NIKOLA ŠIMIĆ TONIN: TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ JE COPY – PASTE KNJIŽEVNIK I ZET POLITIČKOG KOMESARA SIME DUBAJIĆA

Tekst: Nikola Šimić Tonin

Foto: Zadar Danas/N. Š. T.

Pjesnik Nikola Šimić Tonin, s kojim je Bilosnić u sudskom postupku u otvorenom pismu donosi nekoliko crtica o životu i djelu pisca i nakladnika iz Zadra, nazivajući ga copy – paste književnikom i zetom Marijana Žuvića – Karla, političkog komesara Sime Dubajića. Pismo Šimić Tonina donosimo u cijelosti i to kako slijedi:

Čitam s tugom, tekst Mladena Pavkovića “Branitelji, pisci, istinski povjesničari, akademici, znanstvenici… obični građani nije vrijeme šutnje”, Tjedno.Hr., 23. ožujka, 2022.: “Tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu poginulo je oko 15.000 ljudi. Na tisuće ih je umrlo od posljedica rata – nakon rata. Već oko tri-četiri tisuće branitelja je izvršilo suicid. Na desetine tisuća su ostali bez posla, od kojih mnogi da bi preživjeli (da se malo našalimo) kopaju po kantama za smeće…“ 

Kada nismo lustrirali mi njih, oni lustriraju nas, i izigravaju žrtve, “stradalnike” one “čije se ime nije smjelo javno izgovarati” a potpisnici Bijele knjige” skoro pa 30 godina na čelu Ogranaka DHK, kao Tomislav Marijan Bilosnić, zet Marijana Žuvića – Karla (politički komesar Sime Dubajića), T. M. B., u jugoslovenskoj antologiji pjesama o Titu, intimus Gorana Babića, napisao mu i posvetio pjesmu Ubijači osa – mnogi kažu ljubavna… za YU, nije ga se smjelo krivo pogledati, u Domovima JNA izložbe, nastupi… i za Lijepe naše zaštićen UDBAŠKOM klikom, isto i još bolje… otvara svaki kulturni kokošinjac u gradu, dobiva za svoje prepisivačine stotine tisuća kuna od grada Zadra i Zadarske županije (pisano u Zadarskom listu i naznačeno točno koliko). Bukovicom i Ravnim kotarima, feljton u Zadarskom listu na kog ga uputio i dao mu ideju novinar i osnivač Zadarskoga lista Nedjeljko Jusup, da prođe istim putem ne znajući što će napraviti, istim putem putopisa, a on onako kako samo zna i umije,  pokrao Ivana Androvića, za ne povjerovati, od tud su i putopisi Kroz Ravne Kotare i Bukovicu, (Ivan Andrović, Po Ravnim Kotarima i kršnoj Bukovici, i Putovanje Sjevernom Dalmacijom).

ANDROVIĆ, Ivan, publicist, leksikograf, pisac i prevodilac (Skradin, 15. XII 1876 — Zagreb, 20. III 1954). – prepisivačina samo takva, (prepisivačina) najbolji primjer, copy – paste, od slova do slova rad don Ante Sorića: Iz povijesti župe, Naši župnici, o Privlaci, prepisan od slova do slova cjeloviti rad, sedamnaest stranica, mnogi mi ukazali na to, isto sam proslijedio sudu… laganje o stručnoj spremi, završeni Filozofski fakultet u Zadru, pa uhvaćen u laži, ispravi svugdje gdje je to objavio u polazio Filozofski fakultet u Zadru, i toliko toga proslijeđenoga…, copy – paste književnika, i kada se bilo što napiše o njima, njemu, ide tužba za klevetu. Prepiše ti poemu, kao on meni, pa prepjeva i predgovor iz nje od Josipa Palade, i onda te tuži za klevetu, kada ukažeš na to, predočiš dokaze, pa traži sto i nešto tisuća kuna za duševnu bol, (112.500 kn) zabranu pristupa internetu, pisanja, moglo bi se reći življenja. “To je nama naša borba dala”. Pobijedili u ratu, izgubili u miru. Dokad UDBA naša sudba, od ovih i ovakvih.

