ŽENE I RASNE MANJINE U FILMU
Tekst: Nikolina Malenica
Foto: MGM
Danas se u svijetu vode velike polemike o položaju žena te rasnih i etničkih manjina u društvu. Značajnu ulogu u oblikovanju slike o njihovom položaju igraju masovni mediji, posebice televizija koja odabirom emitiranog programa može stvoriti određeni sustav vrijednosti i poglede na svijet kod gledatelja. Na veliki značaj televizijskog programa u današnjem društvu upućuje činjenica da prosječni Amerikanac pred televizijskim ekranom provede četiri sata dnevno. Televizijske kuće pomno planiraju televizijske programe te se na njima nerijetko mogu naći mnogi filmovi koji pridonose stvaranju iskrivljene slike o svijetu kod gledatelja. Ovaj članak bavi se proučavanjem položaja žena te rasnih i etničkih manjina u društvu, te promjenom prikazivanja tog položaja kroz film u razdoblju pedeset godina, od 1946 do 1996. godine. Analizirani su američki filmovi u navedenom razdoblju.Ideja samog filma trebala bi biti prikazivanje stvarne slike društva, no tome nerijetko nije tako. Dokaz tome je podatak da su žene te rasne i etničke manjine vrlo rijetko nositelji glavne filmske uloge te je njihov broj u filmu znatno manji od broja muškaraca. Isto tako se uloge žena i manjina najčešće uklapaju u tradicionalne stereotipe. Ovakav prikaz društva iskrivljena je slika socijalne stvarnosti te potiče stvaranje stereotipa i jačanje rasizma i seksizma u društvu. Svjetskom filmskom i televizijskom industrijom vlada samo nekoliko velikih tvrtki koji svojim utjecajem mogu izgrađivati svjetonazore publike i tako na neki način upravljati ljudima diljem svijeta jer većina ljudi poznaje iste serije i filmove koji se neprekidno promoviraju. Danas novac pokreće svijet pa se tako snimaju filmovi koji će zasigurno donijeti profit dok se kroz likove reproduciraju određene „vrijednosti“ poput kapitalizma, patrijarhata ili ideje dominantne rase koje se kasnije duboko ukorjenjuju u društvo i postaju važan segment društvenog (ne)napretka. Na kraju se postavlja pitanje jesu li promjene u prikazu svijeta i društva kroz film uopće moguće i, ako jesu, kojom se brzinom one odvijaju?
PRIKAZ ŽENA I MANJINA U AMERIČKIM FILMOVIMA OD 1946. DO 1996.
Kako film utječe na stvaranje iskrivljene slike svijeta kod gledatelja, možemo promatrati na primjeru zastupljenosti žena te rasnih i etničkih manjina u filmu. Osim velike podzastupljenosti žena na filmu u odnosu na bijele muškarce, te uklapanje ženskih i manjinskih likova u stereotipe, njihova zastupljenost nešto je veća tek u određenim vrstama televizijskog programa kao što su komedije, iako su i tu za njih uglavnom rezervirane sporedne uloge. Prema uzorku od sto američkih filmova snimljenih između 1960. do 1980. godine ustanovljeno je da su čak 64% glavnih likova i 72% sporednih likova muškarci dok se u glavnim ulogama, u četiri tjedna praćenja udarnih televizijskih programa, pojavilo samo 23% Afroamerikanaca. Osim toga, Afroamerikanci su glavni likovi u filmovima gdje su većina likova Afroamerikanci, a u slučaju da u filmu ima podjednako Afroamerikanaca i bijelaca, glavni lik u pravilu će biti bijelac. Svi ovi podaci dokaz su kako film stvara iskrivljenu sliku stvarnosti te ponajprije ističe dominantnu ulogu bijelog muškarca i na taj način neizravno omalovažava ulogu i brojčani udio žena i manjina u društvu.
Starost likova
Starost likova još je jedno obilježje prema kojemu možemo pratiti stvaranje iskrivljene slike socijalne stvarnosti pomoću filma. Žene se najčešće prikazuju kao mlade djevojke dok prikaz starijih žena ili onih u srednjim godinama gotovo uvijek izostaje. Takvim se prikazom stvaraju ideali ženske ljepote te se žene prikazuju samo kao svojevrsni ukras kojeg posjeduje muškarac. Muškarci su u filmovima gotovo uvijek stariji od žena te ih se prikazuje kao mudrije s godinama. Također muškarci su karijeristi te su neovisni i obrazovaniji. Njihova privlačnost, za razliku od ženine, raste s njihovim godinama, sazrijeva.
Manjine se u filmovima od većine ne razlikuju samo prema godinama, već i prema obrazovanosti. Tako su manjine najčešće prikazani kao mladi ljudi, koji nemaju mnogo briga te su vrlo zabavni i smiješni, ili su pak prikazani kao kriminalci. Što se starosti tiče, utvrđeno je da su likovi Afroamerikanaca uvelike mlađi od njihovih bijelih kolega – čak 47% Afroamerikanaca u filmu staro je između 25 i 31 godine, a 29% je mlađe od 20 godina. Bijeli muškarci u filmovima uvijek su prikazani zrelijima, neovisnijima i obrazovanijima od žena i manjina.
