AMERIČKI SAN NA HRVATSKI NAČIN
Tekst: Objektiv
Foto: HDZ/J. Novaković/Nacional/Panopticum
Vlada je donijela zaključak da se s američkom investitorskom tvrtkom Colgate/ McCallum i osnivačem Gavinom Susmanom potpiše sporazum o prijateljskom rješavanju spora zbog kuponske privatizacije otprije 20 godina i da im se isplati čak 297 milijuna kuna odštete jer je procijenjeno da bi arbitražom mogli dobiti i više od 1,2 milijarde kuna.
MAG KUPONSKE PRIVATIZACIJE
Bila je to kratka i donekle ‘’prilagođena’’ agencijska vijest plasirana nakon sjednice vlade održane lani 15. prosinca nakon koje je Plenkovićev propagandni pogon ‘’maestralno’’ pokušao raditi ono što najbolje zna – gubitak naših 300 milijuna kuna i sramotu hrvatske države, DORH-a, ali i vlastitu nesposobnost prikazati kao uspjeh trenutačno vladajuće garniture ostvaren na temelju stručne ‘’ekspertize’’ dokazano kompromitirane šefice DORH-a Zlate Hrvoj-Šipek.
I to ekspertize s njezinim potpisom dostavljene, pazite sada, 13 prosinca 2021. – samo dan ili dva prije donošenja Vladina zaključka, a nakon što DORH o tome nije gotovo ništa poduzimao dvadeset godina!
No, što je još dobiveno ‘’prijateljskim rješavanjem’’ spora sa Susmanom, predsjednikom uprave tvrtke Proficio koja se, pod drugim imenom, prije dvadesetak godina uključila u spornu kuponsku privatizaciju pod okriljem hrvatske države i koja je, barem u njegovu slučaju, tek sada dobila epilog. Kako su mediji izvijestili, Susman se ‘’zauzvrat odrekao prava na pokretanje bilo kakvih sudskih i arbitražnih postupaka protiv Hrvatske’’ te se, dodatno, taj američki investitor obvezao u sljedećih pet godina uložiti najmanje 100 milijuna kuna od dogovorenog iznosa natrag u Hrvatsku, A ako ne, onda u sljedećih godinu dana trebao bi uložiti taj iznos u projekte vezane za obnovu nakon potresa(!?)
Plenkovićevoj Vladi ovakav je zaključak predložilo ‘’Međuresorno povjerenstvo za postupanje po zahtjevima stranih ulagača vezanim uz sporove koji proizlaze iz međunarodnih ugovora Hrvatske iz područja poticanja i zaštite ulaganja, koje djeluje u okviru Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP)’’.
BLAGDANSKA LAKIROVKA
Nagodbom se, kažu u MVEP-u, konačno rješava spor Hrvatske i američkog investitora proizašao iz postupanja Hrvatskog fonda za privatizaciju koji, nakon promjene vlasti 2000. godine, nije u potpunosti izvršio ugovore o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije.
Sada je, pak, 2021. i 2022. kao sve dovedeno u red – slijedi ‘’lakirovka’’ iz propagandnih radionica Plenkovićeve vlasti koja je svima očiti poraz hrvatske države, naravno, sada prikazala kao svoju pobjedu.
“Ovim činom Republika Hrvatska nastavlja s konstruktivnim i odgovornim pristupom rješavanju arbitražnih sporova stranih investitora. Republika Hrvatska ovime šalje i jasnu poruku stranim investitorima da su dobrodošli i da su njihove investicije u našoj državi sigurne i zaštićene”, priopćili su iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
Investicije stranih investitora su sigurne i zaštićene, tvrde Plenkovićevi puleni, no ako nešto hrvatske garniture na vlasti pogriješe – hrvatski građani to plaćaju, u ovom slučaju, to je možda samo Plenkoviću i šefu MVEP-a Gordanu Grliću Radmanu ‘’tričavih’’ 300 milijuna kuna.
Nagodbu podržava i Državno odvjetništvo (DORH) koje je sudjelovalo u radu Međuresornog povjerenstva, izvijestili su mediji nakon sjednice Vlade 15. prosinca 2021. na kojoj je i bio obznanjen ‘’deal’’ sa Susmanom.
SLAVKO LINIĆ I DORH
No, manje je poznato da o tome DORH nije radio gotovo ništa više od 20 godina. U kratkim crtama, spor Susmana s hrvatskom državom nastao je još krajem 90-ih tijekom kuponske privatizacije, sada već gotovo zaboravljena epizoda iz privatizacije državnih poduzeća koja je započela 1997., s ciljem da se stradalima u Domovinskom ratu, koji nisu imali mogućnost sudjelovati u privatizaciji, omogući besplatna dodjela dionica. Pravo na kupone tada je steklo više od 200 tisuća građana, a na dražbama su ih mogli mijenjati za dionice.