*On se hvali (T. M. B.) što je objavio zbirku s nazivom “Odisej” kao 141! A što može novo o tome da se kaže osim da se prepiše?! Je li čitao Gregora Strnišu? Strniša je zbirku s tim naslovom objavio još 1963! – Književnik Žarko Milenić.

Privlačko rodoslovlje, Zadar – Privlaka, 2011. Izdavač: Zadarska nadbiskupija, Župni ured rođenja BDP, Privlaka. Uredništvo: Marko Mustać, Darinko Pupovac, don Ante Sorić.

Potpuno prepisao od slova do slova, i potpisao rad don Ante Sorića iz iste knjige (Privlačko rodoslovlje): Iz povijesti župe. Naši župnici., od 661. – 678.

Privlaka: Mate Mustać, II sv. rat. – Prepisano od slova do slova.

Bijela knjiga: Originalan naziv dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”.

Naziv “Bijela knjiga” dobio je, prema Šuvarovim izjavama, po koricama koje su bile bijele boje. Knjiga je dokument o represijiu tadašnjoj komunističkoj državi. Namjera je bila mobilizacija u borbu protiv idejnog protivnika.

Dokument je predstavljao partijsku hajku na odabrane intelektualce, umjetnike, književnike i druge neistomišljenike čiji se radovi ili istupi nisu uklapali u ideološke partijske okvire prema zamislima Šuvara i njegovih istomišljenika u Partiji i među intelektualcima.

Glavni sudionici “Savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva” u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, održanog u Zagrebu 23. svibnja 1984. godine bili su osim Stipe Šuvara, Pero Kvesić, Šime Vučetić, Veljko Bulajić, Vice Zaninović, Žarko Božić, Ervin Peratoner, Pero Pletikosa, Božidar Gagro, Vanja Sutlić (stariji), Tomislav Marijan Bilosnić, Ante Kesić, Stevo Ostojić, Mato Jerinić, Ivo Družijanić, Joža Horvat, Joško Čelan, Ivan Jakopović, Ivan Salečić, Vladimir Popović, Branko Puharić, Vatroslav Mimica, Branimir Bošnjak, LordanZafranović, Zlatan Gavrilović, KostaSpaić, Milan Rakovac, Nedjeljko Dragić, Enes Kišević, Rade Peleš, Davor Kačar, Dragan Milivojević, Goran Babić, Veljko Knežević, Mira Ljubić Lorger, Marijan Radmilović i Josip Brkić^.

Tomislav Marijan Bilosnić, UBIJAČI OSA: Iški kralj, kozorozi, i Goran Babić: Razgovore vodimo kao gospođe, besmislene. /Pokazujemo nemir, i šutimo. / Prvo što pitamo: duhovi, mogu li u zvijezde ući, /ili su u zvijezde zavukle se životinjice. / Iški kralj, čovjek jedući zemlju, / jedući zrak, postao trbuh. / Treba li golom srcu dugo da umre. / Spor rješavamo skidanjem krune, / štita koji se ocrtava kao sjena čempresa. /Između dva zuja osa nekada su bili ljudi, / sad gušteri bruse repove. / Visoki kozorog, od kojeg nam se zavrti, / zakratko svuče rog. / U kući ljeta smišljamo nerad. / Povelje tražimo, stare knjige, i pisma, / i svaku drugu utjehu. / Današnji dan prati drugi, već sutrašnji, / kao što dvorjanci prate kralja / izmjenjujući se mučno. / U pamćenju mračno pojavi se dno. / Tad uspomene pišemo / u kojima pokojnici zbore, / i vraćaju se noću. / Pod krevetom krijemo pauka / i prigušeno s njim razgovaramo. / U vrtu uštap djecu uznemirio, / Osjećaju noć pretvorenu u glasove životinja. / Ujutro vidimo ribe, smokve, i puževe, / vidimo rogače, i masline kao sudbinu, / koja korača ispred očiju. / I kuja je krenula na put za Korinjak, / međ’ zubima plivaju joj srdele. / Skorpioni uhvatili se za kamenje, / trzaju se na dodir vode. / Na podnevnom suncu presavijaš novine, / ose padaju razorene, bez otpora. / Kad tako ih ubijaš dozivaš mrave. / Naokolo samo otpala krila, i zuj.

