URSULIN DJEČAK IZ BRUXELLESA
Tekst: Luka Šarić
Foto: EPP Group
Mladi političar sa stavom koji se podudara s onim Andreja Plenkovića, namještenika Europske komisije u koloniji Hrvatskoj, Karlo Ressler ponovno je stao na branik hrvatskih interesa u Strasbourgu. Pozdravio je odluku o proširenju EU-a na Zapadni Balkan, Ukrajinu i Moldaviju, te rekao kako nam je potrebno „odgovorno i adekvatno“ financiranje pomoći Ukrajini. Još jedanput se hvalio takozvanim reformama upravljanja migracijama i azilom, na čemu je mjesecima radio i govorio u Bruxellesu dokazavši svima kako pitanje ilegalne migracije ne mogu rješavati karijerni birokrati, već odgovorne i suverene vlasti u državama članicama na vrlo jednostavan način, a to je doslovno provođenje zakona o granici, što uključuje i primjenu sile i postavljanja „tehničkih prepreka“, da ne bismo nekog uplašili sa žicom koju je postavio zločesti Orban. Koliko je Ressler uspješan u zaštiti hrvatske granice govore nam nepostojeći izvještaji s terena gdje policajci nazdravljaju u Karlovo ime i zahvaljuju mu na njegovom trudu što je mjesecima otvarao usta i pomogao u obrani granice kao što je to učinio i njegov mentor Andrej kada je 1991. imao 21 godinu.
PREDVIDIV RAT
Ressler podupire i financiranje rata u Ukrajini, na tragu one izjave glavne božice Europske komisije Ursule von der Leyen: „Dok god bude trebalo“, ili u prijevodu: „Do posljednjeg Ukrajinca“. Karlo bi poslao 50 milijardi eura u jednu od najkoruptivnijih država na svijetu koja gubi rat, a prije svega stanovništvo koje se masovno iseljava ili besmisleno gine za američke i britanske interese u posredničkom ratu koji se mogao predvidjeti godinama prije nego što je izbio. U okviru proširenja EU-a, što je Karlo bespogovorno pozdravio, predviđa se ukrajinsko članstvo, što će kod Rusa izazvati dodatan motiv za potpuno uništenje te zemlje. Međutim, Karlo i Andrej znaju da će Ukrajina pobijediti zato što je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu. Tako funkcionira logika naših najdražih EU birokrata. Jedan u ratu nije bio kada je trebalo biti, a ovaj drugi neće biti ako politike provociranja rata s Rusijom na europskom kontinentu naiđu na plodno tlo. Što će biti Resslerov izgovor? Ukrajinski vojnici, nakon što su mlađi izginuli, čine većinom muškarci u kasnim tridesetim i četrdesetim godinama, pa i stariji. Morat će tražiti liječničke ispričnice nakon čega će s Rusima ratovati iz Bruxellesa.
AGONIJA UKRAJINSKOG NARODA
Jedan od protivnika slanja beskrajnih desetina milijardi Kijevu je hrvatski zastupnik Mislav Kolakušić koji javno govori ono što Ursulini dječaci ne žele vidjeti ni priznati, a to je da se novcem EU-a produžuje rat i agonija ukrajinskog naroda koji ne može pobijediti nuklearnu silu na svojoj granici. Osim što govori o Ukrajini, Kolakušić je aktivan po pitanju korona krize i cjepiva, za što je prozivao i samu Ursulu koja je upletena u korupcijski skandal oko nabave… smije li se o tome govoriti? Ivan Vilibor Sinčić kritizirao je položaj Hrvatske u Europskoj uniji u kojoj Hrvati moraju napuštati zemlju kako bi mogli zaraditi, a sve vrijedno već je rasprodano strancima. Za Ukrajinu je rekao kako će je iskoristiti ratni profiteri i jeftino pokupovati zemlju. Osiromašena i opustošena biti će idealan kandidat za EU, pita se Sinčić?
Ressler im je odgovorio snažno i argumentirano, odnosno kada se ne bismo šalili, birokratski, bezlično i jeftino: „Pet mjeseci prije europskih izbora, nije vrijeme za eksperimente, za besmislena nadmudrivanja, nije vrijeme za šarlatane koje smo čuli, a koji nisu učinili ništa ni za Hrvatsku, ni za Europu, niti su podržali za Hrvatsku važne investicijske pakete“. Kakav državnik! Jedva čekamo dan kada će se i Karlo, kao nekada Andrej, spustiti iz briselskih nebesa u Banske dvore i donijeti nam političku stabilnost i sigurnost 2.0, uvjeravajući cijeli narod da su svi osim njega šarlatani, ekstremisti i nesposobni biti vođe.
BRUSI IMIDŽ
U posljednje vrijeme HRT nešto intenzivnije piše o Karlu o kojem ranije nismo puno čitali, neki zlobnici i ekstremisti bi rekli da se javnim novcem preko javne televizije brusi Resslerov imidž za predstojeće europske izbore. Odjedanput, Karlo spašava hrvatsku granicu, rješava pitanje azila na razini EU-a, pozdravlja proširenja Unije i daje svoje ocjene o 50 milijardi eura koji moraju otići u Kijev. Njegovo osuđivanje „šarlatana“ nalazi se u samom naslovu HRT-ovog članka, dok s druge strane, Ivan Vilibor i Mislav nisu zavrijedili lijepu sliku i naslov poput: „Kolakušić i Sinčić osudili Resslerovo beskičmenjaštvo i bezuvjetno poklonstvo Europskoj komisiji“. Čemu uopće kampanja, pa tko ne bi glasao za mladića kojem je obećan i predodređen dobro plaćen posao preko iskaznice HDZ-a i obiteljskih veza s Vladimirom Šeksom? Smije li se to reći?
