ZG HOLDING: JE LI RADNO MJESTO ZA NOVOG ČLANA UPRAVE REZERVIRANO ZA SDP?

Tekst: Dina Dogan

Foto: Pixsell/NL

Potvrđeni su mandati Uprave Zagrebačkog holdinga, a istovremeno se otvara natječaj za još jednog člana. Pitanje koje se logično nameće glasi – je li to mjesto rezervirano za SDP? Možda za nekoga poput bivšeg ministra financija? Tomašević im duguje previše jer upravo oni drže lojtre njegovoj vlasti u Zagrebu već drugi mandat. Ako se tako nastavi, era “češljanja” Holdinga tek ulazi u novu fazu – fazu u kojoj će politička kadrovska trgovina potpuno zasjeniti interes građana.

No, nije ovo izolirani slučaj, već nastavak obrasca koji gledamo od 2021. godine. Tada su prvi članovi Uprave, Samodol i Vuković, vrlo brzo napustili funkcije, jasno pokazujući da profesionalci nemaju prostora u sustavu koji je pod neprekidnim političkim pritiskom. Ubrzo je došao i slučaj Zagrebačkog velesajma – kada je Josip Brajdić, brat zastupnice Možemo!, došao na poziciju – što je u javnosti protumačeno kao nepotizam i urušavanje povjerenja u najavljenu “novu politiku” (samo jedan od primjera…).

Hipodrom je ubrzo postao simbol svega što ne valja – najavljene prenamjene i projekti izazvali su prijave i kritike, a transparentnost se svela na parole. Umjesto modernizacije, građani su dobili još jedan primjer mutnog upravljanja.

Jedan od najvećih promašaja dogodio se pod Sesarom, članom Uprave. Njegova “Tesla afera” – kada je primao naknadu za korištenje vlastite Tesle kao službenog automobila – završila je kaznom Povjerenstva za sukob interesa. Kasnije je slučaj dospio i do Strasbourga. Paralelno, Uprava je nabavila luksuzne Audije, skrivala ih u garaži da ih novinari ne snime, dok su građanima poručivali da “svi moraju stegnuti remen”. To je slika transparentnosti u praksi.

Čistoća je bila posebno poglavlje kaosa – od štrajkova i gomilanja otpada po ulicama do kazni za nepravilno odlaganje biootpada. Sudske presude kojima se naređivao povratak smijenjenih radnika i rukovoditelja Uprava je ignorirala. Ako gradska firma ne poštuje sud, kako očekivati da će građani imati povjerenje u njezin rad?

Ni Zrinjevac nije ostao pošteđen. Održavanje zelenih površina drastično je poskupjelo, a kvaliteta je pala. Zagrepčani su plaćali više, a dobivali manje – to je “novi standard” pod Tomaševićem uz aferu s kosilicama.

Poseban udar dogodio se u Plinari. Krajem 2024. direktor Mayer dao je ostavku, upozoravajući da je “pretvoren u fikusa” i da ulaganja u infrastrukturu ne prelaze ni petinu potrebnog. Neposredno zatim, Plinara-opsrkba (GPZO) izgubila je natječaje za opskrbu kućanstava i gradskih ustanova, uključujući vrtiće, škole i bolnice. Radi se o milijunskim prihodima koji su jednostavno prepušteni konkurenciji. To je gubitak opskrbe plinom Zagreba koji će se pamtiti kao jedan od najvećih promašaja Uprave. Sad opet ista priča, pisala sam o tome.

Uz sve to, javnost je mogla čitati i o e-kioscima Zagreb Parkinga – milijunima plaćenoj opremi koja stoji neiskorištena i skuplja prašinu. Dok se sustav guši u dugovima, takvi promašaji postaju pravilo, a ne iznimka.

I sada, nakon svega, potvrđuju se mandati Uprave, a raspisuje se natječaj za novog člana. Građani s pravom pitaju: ako je ovo dosadašnji rezultat, što nas tek čeka? Kada se izgube deseci milijuna eura, kada se ne poštuju sudske presude, kada se skrivaju luksuzni automobili, kada se propuštaju natječaji i dovodi u pitanje sigurnost opskrbe plinom – tko još može vjerovati da će Holding funkcionirati u interesu građana? Ovo nije stabilizacija. Ovo je politička trgovina i nesposobno upravljanje. Era “češljanja” Holdinga tek je počela, a Zagrepčani su ti koji će platiti cijenu.