A mogli smo tresti bajame na raštrkanom suncu. / Sad sudac si koji sudi, / šuti i putuje, nestaje, ne govori, / živi i dovoljno i bolno s tijelom punim soli. / Da i ja ubijem leptiricu što zalijepila se / za prozorsko staklo, / što ulazi u kuću i udara o svjetlo? – Iž, kolovoz ’82., Polja 471.

Ante Matić, Tjedno. HR., 1. ožujak, 2017. : Nedavno smo ispred kafića Opatovina na zagrebačkoj pijaci Dolac, sjedili Bilosnić, Stipan i ja i on nam je trubio kako je on bio ugrožen i šikaniran za vrijeme Juge. Stipan je bio povjerovao što laže Marijan, dok ja nisam nakon dva dana donio Bijelu knjigu i dao je Stipanu, jer se u toj brošuri napada i Stipana. Ma zamisli kako se vješto proguravaju u dobrice bivši udbaši i zlostavljači nas pjesnika čistih biografija. Seronja.

Polemike nakon kandidature T. M. B. za predsjednika DHK:

Mato Sušac:… A o TM Bilosniću – Žuviću moglo bi se, pd uvjetom  izdržljivog trbuha, pričati i pjevati. Nije on  “rastao” sam.  Za leđima mu bijahu Stamać, Tadijanović, I. Družijanić … 

Kardinal: Poštovani g. i kolega Nikola, do mene je doprlo Vaše reagiranje na Bilosnićevo navaljivanje da postane predsjednik DHK. (Taj njegov Program, tvrdi i Grljušić i nije nekakav program, premda ga je od nekoga prepisao. Čudan je taj Bilosnićev nagon za isticanjem. Zato mislim da će od uskoro zatražiti kardinalski šešir! On je, skupa s Goranom Babićem i još gorima od sebe Dalmacijom vodao DALMACIJI U POHODE, isključivo armijsko-ćetničku podvalu u koju mene nisu uspjeli odvući, ali su mi zato, kadgod i gdjegod su mogli podvaljivali, lagali i svašto . nu on nije bio bez dobre zaleđine: Stamać, Sanader, Tadijanović… Ja nisam htio u društvo HK, jer se tamo nakupilo punio tih Bilosnića-Žuvića. A ni sad nije ništa bolje. Nije uputno baviti se Bilosnićem: u govno upreš prstom i sav si posran. Ipak, najgore je šutjeti. Srdačan Vam pozdrav, Mate Sušac!

Dragi Nikola, već sam u 82. godini ovoga životića. Sastali se svi udarci iznutra i izvana i – smješkaju mi se: O’š još? tako da se malo krećem. Nadam se da ću u dragi Zadar u kojemu sam preživio đeneralaEgića, Simu Dubajića i još puno te kom. služinčadi, tih naših jeftinih izroda. Ipak se nadam toj kahvi! Nu, možda i Vas vjetrić nanese u Zagreb? Nemate li gdje  prenoćiti, ima u mene!Puno neobjavljenih rukopisa, nažalost! kamo i kome s time?
Srdačno vas pozdravljam želeći svako božje dobro, Mate!