Majčinstvo i očinstvo u filmu
Istraživanja su pokazala kako je od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća filmski svijet u kojemu su likovi zaposleni zapravo svijet bijelog muškarca. Iako se kroz vrijeme događaju promijene, još je uvijek vidljivo kako je najprestižniji i najbolje plaćen posao onaj kojega u filmovima rade muškarci. Žene i manjine najčešće rade manje važne poslove, slabije prepoznate od strane društva. Tako ćemo rijetko naići na ženu koja je zaposlena u industriji dok su muškarci gotovo uvijek na višim organizacijskim pozicijama. To se počelo mijenjati sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je više žena bilo na višim pozicijama, ali i tada su radile zajedno s muškarcima. Smisao žene je, prema filmskim ulogama, majčinstvo. Žene kao i manjine gotovo nemaju radno mjesto te su ovisni o bijelim muškarcima. Posebna grupa koja se ističe po nezaposlenosti u filmu su Afroamerikanke.
Spol i osobine
U filmovima se spol i rasa povezuju s određenim osobinama te se najčešće stvaraju stereotipi. Muški likovi uvijek su agresivniji, aktivniji, dominantni i autonomni u odnosu na ženske likove. Bijeli će muškarci često koristiti nasilje i agresiju kako bi postigli svoje ciljeve. Također su zainteresirani za rješavanje problema te će u svrhu ostvarivanja ciljeva čak i prekršiti zakone. Manjine, odnosno nebijeli muškarci najčešće su prikazivani kao komični likovi u potrazi za pozornošću ili kao nemilosrdni kriminalci koji pričaju dijalektom.
Žene se prikazuju kao manje autonomne i ovisne o muškarcima te kao odgojiteljice, odnosno majke. Žene koje su pripadnice neke manjine komične su i rijetko pokazuju moć. U velikom broju filmova žene možemo vidjeti kao pasivne, suviše emotivne i poslušne domaćice kojima je najveći cilj ugoditi mužu i ostatku obitelji. Također važno je napomenuti da je ženina uloga, prije no što postane majka, isključivo dekorativna.
ISTRAŽIVANJE RODNIH I MANJINSKIH AKTERA U FILMOVIMA
Kako bi se ustanovilo je li u novije vrijeme došlo do promjena prikaza žena i manjina u filmu, provedeno je istraživanje koje je trajalo od rujna 1997. do siječnja 1998. godine. Istraživanje se temeljilo na pedeset najpopularnijih američkih filmova iz 1996. godine, što je razumljivo ako znamo da je najutjecajnija i najrazvijenija filmska industrija baš ona američka. Troje ljudi koji su procjenjivali te filmove bili su različitih dobnih, spolnih i rasnih karakteristika. Nakon što su iz istraživanja izbačeni animirani filmovi, preostala su još 44 filma raznih žanrova, a najviše je bilo drama, komedija i akcijsko-avanturističkih filmova. U istraživanju su se promatrali parametri kao što su udjeli žena i manjina u filmovima, starost likova, zaposlenost likova i mnogi drugi. Važno je napomenuti da su neka zanimanja okarakterizirana kao isključivo „ženska“ dok su druga okarakterizirana kao isključivo „muška“ čime se naglašava duboka podjela između ženske i muške uloge u društvu. Također se željelo vidjeti koliko žena u filmovima radi „muške“ poslove te je li takva podjela uopće relevantna.
Istraživanje je uključivalo 147 glavnih glumaca. Ustanovljeno je da su prevladavajuće skupine bili muškarci s čak 65%, bijelci/bjelkinje s 80%, te ljudi mlađi od 40 godina s 68%. Također, udjeli žena u filmovima variraju ovisno o žanru filma. Tako možemo ustanoviti da muškarci najviše premašuju broj žena u akcijsko-avanturističkim filmovima dok je broj žena i muškaraca približno jednak u komedijama. Isto vrijedi i za etničke i rasne manjine. Njihov broj također varira s obzirom na žanr filma tako da je najveća prevlast bijelaca uočena u dramama dok je nešto manja u akcijsko-avanturističkim filmovima i komedijama.
Starost likova
Istraživanje je pokazalo da se još uvijek u filmovima veliki broj žena i manjina prikazuje mlađima od 30 godina dok se muškarci u puno većim omjerima prikazuju starijima od 50 godina. Ustvrđeno je da je godine kada je provođeno istraživanje u Sjedinjenim Američkim Državama broj žena premašio broj muškaraca iznad 50 godina što je izvanredan pokazatelj kako nam film stvara potpuno obrnutu sliku stvarnosti. Manjine su u većim udjelima prikazivane mlađima od 30 godina za razliku od bijelaca dok se u filmovima nije pojavio ni jedan Afroamerikanac iznad 50 godina. Iako se stanje popravilo u odnosu na prijašnja istraživanja, mediji još uvijek stvaraju pogrešnu sliku o dobno-spolnoj strukturi stanovništva.
