TOLERANCIJA NASILJA I NETOLERANCIJA ŽRTAVA – HRVATSKA SRAMOTA I OPASNA PRAKSA
Tekst: S. Kapetanović
Foto: RTL
Nedavni incident na skijalištu na Platku je do kraja razotkrio zabrinjavajuću praksu državnih organa da toleriraju nasilje i da po principu slijepe pravde izjednačavaju krivicu nasilnika i njegove žrtve. Do kada?
KVALIFIKACIJA DJELA
U našim se školama kočopere natpisi o nultoj toleranciji na nasilje, a gotovo svakodnevno svjedočimo upravo suprotno, da se nasilnike ne kažnjava, da se nasilje zataškava ili relativizira, kao “pa bio je izazvan“. A žrtva koja se branila je sudionik tučnjave pa treba dobiti barem prekršajnu prijavu, ako joj se ne može pripisati i neki veći krimen. Poput slučaja pretučene medicinske sestre u zadarskoj apoteci. I nju se progoni kao sudionicu u tučnjavi, pa ispada da po pozitivnim hrvatskim zakonima napadnuti nema pravo na samoobranu! Kakvu poruku šaljemo mladima, ali i starima?
Mnogi su do sada preminuli uslijed premlaćivanja, na primjer profesor Nino Čengić u Varaždinu, student Luka Ritz u Zagrebu, itd. Policija u takvim slučajevima tapka na mjestu, a s osudom nasilnika se oteže u nedogled, a kada se napokon izrekne kazna – ona je minimalna, jer se u postupku promijenila kvalifikacija djela, pronašle olakotne okolnosti i slično. Da li netko uopće misli na posljedice takve prakse? Da li sudovi imaju pred očima rodbinu, roditelje i djecu ubijenog i njihove traume? Koliko puta napadnuti(a) treba prijavljivati nasilje i nasilnike da bi sustav napokon proradio? Vjerojatno u nedogled! Sve dok netko ne uzme pravdu u svoje ruke i obračuna se s nasilnikom! Tad nastaje kaos, a represivni sustav odmah profunkcionira, nađu se otegotne okolnosti i kazna se maksimalizira. Zar je to zaista pravda?
KREDIBILITET POLICIJE
Kako vidimo iz primjera na Platku, ni napadnute službene osobe nemaju pravo na samoobranu, pa bili to i članovi HGSS-a na dežurstvu. Pa zašto onda policajci i zaštitari nose oružje? Zašto, zaista, ne valjda za ukras? Lijepe riječi su namijenjene onima lijepog ponašanja, a ne nasilnicima, zar ne? Ali ako policija uvaži tumačenje nekog nasilnika da je bio isprovociran, a žrtvi umanjuje pretrpljenu traumu i tjelesne ozljede, što je to nego svjesno ohrabrivanje nasilnika da tako i nastavi? Da se možda nisu nasilnicima i ispričali zbog odvođenja sa njihovog zabavnog poligona na skijalištu?
Policija pak gubi svoj kredibilitet otezanjem u izvještavanju o incidentu, kako javnosti, tako i nadređenih institucija, davanjem nesuvislih izjava za medije, pa mijenjanjem iskaza nakon samo par sati čime se javnost dovodi u zabludu, pa šutnjom nakon što do javnosti dospije video snimka koja pokazuje svu brutalnost napada na bespomoćnu osobu koja sjedi u snijegu, a koju iz zaleta s leđa nasilnik udara nogom u glavu (slika), očito s jasnim ciljem da žrtvu dokrajči, ubije. Na te šokantne slike je izostao jasan odgovor nadležne policijske uprave, tužilaštva i samog Ministra. Gospodo, vrijeme je za vašu smjenu, ostavke!
Snimak tučnjave na Platku možete vidjeti ovdje. Lijepo se vidi da osoba u bijeloj jakni nokautira pripadnika HGSS-a, čime počinje tučnjava. Slika pokazuje kako je pripadnih HGSS-a pretučen.
Čemu služi pritvor? Da se spriječi utjecanje na svjedoke i ponovno počinjenje nedjela. A u ovom slučaju su nasilnici pušteni na slobodu kao da se ništa nije dogodilo, unatoč tome što su od ranije poznati po nasilničkom ponašanju, ali se o tome ništa ne bi smjelo znati radi zaštite njihovog identiteta. Čuveni GDPR! Sad se svjedoci divljačkog napada na Platku s pravom pribojavaju za svoju sigurnost i živote.
Javnost ima pravo znati tko su u njihovoj zajednici nasilnici, a ne da ih se zakonom štiti. Istovremeno nasilnici nemaju nikakvih ograničenja da sutra ponovo ne dođu na neko skijalište i iživljavaju se nad posjetiteljima i članovima Hrvatske gorske službe spašavanja. Ako je to policija jednom okarakterizirala kao prekršaj, valjda će i drugi puta. Kazna za prekršaj je ionako mizerna, a počinitelji nemaju financijskih problema kao što to imaju njihove žrtve.
Pa do kada ćemo to trpjeti!? Ili su pak u pravu oni koji tvrde da postoji sprega tih delikvenata i policije, da u svemu svoje prste imaju politika i partijske veze. Primjer osobe koja je u Rijeci nekoliko dana bila u pritvoru zbog verbalnog delikta, a nasilnici zbog premlaćivanja službenih osoba i nanošenja tjelesnih ozljeda nisu, pokazuje da se na sitnoj ribi trenira strogoća samo zato što nije vlasnik BMW-a, i da pred zakonom nismo svi jednaki. Pravda je slijepa! To je iritantna istina. Ali se javnost s pravom pita, a zašto mi tu sljepicu uopće financiramo ako ne radi u našem, javnom interesu?
PARODIJA DEMOKRACIJE
Kad netko strada u planini, na moru ili na skijalištu zove se HGSS, a tada spasitelji predano spašavaju izgubljene, ozlijeđene ali i recidiviste koji uzastopce svojim postupcima i ponašanjem riskiraju svoje i tuđe živote, na primjer u Paklenici. I nikome ništa! Kao – sve je dopušteno! A tko jamči volonterima HGSS-a sigurnost na javnim površinama kao što je skijalište? Kad ih trebamo, zovemo ih, čak i da izvuku zaglavljeni automobil na nedopuštenom mjestu, ali kad to odbiju, slijede batine! Pomaganje nekome u prekršaju je sudjelovanje u istome! Lopov je i onaj koji samo pridržava ljestve lopovu, zar ne?
No kada se postavi pitanje naplaćivanja nepotrebnih spasilačkih akcija kao što je izvlačenje penjača-recidivista iz stijene u kojoj je zapeo već po drugi puta, politika se poziva na solidarnost. Ok, ali gdje je tu solidarnost, i s kime? Zašto se to može naplaćivati svugdje drugdje u razvijenom svijetu? Sada pak mi nismo dio razvijenog svijeta, a u skoro svakom drugom primjeru se upravo takvima predstavljamo.
U demokratskom društvu svakome je dopušteno da bude blesav, ali na svoju štetu, a ne na trošak poreznih obveznika. Policija bi trebala biti jamac javne sigurnosti, a pravni sustav bi trebao odlučno sankcionirati sve nasilnike. Na žalost, ova naša situacija je u najmanju ruku parodija demokracije!