Marijane Bilosniću (znamo se iz vremena kada još nisi bio i Tomislav!), pročitao sam u ”Hrvatskom slovu” Tvoj galimatijas u kojemu nema gotovo jedne ortografski ispravno artikulirane rečenice. Ti si elementarno nepismena osoba. Ovo Te ne prokazujem ja, prokazuje Te taj Tvoj tekst. Pokušao si napisati pean sebi samome, a prokazao si svu svoju mizeriju, optužio si sebe samoga. Ostao si ono što si za mene uvijek bio – šarlatan i diletant, epigon i skriboman; nečastan pisac… Marijane Bilosniću, nemaš srama! Nikada ga nisi ni imao. Danas je prekasnoda ga stekneš. Osoba bez srama manipulator je, lažov i kokošar. Kada bi (a moglo bi vrlo lako) postojalo društvo hrvatskih književnih kokošara, Ti bi bio predsjednik po mjeri takvoga društva! Marijane Bilosniću, ako kakvim nesretnimslučajem članstvo Tebe izglasuje za predsjednika DHK, istoga trenutka istupam iz takvoga Društva.  Društvo ne će ništa izgubiti gubeći mene, ali će izgubiti, dignitet birajući Tebe. Zabezeknut Tvojom drskošću zabezeknut ostajem do daljnjega… – Pero Mioč

Vrlo poštovana gospođo Majo, ovo je dopis što sam ga poslao najprije na adresu Marijana (Tomislava) Bilosnića, jer se tiče njega, ali bih Vas zamolio,ako to nije ”protuzakonito” da ovaj isti tekst uputite na adrese svih naših članova. U svakom slučaju zahvalan, srdačno Vas pozdravljam! – Pero Mioč

C. G.: Prevarant, pisao pornografiju za Gornji Milanovac, oženio partizanku s Iža radi stana, prilično bolesna osoba s dosadnom haiku poezijom.

Bilosnićevoj Udruzi grad Zadar i Županija uplatili su 379.659 kn. Bilosniću je dodijeljena i Nagrada Zadarske županije za životno djelo.

Naime, Tomislav Marijan Bilosnić, dobitnik ovogodišnje Nagrade Zadarske županije za životno djelo, proteklih je nekoliko desetljeća prvo ime zadarskog izdavaštva, ime koje stoji na koricama čak 123 izdanja. Veliki dio njih financijski podržavaju ili Grad Zadar ili Zadarska županija. Godinama je na čelu udruge ‘3000 godina ZA DAR’ kojoj je izdavaštvo primarna orijentacija, a koja ga je, između ostalih, predložila za prestižnu županijsku nagradu.

Pjesnik Nikola Šimić Tonin, s kojim je Bilosnić u sudskom postupku, u nekoliko je navrata proteklih tjedana ‘alarmirao’ javnost tvrdnjom kako zadarski ogranak DHK nikad nije postojao, odnosno da nikad, sve do veljače ove godine, nije niti osnovan. No, ta tvrdnja ipak ne stoji, a što je demantirao i novoizabrani predsjednik Ogranka, sveučilišni profesor Robert Bacalja.

Ogranak je postojao

– Ogranak je postojao, to je jasna stvar, i ja sam se sad odlučio odazvati pozivu i postati predsjednik. Imamo puno planova za budućnost, a o svemu ćemo vas obavijestiti na jesen. Ne želim pričati o prošlosti, iako su kroz godine organizirane brojne aktivnosti, ali čini mi se da je to sve počivalo na entuzijazmu jedne osobe, kazao je Bacalja.

Potvrdu postojanja Ogranka Zadar dobili smo i od samog predsjednika DHK, Božidara Petrača.

– Ogranak je utemeljen i postoji te je nedavno održana izborna skupština i izabrano je novo vodstvo, kazao nam je Petrač.

Na službenim stranicama DHK u veljači je objavljen izvještaj o izbornoj skupštini u kojem, među ostalim, stoji:

“Iscrpan izvještaj o dosadašnjem radu Ogranka DHK Zadar, podnio je dosadašnji, dugogodišnji predsjednik Tomislav Marijan Bilosnić, koji je posebno istakao činjenicu kako zadarski Ogranak ni u jednome slučaju do sad nije od lokalne samouprave ili Ministarstva kulture RH dobio, doslovno, ni lipe sufinancijskih, ili bilo kakvih drugih poticajnih sredstava. Rad Ogranka DHK isključivo se bazirao na volonterskoj osnovi, ili rjeđe u suradnji s nekim drugim srodnim udrugama.”

