VELEIZDAJNIČKA ŠUTNJA MILANOVIĆA I PLENKOVIĆA
Tekst: V. Krsnik
Foto: N. Zganec/Pixsell
Ova dva politička događaja su naizgled različita, jer se jedan tiče najnovijeg sukoba oko vanjskopolitičke nadležnosti predsjednika Republike i predsjednika Vlade dok se drugi odnosi na reagiranje hrvatske politike na četničke izjave banjalučkog gradonačelniika Draška Stanivukovića koje su izravan napad na hrvatski teritorijalni integritet i suverenitet. Zbog toga što sam radi zdravstvenih razloga proveo više dana u bolnici propustio sam komentirati šutnju i predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenković na četničke izjave Draška Stanivukovića. One su samo dio općeg okvira provedbe projekta SANU o “srpskom svetu” kao novom modelu destabilizacije Republike Hrvatske s dalekosežnim teritorijalnim ciljevima. Dakle i jedan i drugi događaj predstavljaju izravan izraz nekonzistentne hrvatske politike kojoj bi primarni cilj trebao biti obrana suvereniteta i stabilnost države.
TVRDOGLAVA MEĐUNARODNA POLITIČKA AGENDA
Nije neočekivano da je predsjednik Republike Zoran Milanović oštro reagirao na posjet hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića Izraelu, jer je on još u svibnju prošle godine kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) zapovjedio prekid svake suradnje s izraelskom vojskom. To je ponovio i u novoj izjavi kategorički podvlačeći da “OSRH neće ni ubuduće ni na koji način surađivati s izraelskom vojskom”. Zato poziva Vladu da “obustavi sve planirane dogovore, ugovore ili sporazume koji bi uključivali kupovinu oružja i vojne opreme iz Izraela”.Premijer Plenković odmah je odgovorio na ultimativne zahtjeve predsjednika Republike podvlačeći da Vlada samostalno vodi i odlučuje o aktivnostima svojih članova te da “predsjednik nema nikakve ovlasti određivati gdje će ministri i Vlada ići u posjet” te podvukao kako ministar obrane boravi u Izraelu “kao političar a ne kao vojnik”.
Ovaj novi a sasvim sigurno ne i posljednji sukob između predsjednika Republike i predsjednika Vlade oko ustavnih nadležnosti i njihovih tumačenja samo je potvrdio da predsjednik Zoran Milanović tvrdoglavo i kapriciozno tjera svoju međunarodnu političku agendu koja je sklona u sadašnjim političkim odnosima u svijetu Ruskoj Federaciji i njezinoj agresiji na Ukrajinu za što ga je nedavno pohvalio i sam ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Posebice je to važno naglasiti kad su u pitanju odnosi Republike Hrvatske i Izraela koji su dugo godina nakon osamostaljenja Hrvatske bili pod utjecajem velikosrpske propagande o Hrvatskoj i Hrvatima kao genocidnom narodu, iako se pod Nijemcima okupirana Srbija u Drugom svjetskom ratu proglasila prvom “Juden frei” zemljom u Europi.
JAČANJE SURADNJE S IZRAELOM
Taj svoj grijeh pod egidom dokazanog srpskog antisemitizma četnička je Srbija uspjela Izraelu i Židovima prebaciti na Hrvasku i hrvatski narod monstruoznom konstrukcijom izjednačavanja Jasenovca s Auschwitzom. Tragično je da je izraelskoj Vladi i utjecajnim svjetskim židovskim organizacijama trebalo toliko dugo vremena da odbace tu gebels-dobricaćosićevsku politiku Beograda koju su redovno podržavali i većina hrvatskih medija na čelu s novojugoslavenskim “Jutarnjim listom” i javnom televizijom HTV-om. Još do nedavno izraelski veleposlanici u Hrvatskoj zahtijevali su kazneni progon za pozdrav “Za dom spremni”. U posljednjih nekoliko godina stanje se promijenilo kad je svjetska židovska zajednica shvatila kakvu im je grandioznu podvalu podmetnuo službeni Beograd. Izrael danas smatra Hrvatsku jednom od najvažnijih saveznika što se između ostalog dokazalo prošle godine kad je Hrvatska uz Mađarsku, Austriju i Češku na zasjedanju Opće skupštine UN-a glasovala protiv propalestinske rezolucije o osudi Izraela zbog sukoba u Gazi, jer u njoj nije osuđen hamasovski dakle palestinski pokolj na jednoj židovskoj svećanosti.
