TKO PUCA NA ZAPOROŽJE?

Tekst: Dr. sc. Nenad Raos

Foto: Al Jazeera

Sjećam se danas slavnih, a onda mučnih dana početkom devedesetih godina kada smo na vijestima svaki dan slušali kako je toliko i toliko mina ili granata palo na neko selo, srušilo ili oštetilo toliko i toliko kuća, ubilo i ranilo toliko i toliko ljudi. No odakle granate padaju nitko nije znao reći. Padne mina iz minobacača, ali ne zna se tko ju je ispalio. Minobacače, istina, imaju pobunjeni Srbi, ali ih imaju i Hrvati. Dolazi komisija. Ni oni ne znaju. Onda se uz vijest pojavljuje novinarski komentar, u kojem novinar pokazuje oblik kratera iz koga je razvidno odakle je mina doletjela, iz smjera srpskih položaja. No mjerodavni iz saveznih (SFRJ) i međunarodnih mirovnih komisija se prave blesavi. Ne može se utvrditi. Možda Hrvati pucaju po hrvatskim selima ne bi li za to optužili Srbe. Možda su se prikrali srpskim položajima, pa odatle pucaju (a Srbi ih ne vide ili za njih ne mare). Nema logike, ali mogućnost se ne može isključiti.

POSEBNA META

Povijest se ponavlja. Nakon trideset i više godina ista stvar u Ukrajini. Netko ispaljuje rakete na nuklearnu elektranu u Zaporožju, a ne zna se tko. Mogu biti Ukrajinci, ali mogu biti i Rusi. Najbolje je reći da jedni druge, Ukrajinci Ruse, a Rusi Ukrajince, optužuju. Tako kažu i pišu u našim medijima. Onda se pojavljuje vijest da Rusi pucaju, pa onda druga vijest, da, istina, Ukrajinci pucaju, ali su Rusi krivi što daju Ukrajincima povoda da to čine jer se nalaze u elektrani. No ni Ukrajinci ne znaju, čini se, što se tamo događa, tko na koga (ili na što) puca. Zelenski kaže „Svaki ruski vojnik koji ili puca na postrojenje, ili puca koristeći postrojenje kao vatreni položaj, mora shvatiti kako postaje posebna meta za naše agente obavještajne službe, za naše specijalne službe, za našu vojsku” (Koje li prijetnje! Da od mete postaneš “posebna meta”.), a prognani gradonačelnik Zaporožja da je nuklearna elektrana “ponovno meta ruskim granatama”. (Možda Rusi iz nuklearke pucaju sami na sebe?)

TKO STOJI IZA ZELENSKOG?

Ovaj bi rat mogao zaista postati test inteligencije: „ne zna se tko puca“ (IQ = 90 – 100), „pucaju Rusi“ (IQ = 80 – 90). Pretjerujem. Nema to veze sa IQ. Ima veze s emocijama, s indoktrinacijom, sa sklonostima jednoj ili drugoj zaraćenoj strani. Ljudima je ispran mozak, pa ga ne mogu uključiti. Ili se nekog boje, nekog mnogo moćnijeg od Zelenskog, a koji stoji iza Zelenskog. Čini li vam se logičnim da netko bez ikakva političkog ugleda i iskustva, na čelu jedne propale i korumpirane države, dijeli lekcije čelnicima najmoćnijih država na svijetu? I, što je najvažnije (i najžalosnije), oni pred njim povijaju šiju. Pred kim? Pred čovjekom koji je upropastio državu koja mu je povjerena na upravljanje. Ratna šteta već se procjenjuje na bilijun (10¹²) dolara, broj iseljenih Urajinaca premašuje 10 milijuna, a koliko je mrtvih, sakatih, upropaštenih, o tome ćemo znati tek kad ovo ludilo prođe. Jer rat ima duge repove.

NATO ANTE PORTAS

Reći ćete da podržavam Rusiju i rusku invaziju. Rat doista nikome nije donio dobro, a onaj koji ga započinje, tko napadne prvi, je „krivac protiv mira“. No, znamo iz političke povijesti i prakse, da ratovi počinju onda kada se iscrpe sva diplomatska sredstva. Naglasak je ovdje na riječi „sva“. Rat je započeo kada je Zelenski (na nagovor UK i SAD) odbacio svaku mogućnost da s Rusima pregovara, da se Rusima dadu bilo kakvi ustupci. A Rusi ih ne bi ni tražili, da nije prijetila opasnost da im NATO dođe pred kućni prag. Ne znam kako bi NATO gledao da Srbija dozvoli osnivanje ruskih ili kineskih baza na svom teritoriju. Ili da Kuba instalira lansirne rampe za ruske nuklearne projektile. Joj, zabunio sam se. Pa to se već dogodilo. Koliko se sjećam, nitko tada nije govorio kako svaka država ima pravo da slobodno kreira svoju vanjsku politiku i da ulazi u vojni savez sa kim hoće.

UMILJATO JANJE DVIJE MAJKE SISA

No vratimo se Zaporožju. Stručnjaci za nuklearnu sigurnost kažu da, unatoč općem strahu, nije izgledna katastrofa slična Černobilju. Zaštita reaktora ne može se probiti, a i kad bi se probila, došlo bi do kontaminacije u krugu od najviše 30 km od elektrane. No može se postići da zbog oštećenja vanjskih (pomoćnih) sustava elektrana prestane proizvoditi električnu energiju. U tom je slučaju ne bi imali Ukrajinci, ali najvažnije je što je ne bi imali ni Rusi. I tako se, eto, vraćamo na političku agendu i pravu svrhu ukrajinskog rata. Ne ratuje se zato da se spasi Ukrajina (njezin suverenitet, demokracija, populacija itd., itd.) nego da se uništi Rusija. Jer nije važno što od havarije na nuklearki mogu stradati Ukrajinci, važno je da stradaju Rusi. Velike sile opet vode ratove preko leđa malih naroda. Ali tko je tim malim narodima kriv? Krivi su si sami jer ne znaju voditi politiku koja im jedino može osigurati prosperitet i koliku-toliku političku nezavisnost. Ta politika je politika neutralnosti. Pogledajte samo kako je Srbija dobro prošla. Kupuju rusku naftu i plin po sniženim cijenama, a usput (potajno) prodaju oružje Ukrajincima. Umiljato janje dvije ovce sisa. Onaj tko se svađa sa susjedima prije ili kasnije dobije po glavi. Ukrajina je za to najbolji primjer.

Svaka je nevolja dobra, jer se na njoj može nešto naučiti. A prije svega narodi moraju naučiti kako da koriste političku slobodu. Da znaju koga i zašto biraju.