Za komentar o financijskoj strani Društva i njegovog zadarskog ogranka zamolili smo Petrača.

Davali i Županija i Grad

– Zadarski, kao ni bilo koji drugi ogranak, nisu pravni subjekti. Isključivo središnjica u Zagrebu je pravni subjekt i ukoliko neki ogranak dobije sredstva, ona idu preko nas, ali mi ih, naravno, ne diramo. O sredstvima odlučuje isključivo dobra volja jedinica lokalne samouprave, a zašto u Zadru nisu dobili nikakva sredstva dosad, uistinu ne znam. Ono što mogu reći je to da mi nismo financirali aktivnosti ni zadarskog ni ostalih ogranaka, a svega smo u nekoliko navrata financirali putovanja naših članova na skupove u Zadar i uplatili nekoliko dnevnica, kaže Petrač.

Gradu Zadru i Zadarskoj županiji uputili smo upit o financijskim potporama Bilosnićevoj Udruzi 3000 godina ZA DAR i zadarskom Ogranku DKH. U odgovoru iz Županije stoji kako je Županija ipak, doduše jednokratno, u 2016. godini isplatila 3.000 kuna Ogranku.

U nastavku odgovora stoji kako je u posljednjih 10 godina Županija na račun Udruge 3000 godina ZA DAR uplatila ukupno 251.650 kuna. Najmanji iznos bio je 2008. i 2011. kada je uplaćeno sedam, a najveći 2013. godine kada je uplaćeno 44.900 kuna. Nakon odgovora iz Županije, stigao nam je i onaj iz Grada. U njemu stoji kako je Udruzi 3000 godina ZA DAR, u razdoblju od 2006. do 2016., isplaćeno 128.000 kuna. Ukupno je to, zbrojivši Grad i Županiju, 379.659 kuna. Ista udruga izdavač je više Bilosnićevih knjiga.

Napisao 123 knjige

– Ja sebi nikad nisam isplatio ni lipe honorara, a naša Udruga, u kojoj se nikome ne isplaćuje honorar, ima najveće izdavaštvo u Zadru i Zadarskoj županiji. Pa zar bi mi Županija dala Nagradu za životno djelo da nisam radio sve kako treba? Zadnjih šest godina imamo simpozije Zadarski književni krug za preko 20 ljudi, naša bibliografija je ogromna, a ja sam napisao sam 123 knjige. Napišite da sam gradu Zadru i Zadarskoj županiji posvetio 15.000 stranica teksta, a to je puno više nego što su mnogi, koji postavljaju pitanja, u životu pročitali. Nakon svakog događaja Gradu, Županiji i Poreznoj upravi podnosim račun, isto tako i nakon svakog tiskanja knjige. Navikao sam na to da neki ljudi svašta govore i neću nasjedati na provokacije. Ovo što radim je moj život i od svega nikad ni kune ja osobno nisam dobio, kazao nam je Bilosnić.

 OD 640 KNJIGA POSUĐENO 7

U zadarskoj Gradskoj knjižnici ukupno je 88 naslova kojima je Tomislav Marijan Bilosnić u najvećoj mjeri autor, a u nekoliko slučajeva je jedan od autora, pisac predgovora i slično. Prema katalogu Gradske knjižnice tih 88 naslova su na raspolaganju javnosti u ukupno 640 primjeraka. Od njih 640, na posudbi je njih – sedam.

Zadarski list, Pon, 24/04/2017.,Marija Knežević

T. M. Bilosnić – Jedini general bez vojske

Ugodno sam iznenađen člankom „Zadar muze nikad nisu napuštale“, objavljenim u posljednjem broju „Zadarskog Regionala“ (br. 61. od 16. siječnja 2002., godine str. 47.), u kojem se biranim riječima piše o aktivnosti Samostalnog voda djelatnika u kulturi tijekom Domovinskog rata.