Uostalom prva varijanta za obnovu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bila je upravo izraelska verzija američkog F-16, ali je taj posao nažalost propao pa se Andrej Plenković kao odani francuski čovjek odlučio za francuske Rafale. Vraćajući se na sukob nadležnosti između predsjednika Republike i predsjednika Vlade valja podsjetiti da u novim nastalim međunarodnim političkim okolnostima i uzdrmanog NATO-a jačanje suradnje s Izraelom na obambenom planu predstavlja jedan od rijetkih pozitivnih koraka Vlade na međunarodnom planu koji treba pozdraviti i podržati. A što se tiče Zorana Milanovića treba ga podsjetiti na prisegu koju je dao kao predsjednik države. On se obvezao da će najvišu državničku dužnost “obavljati savjesno i odgovorno na dobrobit hrvatskoga naroda i svih hrvatskih državljana” pa je i te kako upitno je li njegova odluka o prekidu svake suradnjes s Izraelom u postojećim međunarodnmo-političkim okolnostima “savjesna i odgovorna”, kao što je to upitno s nizom dosadašnjih incidenata po kojima je predsjednik Republike Zoran Milanović Hrvatsku izolirao na međunarodnom planu.
UGROŽAVAJU SIGURNOST I STABILNOST HRVATSKE
Dok se tako dva vodeća političara u Hrvatskoj svađaju oko međunarodne pozicije države koju predstavljaju na domaćem planu kad je u pitanju suverenitet i teritorijalni integritet države i obrana njezinog dostojanstva onda je u više navrata potvrđeno kako i Zoran Milanović i Andrej Plenković ne samo da zanemaruju svoje ustavne obveze, nego čak na izvjestan način praktički u hibridnom ratu koji se vodi protiv Hrvatske ugrožavaju njezinu sigurnost i stabilnost. Drukčije se ne može tumačiti posljednji slučaj ugrožavanja državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta države velikosrpskog četničkog istupa, banjalučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića. Prije svega treba postaviti pitanje kako je uopće omogućeno novom banjalučkom četniku da dođe u posjet krajevima koje predstavljaju udarnu bazu Pupovčeve Srpske nacionalne manjine koja uvijek treba naglašavati uživa tek 12 posto podrške u ukupnoj Srpskoj nacionanoj manjini koja je lojalna državi Hrvatskoj.
U više navrata prije dolaska u Hrvatsku nadobudni četnik Draško Stanivuković izjavio je da je ustaški režim u Jasenovcu likvidirao 700.000 logoraša što je bilo dovoljno da se unaprijed Draška Stanivukovića proglasi za “persona non grata”. Ako je za “persona non grata” proglašen predsjednik Skupštine Crne Gore, što spriječava državu Hrvatsku da na isti način zabrani ulazak u Hrvatsku Drašku Stanimiroviću. Jedino je reagiralo mlakom izjavom Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje je istaklo da “izjave, koje dovode u pitanje Domovinski rat, kao i legitimne vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluju, kojima je slomljena teroristička paradržava Republika Srpska Krajina, apsolutno su neprihvatljive i ne pridonose dobrosusjedskim odnosima”, Postavlja se pitanje zašto je Hrvatska dopustila četnički usmjerenom banjalučkom gradonačelniku da uopće uđe u Hrvatsku kako bi provocirao u duhu politike “srpskog sveta” koja se tolerira u službenoj hrvatskoj politici, iako se iz aviona vidi da je u pitanju nastavak subverzivne aktivnosti koju Beograd provodi u Hrvatskoj.
