijesti da to „kamenje“ priča priču o drevnoj prošlosti kada ona na prirodne znanosti gleda ne iz perspektive srednjovjekovlja nego iz očišta mezopotamskih civlizacija, sudeći po tome što u svojoj službenoj, profesionalnoj biografiji navodi i horoskopski znak u kojem je rođena – da svi vide tko je i kakva je. Pa da bar na nebu, u zvijezdama, vidi bogove kao što su ih vidjeli drevni Kaldejci, možda bi joj odatle došlo prosvjetljenje. No ni od tog ništa: „Dok ti oko zvijezdu ište, nos ti padne u smetište“ – kao što lijepo napisa August Šenoa. Trebat će još mnogo, mnogo vremena dok ovaj narod ne uđe u kolo kulturnih naroda Europe, Schengenu i euru usprkos.