Tekst je prigodno pisan uz 10. godišnjicu manifestacije „Zadar zajedno“, održane u Zagrebu 12. i 13. siječnja 1992. godine u organizaciji Samostalnog voda djelatnika u kulturi, kao posebne postrojbe tadašnje HV.

Iz samog članka vidljiv je značaj aktivnosti Samostalnog voda u tim sudbonosnim vremenima. O tome govori i nazočnost visokih uzvanika i dužnosnika RH, uključujući i dr. Zvonimira Šeparovića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova, kao i vodećih ljudi grada Zadra – gradonačelnika Ive Livljanića, zapovjednika Zapovjedništva Zadarskog sektora Josipa Tuličića, Ive Brzoje, Vice Proface i drugih, što se lijepo vidi na objavljenim fotografijama.

Naravno, u ime organizatora govorio je i zapovjednik Samostalnog voda djelatnika u kulturi Tomislav Marijan Bilosnić, prikladno odjeven u vojnu uniformu, kako je i priličilo tadašnjem trenutku, odnosno statusu zapovjednika jedne vojne postrojbe.

Rekao bih da je to bilo prvi put da je Zadar odista probio informativnu blokadu i „iz prve ruke“ obavijestio širu javnost, pa i svjetsku javnost, o tome što se zapravo događa u Zadru, demantirajući tadašnje glasine i kojekakve etikete koje su se pridijevale ovom lijepom i hrabrom gradu.

Uz predavanje „Rat i baština“, koje je održao prof. Miljenko Domjan, postavljena je i izložba fotografija ranjenog Zadra, te je prikazana video kazeta o razaranju grada Zadra, čiji su autori eminentni zadarski fotografi i video umjetnici, članovi Samostalnog voda (Zvonko Kucelin, Željko Karavida, Željko Maričić, Zvonko Karavida, Želimir Žura i drugi).

Odigrana je i predstava cabareta „Sklonište“, koji je djelovao unutar Samostalnog voda, inače prvog cabaret-ansambla u samostalnoj RH! O radu i hrabrosti tog ansambla govori i legendarni incident koji se dogodio na premijernoj predstavi cabareta (1991.). Tada je visoki predstavnik „Europskih promatrača“ javno protestirao i demonstrativno napustio izvedbu, „uvrijeđen“ istinom o njihovoj misiji koja je bila  razotkrivena u predstavi cabareta. Da ironija bude veća, dotični gospodin je bio Francuz.

Članovi cabareta, zajedno s plesnim ansamblom Sanje Petrovski, te rock skupinom „Forum“, bili su redovni „gosti“ na prvim crtama bojišnice, bez obzira na ratne aktivnosti koje su se odvijale, a svi znamo što je to značilo našim borcima.

Članovi Samostalnog voda, autori su i izdavači ratne monografije „Zadar annodomini 1991“ u kojoj su prikazana razaranja grada i koju, i danas, naši političari dijele tijekom protokolarnih susreta, kao svjedočanstvo tog vremena.

Mogao bih ovako nabrajati mnoštvo djelatnosti koje su bile od velikog značaja u vremenu kad se „rat dobivao informacijom“ i kad je pred nama bio težak i trnovit put do priznanja samostalnosti RH.

O kvaliteti rada Samostalnog voda govori i informacija da je po našem modelu trebalo osnovati slične postrojbe u svim tadašnjim sektorima obrane u RH!

Inače, Samostalni vod djelatnika u kulturi službeno je osnovan po zapovijedi tadašnjeg zapovjednika Zapovjedništva zadarskog sektora Josipa Tuličića. Uz njegovu osobnu nazočnost, svečano osnivanje održano je u HKK Zadar uz mnoštvo uzvanika i postrojene članove voda. O tome postoji i TV i video zapis.

Nakon svega prije navedenog, možda ćete se upitati zašto navodim ovako „nevažan“ detalj kao što je osnivanje… U tome i leži „kvaka 22“ i razlog moga javljanja!