U tom postupku kao posrednici su se pojavili PIF-ovi – privatizacijski investicijski fondovi, a kada se ispostavilo da su na listi dionica kojima se dražbovalo uvrštene brojne tvrtke koje su bile nelikvidne ili su završile u stečaju, PIF-ovi su se žalili i tražili zamjene dionica. Nakon promjene vlasti 2000. godine SDP-ov Slavko Linić kao predsjednik Upravnog odbora HFP zaustavio je taj proces i od tada traje spor države i PIF-ova. Među tim fondovima – PIF-ovima bio je i Expandia, a Gavin Susman jedan je od glavnih suvlasnika u tvrtki Proficio, koja je pravni sljednik PIF-a Expandia.
SPAVALI 20 GODINA
Ukratko, PIF-ovi su tužbe podnosili protiv Republike Hrvatske, koju je zastupalo nadležno Državno odvjetništvo. U ovom slučaju sa Susmanom, za koje je DORH tek sada dao pozitivno mišljenje, država je priznala da tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju nije u potpunosti izvršio obveze iz ugovora s Expandiom iz 1999., te da mu u postupku zamjene dionica nisu prenijete nove dionice. Riječ je inače bilo o dionicama nominalne vrijednosti 322 milijuna kuna, izvijestili su nedavno mediji.
No, DORH kao zaštitnik interesa države, gotovo dvadeset godina nije reagirao i krenuo u rješavanje ovog spora, kao i u istragu tko su odgovorni krivci . A trebao je, kao što se navodi u posljednjem izvješću s potpisom Zlate Hrvoj Šipek, krenuti još točno prije dvadeset godina.
‘’U postupku je, između ostaloga, utvrđeno da je Državni ured za reviziju u svoj Izvješću o obavljenoj reviziji kuponske privatizacije od 1. veljače 2002. konstatirao brojne nepravilnosti same kuponske privatizacije’’, stoji u najnovijem izvješću Hrvoj Šipek u posjedu Objektivno.hr. Drugim riječima, dvadeset godina DORH u ovom slučaju nije radio ništa.
POSIPAVANJE PEPELOM
No, na to se pozvao i tužitelj u ovom slučaju u svojoj obavijesti o ulagačkom sporu podnesenoj 2020. te najave da će na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu pokrenuti arbitražni postupak, a prema odluci Vlade izgledna je bila i tužba U.S. International Development Finance Corporationa, razvojne banke SAD-a, pred američkim sudom, a zbog police osiguranja ulaganja koju taj investitor ima.
Uglavnom, u ovaj u Hrvatskoj od DORH-a i vlasti zaboravljen slučaj, nedavno se uključila i američka vlast što je, vjerojatno svima razumljivo, tek sada natjeralo Plenkovićeve ministre i nazovi nezavisne državne odvjetnike na promptnu reakciju, ‘’pokrivanje pepelom’’ i sanaciju štete.
IZVLAŠTENJE INVESTITORA
‘’Nepostupanje Republike Hrvatske, odnosno neizvršenje zaključenih ugovora o nadoknadi s investitorima, posebice imajući u vidu da su u konačnici ispunjeni sadržajno isti ugovori o nadoknadi zaključeni s drugim PIF-ovima, može se smatrati nejednakim tretmanom i čak izvlaštenjem investitora’’, stoji u predanom izvješću Hrvoj Šipek od 13 prosinca 2021., samo dva dana prije odluke Plenkovićeve vlade. Plenkoviću je tada moralo biti jasno da hitno mora spasiti stvar jer mu je i tada DORH napokon ‘’servirao’’ koliku bi štetu Hrvatska mogla pretrpjeti.
‘’U pregovorima investitori su istakli da će u arbitražnom postupku zahtijevati minimalno 825 milijuna kuna zbog povrede poštenogi pravičnog tretmana, odnosno 1,25 milijarde kuna na temelju usporedbe vrijednosti portfelja, odnosno PIF-a i vrijednosti sklopljenih u prethodnim i sličnim slučajevima’’, navodi DORH.
Stoga, plaćamo 297 milijuna kuna odštete američkom građaninu umjesto 1,25 milijarde koliko bi to koštalo da su se Plenković i njegovi ministri još malo inatili. Ako je to uspjeh, neka ih budućnosti više ne bude.
