ŠKOLE U HRVATSKOJ ZASAD BEZ SUSTAVNE EDUKACIJE O KLIMATSKIM PROMJENAMA
Tekst: B. D.
Foto: HRT/WMO
Iako se Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) Republike Hrvatske zasad nije referiralo na temu uvođenja programa nastave o klimatskim promjenama, čak ni na fakultativnom nivou, prema neslužbenim podacima škole u Hrvatskoj još ne provode sustavnu edukaciju o klimatskim promjenama. Dakle, iz svega spomenutog je razvidno da je poticaj MZO-a na temu klimatologije izostao, a u kurikulumu nema ni spomena o takvoj edukaciji.
Međutim, prema izvorima bliskim Sindikatu hrvatskih učitelja, učenici u Hrvatskoj najviše znanja o klimatskim promjenama stječu sudjelovanjem u pojedinim projektima i radionicama. Istovremeno, prema podacima Europske komisije (EK), prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo otvoriti će preko milijun radnih mjesta u EU do 2030. godine.
Zasad se dio učenika u Hrvatskoj o temi klimatskih promjena sporadično susreće isključivo putem sudjelovanja u nacionalnoj kampanji pod nazivom ‘Zasadi stablo, ne budi panj’ s ciljem ukazivanja važnosti vegetacije za ublažavanje klimatskih promjena ili putem aktivista Civilne zaštite koji su započeli u okviru školskog kurikuluma pripremati priručnik za smanjenje rizika od katastrofa nakon posljednjih potresa koji su zadesili RH.
Od zemalja članica EU, Italija je prva u EU, ali i na svjetskoj razini, službeno u škole uvela edukaciju o klimatskim promjenama i održivom razvoju. Paralelno s time, Italija je 2020. godine uključila u svoj godišnji proračun i tzv. porez na plastiku. Osim Italije i druge zemlje u EU već su uključile teme zaštite okoliša u nastavne planove na nižim razinama, međutim još uvijek ne postoji sveobuhvatna strategija na razini EU-a.
Podsjetimo, Europski parlament je 2019. godine proglasio klimatsku krizu te pozvao Europsku komisiju na usklađivanje budućih zakonodavnih i proračunskih prijedloga sa ciljevima Pariškog klimatskog sporazuma. Nedostatak stručnog znanja i osposobljavanja u vezi klimatskog obrazovanja bio je najčešći razlog zašto ga nastavnici u EU nisu mogli uključiti u nastavu, a drugi je bio manjak resursa. S odmakom vremena, pokrenute su inicijative poput UNESCO-vog obrazovanja u području klimatskih promjena, zatim Erasmus+, program Škola ambasador Europskog parlamenta (EPAS) i još neki drugi programi.