Majčinstvo, očinstvo i zaposlenost likova
U ovim filmovima spol ili rasa nisu ni na koji način izravno povezani s majčinstvom ili očinstvom. Ustanovljeno je da ni jedna etnička ili rasna skupina nije povezana s rađanjem izvanbračne djece. Majke u filmovima češće ostaju kod kuće s djecom te su žene češće u braku od muškaraca u filmovima. Velika se promjena vidi po broju zaposlenih ženskih likova, ali postotak zaposlenih ženskih i muških likova znatno premašuje stvarne brojke. Rasne i etničke manjine također su češće zaposleni, no primijećeno je da zaposleni Afroamerikanci do kraja filma izgube posao. Pozitivna promjena očitovala se i u podatku da sve više žena u filmovima obavlja takozvane „muške poslove“.
Spol i osobine
Ženski su i muški likovi prema osobinama podijeljeni u nekoliko skupina. Muškarci su podijeljeni na tradicionalni i inteligentni tip dok su žene podijeljene na tradicionalni, koketno-romantičarski i manipulativni tip. Sama podjele ženskih i muških likova na ove kategorije govori nam mnogo o njihovom statusu u društvu. Tako je jasno vidljiv nedostatak kategorije inteligentne i ambiciozne žene ili romantičnog muškarca. Ovakva nam podjela jasno pokazuje da je uloga žena u društvu još uvijek podcijenjena te da se na žene gleda kao na emotivne, ovisne majke dok su muškarci jaki, nezavisni pojedinci.
ZAKLJUČAK
U zadnjih pedesetak godina došlo je laganog napretka u prikazivanju žena te rasnih i etničkih manjina u filmu, ali taj prikaz još nije vjerodostojan. Ženski su likovi u filmovima nerijetko mladi, lijepi i ovisni o muškarcima te je naglasak stavljen na njihov fizički izgled dok se radnja filma odvija oko sposobnog i neovisnog muškarca. Filmovi ne samo da stvaraju nerealnu sliku ženske ljepote, već potiču na mišljenje da su žene stvorene samo da budu lijepe, a nakon toga da budu majke. Njihova se ljepota, a time i vrijednost gubi s godinama dok muškarci s godinama postaju sve poželjniji i zreliji. Nasuprot prikazu ženskih osobina muškarci su jaki, neovisni i slobodni te rijetko pokazuju osjećaje. Ovakav prikaz kao i kod žena stvara određene nerealne standarde koji se s filmskog platna preslikavaju na društvo. Kada su u pitanju manjine slika koja se stvara putem filmova podjednako je nerealna. To najbolje možemo vidjeti na primjeru Afroamerikanaca koji su prikazivani najčešće kao siromašni, neobrazovani, bezbrižni i zabavni likovi. Također veliki broj afroameričkih likova prikazani su kao kriminalci, najčešće članovi nekih bandi. Ovakvim prikazima filmovi utječu na stvaranje našeg mišljenja o nekoj skupini, mjestu ili kulturi. Većina nas zamišlja Afroamerikance kao mlade ljude, koji ne idu u školu te u slobodno vrijeme igraju košarku, zabavljaju se ili se bave kriminalnim radnjama. Kada malo bolje razmislimo doći ćemo do zaključka da, htjeli mi to ili ne, filmovi jako utječu na našu percepciju stvarnosti. Kroz filmove određene skupine ljudi mogu nametati svoje stavove te nametati ljudima određene načine života. U filmovima korištenima u istraživanju nadmoćan je broj muških likova dok je u stvarnosti te godine u Sjedinjenim Američkim Državama bilo više žena. Ovakvih primjera o tome kako mediji daju iskrivljenu sliku stvarnosti i kako nameću određene ideološke poruke je bezbroj. I danas su, u vrijeme modernog društva i velikog napretka čovječanstva, vidljive mnoge nepravilnosti u svijetu filma. Američke filmove gleda publika iz gotovo čitavog svijeta te se baš putem njihovih filmova može prenijeti mnoštvo dobrih poruka koje bi pridonijeli povećanju tolerancije i razumijevanja u svijetu. Međutim, razlike među spolovima i rasama nažalost su vidljive i danas u Hollywoodu. Iskreno, teško je zamisliti da će se uskoro dogoditi velika promjena, ali možemo se nadati kako će s vremenom izblijedjeti spolne i rasne razlike na filmu. Film kroz male i velike ekrane ulazi u domove ljudi diljem svijeta te utječe na njihovo viđenje stvarnosti, drugih ljudi i kultura. Kako bi svijet postao tolerantnije i bolje mjesto, potrebno je promijeniti prikaze pojedinih socijalnih skupina na filmu. Dok god nam film daje pogrešnu sliku stvarnosti, možemo biti sigurni da značajnijeg napretka po pitanju rasne i spolne tolerancije neće biti.