Naime, Samostalni vod djelatnika u kulturi službeno ne postoji! Preciznije, postoji zapovjednik Samostalnog voda, ali članovi postrojbe „ne postoje“! To je „fantomski vod“, koji se povremeno „ukazuje“, ovisno o „potrebi“!

Naime, nakon rasformiranja Samostalnog voda jedini kojem je od strane vojnih vlasti priznat „staž“ u postrojbi je zapovjednik Tomislav Marijan Bilosnić! Ostalim članovima nije priznato vrijeme provedeno u postrojbi, uz obrazloženje da nema dokumentacije o našem radu (sic!) i da se Samostalni vod službeno nigdje ne vodi kao dio tadašnjih oružanih snaga RH!

Budući da su svi aktivni članovi bili uredno registrirani, o čemu govore i vojne iskaznice koje posjedujemo i danas, pitamo se kako je to moguće? Napominjemo da smo potpisali službene dokumente o dragovoljnompristupanju postrojbi 1. 11. 1991.!

Tijekom Domovinskog rata, a i mnogo puta nakon rata, pokušali smo riješiti problem i ukazati na apsurdnost takvog stanja. No, rečeno nam je da zapovjednik postrojbe mora donijeti službenu dokumentaciju Samostalnog voda i osobno posvjedočiti za aktivnosti svakog člana pojedinačno, što je razumljiv i uobičajen postupak.

Iako smo više puta razgovarali i zahtijevali od zapovjednika Tomislava Marijana Bilosnića da provede navedeni postupak, on to do dana današnjeg nije učinio!

Stoga ga javno pozivamda obavi svoju zapovjedničku dužnost i konačno doprinese službenom priznanju Samostalnog voda djelatnika u kulturi i vrati dignitet postrojbi, kao i ljudima koji su djelovali u njoj!

U protivnom, Tomislav Marijan Bilosnić ostat će zapamćen kao vjerojatno „jedini zapovjednik bez vojske“ u cijelim tadašnjim oružanim snagama RH, a objavljivanje ovakvih prigodnih članaka bit će čisto licemjerje.

Milan Miočić – Stošić, Narodni list, Reagiranja, 24. siječnja 2002., str. 43.

*Pripadnici Umjetničkog voda koji idu u mirovinu pitaju gdje je nestala dokumentacija Umjetničkog voda? Zašto nisu primali vojničke plače kao svi drugi? Zapovjednik Umjetničkog voda Zadar – Tomislav Marijan Bilosnić.

*Postavio sam pitanje gos. Danijelu Kotlaru o tome jesu li pripadnici Umjetničkoga voda bili na plači i dobio odgovor.

Danijel Kotlar, Brigadir Danijel Kotlar, inače i zapovjednik 7. Domobranske pukovnije Zadar te 113. Brigade Šibenik:

Vod umjetnika formiran je nakon osnivanja Sektora Zadar, kojeg je vodio Josip Tuličić. Oni su bili u sastavu vsektira bez nikakvih vojnih zadaća u smislu držanja crte, vojnih djelovanja itd. Bavili su se umjetničko – vojnim aktivnostima, predstavama, izložbama itd….na plači su bili po mojim informacijama. Svatko tko je bio evidentiran kao vojnik morao je dobiti i plaću inače ne bi mogao sad dobiti status branitelja.

Znači bili su na plači, a nisu primali plaču, gdje je nestajala njihova plača, a zapovjednik Umjetničkoga voda bio je pogađate, Tomislav Marijan Bilosnić.

Kako to radi T. M. B.: *Kada sam uvaženome povjesničaru „specijalisti“ za Srednji vijek dr. sc. Nevenu Budaku poslao Bilosnićeve „Povjesnice“ na uvid, objavljivane u Akademija Art, on mi je u poruci odgovorio kako je to copypejs, ispod razine srednjoškolca, nedostojno čitanja, i kad sam tu Em., poruku uvaženoga profesora proslijedio uredniku Akademije Art, on ju je dakako proslijedio Bilosniću, a ovaj odmah oko njega (Budaka), ko mačak oko vrele kaše, spominjući mu oca, i njegovo druženje s njegovim ocem. i… uvlakuša samo takva.Na kraju tih skidanja maski i TMB ljigavost, uvlačenja u …, dr. sc. Neven Budak me ukorio što sam u javnost dao njegovu Em., poruku.

