UVOZI LI EU TRUMPOVU NAFTU IZ RUSIJE?

Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: Logično

Što mislite što bi se dogodilo sa čovjekom, znanstvenikom koji bi pronašao revolucionarni lijek protiv raka, takav lijek s kojim bi ta teška i praktički neizlječiva bolest za svagda nestala? Nobelovu nagradu bi dobio, u to ne treba sumnjati, ali bi na tržištu slabo prošao. Zašto? Zato što bi se vrlo malo lijeka prodalo, ako bi se uopće prodalo, jer ga se nikome ne bi isplatilo proizvoditi. Možda pretjerujem, karikiram, ali ukazujem na bit stvari: farmaceutske tvrtke najviše zarađuju na lijekovima za kronične bolesti. Čovjek pije lijek protiv raka i umre nakon dvije godine. Čovjek pije lijek protiv visokog tlaka i umre za dvadeset. Farmaceutske tvrtke u osnovi funkcioniraju kao virusi i drugi paraziti: od domadara se mora dobiti sve što se može dobiti, ali ga se mora održavati na životu.

MUNJEVITI RATOVI

S ovim kratkim odmakom od teme počinjem komentar o nedavnom Trumpovom govoru u Ujedinjenim Nacijama i njegovom zaokretu prema ratu u Ukrajini. Neki kažu da je Trump lud, da ne zna što govori, da govori ono što mu drugi kažu ili ono na što ga nagovore. Nakon sastanka s Putinom na Aljasci podržava Ruse, nakon razgovora sa Zelenskim u New Yorku podržava Ukrajince. Prije godinu dana je jasno rekao Zelenskom da oni ne stoje dobro, da je rat za njih izgubljen, danas kaže da je Rusija „tigar od papira“ i da treba samo malo pričekati, pa će se Putinovo carstvo na staklenim nogama srušiti.
Ne bih sada o vojnim argumentima. Činjenica je da Rusi osvajaju vrlo malo prostora, gledajući površinski, no činjenica je i da osvajaju utvrđene gradove, blokiraju i zauzimaju prometnice i koliko god da napreduju sporo, ipak stalno napreduju. Nikakav preokret na bojišnici nije na vidiku, a pitanje hoće li ga ikada biti. Argument da bi neka druga vojna sila, npr. Amerika – kako kaže Trump – sve riješila u tri tjedna, ne drži vodu. Ako je tako, zašto to Ukrajinci nisu, uz obilnu pomoć SAD i NATO, već učinili, tj. u snažnom naletu vratili okupirane teritorije. Bi li Rusi mogli nešto takvo učiniti, teško je reći, no sigurno je da rat iscrpljivanja ide u njihovu korist. Munjeviti ratovi – koje je u ratnu doktrinu uveo Napoleon, a poslije naveliko prakticirao Hitler – ne vode u trajnu dobit za osvajača. Vlast se, istina, promijeni, ali volja za otporom u narodu ostaje.

Ne trebamo ići dalje od sudbine Kraljevine Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Država se raspala u šest dana, ali se na njezinom teritoriju ljuto ratovalo četiri godine, a da saveznici nisu pobijedili, ratovalo bi se desetljećima. Jer rat na području Jugoslavije nije bio rat protiv „okupatora i njegovih slugu“, kao što su govorili partizani, nego građanski rat između Srba, Hrvata i komunista. A takvi, građanski ratovi, a posebice između više naroda u istoj državi traju desetljećima, ako ne i stoljećima. Sjedimo se samo rata između Izraelaca i Palestinaca ili između Iraca i Engleza.

NA ŠTO RAČUNAJU AMERIKANCI?

Rat iscrpljivanja ima mnogo šire ciljeve od promjene vlasti. Osnovi mu je cilj iscrpiti neprijatelja gospodarski, vojno i moralno. Prvi svjetski rat je završio ne okupacijom Njemačke, nego slomom vojničkog morala, pacifističkim i defetističkim pokretom koji se širio bojišnicama. Povijesnih svjedočanstva o tome ima na pretek, a kakvo je onda antiratno raspoloženje vladalo najbolje ćemo si prispodobiti ako još jednom pročitamo Krležin „Hrvatski bog Mars“. Ljudima je dosta rata i ratovanja i ne žele se više boriti.
Upravo na takav tok događaja računaju Rusi. Danas je već preko 70 posto Ukrajinaca za to da se rat završi pregovorima (uz ustupke Rusiji, razumije se) dok je ostatak ispitanika za to da se i dalje beskompromisno ratuje. U počektu rata, 2022. godine, omjer je bio obratan. A na što računaju Amerikanci?

Amerikanci ne računaju na ukrajinsku pobjedu, ma što Trump govorio. Oni gledaju svoje interese, a sudbina Ukrajine i Europe im je u drugom planu. Trump je prije godinu dana rekao Zelenskom da će izgubiti rat zato da ga ne mora više financirati. Sada, kada Europa treba podmiriti trošak, mijenja ploču: pomognite sebi i Ukrajini kupovinom oružja, naravno američkog. Nastojite slomiti Rusiju sankcijama, ali ne zato – kako naivni misle – da bi pomogli Ukrajini nego da bi pogodovali Sjedinjenim Državama. Umjesto ruske, Europa će kupovati američku naftu, pa makar ona u Ameriku stizala iz Rusije. I što rat bude dulje trajao, to bolje po Sjedinjene Države, jer – vratimo se na prvi odlomak ovoga priloga.

Da zaključimo: iza velikih riječi u politici uvijek stoje ekonomski interesi. Sve te priče o demokraciji, europskim vrijednostima, civilizacijskim dostignućima i vrednotama na kraju se svode na čisti grabež.