ZABRINJAVA BORBA ZA VLAST UNUTAR HRVATSKE ZAJEDNICE U SRBIJI

Tekst: Ivan Tumbaš

Foto: Pixsell

Unutrašnji sukobi u hrvatskoj manjinskoj zajednici u Srbiji posljednjih mjeseci dobili su zabrinjavajuće razmjere. Jedan od istaknutih lidera, koji je donedavno bio simbol borbe za prava svoje zajednice, danas se suočava s oštrim kritikama i gubitkom podrške. Ono što zabrinjava nije samo pad pojedinca, nego način na koji se proces odvija, bez javne rasprave, bez jasno iznesenih argumenata, kroz neimenovane optužbe i pasivno agresivne istupe unutar same zajednice.

Najčešća kritika tiče se suradnje s državnim institucijama, iako je upravo ta suradnja omogućila historijski iskorak: zajednica je prvi put imala svog predstavnika na državnoj razini, a njegova funkcija bila je više od političke bila je potvrda prisutnosti i aktivnog sudjelovanja Hrvata u javnom životu zemlje. Umanjivanje tog značaja i tolerisanje unutrašnjih podjela predstavlja ozbiljan rizik. Ako se političke razlike rješavaju ogovaranjem i tišinom, a ne otvorenim dijalogom i transparentnošću, cijela zajednica gubi.

Demokracija zahtijeva odgovornost i poštovanje, političke greške se moraju jasno imenovati i analizirati, a ne koristiti kao instrument unutrašnje hajke i borbe za vlast. Ova situacija nije samo pitanje jednog lidera. Ona je ogledalo stanja duha u zajednici i test sposobnosti njenih institucija da ostanu relevantne i s vizijom. Sve glasnije se postavlja pitanje: radi li se o prirodnom političkom procesu ili o svjesnom pokušaju da se oslabi ključna struktura hrvatskog naroda u Srbiji?

U trenutku kada zajednica suočava s demografskim padom, institucionalnim ignoriranjem i pokušajima asimilacije, politička tijela trebala bi biti sidro i zaštitnik, a ne meta unutrašnjih sukoba i borbe za vlast. Ako se sada ne postave jasna pitanja o tome tko i zašto potkopava temelje zajednice, sutra bi moglo biti prekasno, jer zajednica koja sama odustane od svojih predstavnika gubi glas, autoritet i poštovanje, kako kod vlasti, tako i među sobom. Borba za vlast unutar hrvatske zajednice u Srbiji stoga nije samo pitanje trenutnih odnosa, to je pitanje opstojnosti, identiteta i budućnosti. Transparentnost, dijalog i odgovornost nisu opcija, već imperativ. Bez njih, ključne institucije riskiraju da postanu prazne ljuskure bez lidera i vizije.