Naslov:Zadarska ogrlica : (sonetni vijenac) / Roko Dobra.Zadar : Književni centar Zadar, 1987.

Naslov: Hrvatska ogrlica / Tomislav Marijan Bilosnić ; [predgovor Božidar Petrač]

Zadar : Udruga 3000 godina Za dar, 2010.

*Dr. sc. Josip Lisac: … „TMB nastojao je na diskretan način ući u uredništvo zs, nije mu uspjelo. Objavio je u zs svoja sjećanja, ali su me ljudi zaustavljali na ulici govoreći kako su ispljuvali čitavu Kalelargu, i to nakon čitanja sjećanja. To sam rekao TMB koji je s tim tekstom prestao. Jednom je on kod Skoblara na večeri sebe predstavljao kao najvećeg ustašu i nekad i sad, a ja sam mu pred svima (Stamać, Čuić, Vidmarović…)) rekao da nam kaže kako ide ona njegova pjesma o JBT.  Itd.“

*Dr. sc. Josip Lisac: … „Meni je tmb nevažan oduvijek. Meni je prije par godina rekao da nikad nije bio član Partije, a kad smo mi studenti 1971. išli u gostionicu Vera na večeru s Veselicom, Paradžikom itd., meni je Jozo Marić, na moje čuđenje da je on partijac, rekao da nije bilo nas TMB bi bio izbačen iz Partije. Dakle, bio je. Bio je  i urednik u Babićevu Oku…“

V. S.: „Poštovani Nikola! Ne bih Vas gnjavila oko okolnosti kako se dogodio taj poziv, samo bih ukratko. Organizirala sam preklani pjesničku manifestaciju “Grgurovi hukovi”, pri čemu mi je poveliki popis proslijedio predsjednik DHK HERCEG-BOSNE gosp. Ivan Sivrić. Inače su ovdje, u Hercegovini, jadni kriteriji poziva i gostovanja pjesnika. (To sam naknadno shvatila). Kako sam bila sama u toj organizaciji, a do tada je istu radilo više osoba, dogodio se taj sramotni poziv M. Bilosniću. U masi mailova, telefonskih poziva brzo sam shvatila da se moram “vaditi” kako znam. U par dopisivanja odbila sam njegovo gostovanje. (Naime, htio je prijevoz i smještaj). To mi je dobro došlo da “skinem” i nekako svoju grešku ispravim. Imam, srećom, dva prijatelja domoljuba koji nisu književnici i s kojima sam razgovarala isti dan po poslanom mailu. Inače sam istraživačica partizanskih i četničkih zločina na području jugoistočne Hercegovine. Slijedom nesretnih okolnosti, iz Osijeka sam došla na privremeni rad ovdje, u Ravno. Vrijeme manifestacije je bilo za mene, teški osobni period u kom sam shvatila kako je i ovdje na izdisaju osjećaj opće hrvatske tragedije. Uglavnom, da ne duljim, poziv se dogodio uslijed “šume”, kontakata koji su mi uvaljeni, a iščupala sam se bez da sam ikome objašnjavala. Gospodin Sivrić, nažalost, diše “crveno”. Čovjek ne zna tko je Ante Beljo! Bila sam nedavno na promociji njegove nove knjige o Bleiburgu gdje je Sivrić bio gost-pjesnik. Ante je moj predsjednik Žrtvoslovnoga društva… Nemam, možda, opravdanja, ali, samo sam čovjek. Krivicu poziva preuzimam, no, odmah sam se “vadila” kako sam znala. Poznavala sam ga kao Tita Bilosnića„

Jesmo li se borili da i dalje UDBA bude naša sudba? Kada nismo lustrirali mi njih, oni su lustrirali nas!

Nikola Šimić Tonin