TAJANSTVENI OTOCI HRVATSKE

Tekst: M. Šamanić

Foto: S. Hoffmann

U brzoj i rastučoj turističkoj valorizaciji hrvatske obale i otoka postoje još uvijek mirne i skrivene oaze. U mističnoj tišini povijesno-kulturnih i prirodnih zanimljivosti donosimo priču o četri tajanstvena Hrvatska otoka.

Susak

Susak je jedinstveni otok na Jadranu kako po svom nastanku tako i po svom izgledu. Debele slojeve finog žućkastog pijeska na kamenu vapnenačku ploču nanijeli su pradavni vjetrovi, a ljudi su od pamtivijeka oko svojih poljoprivrednih dobara sadili trstike čije korijenje u potrazi za vodom prodire duboko u tlo i čuva ga od erozije. Otok se na pomorskim kartama pojavljuje vrlo rano, prvo pod romanskim nazivom Sansacus ili Sansegus, što vjerojatno dolazi od «sampsychon» (grčki – mažurana), iz čega će nastati hrvatski naziv Susak. Prvi spomen otoka u pisanim izvorima seže u sredinu 9. stoljeća, kada su se u njegovom akvatoriju sukobili Saraceni i Mlečani.

Prvo naselje, čiji počeci sežu u rimsko vrijeme, nastalo je na plodnoj visoravni i naziva se Gornje selo, dok je Donje selo, smješteno u luci, novijeg datuma, izgrađeno u vrijeme najvećeg procvata vinogradarstva krajem 19. stoljeća. Zbog svoje izoliranosti, Susak je sačuvao svoj arhaičan govor zaštićen kao pokretno kulturno dobro, specifične običaje i slikovitu nošnju.

Silba

Otok Silba uz Mljet najšumovitiji je i najzeleniji hrvatski otok. Pa ni drevni Rimljani, kad su nadjenuli ime otoku, nisu mogli zaobići glavnu odliku otoka i predodredili su ga za svoje odmaralište. I danas se po otoku mogu vidjeti ograde od suhozida koje su ograđivale parcele i obrađivanu zemlju. Ti zidovi bili su nepravilnog oblika, građeni samo od kamenja i bez vezivnog materijala.

Unutar tih suhozida uređeni ili neuređeni vrt, pa i šikara šire prirodne mirise koji se miješaju s morskim zrakom i donose ljekovit udah. U proljeće mnogi stanovnici otoka donose nove sadnice i uređuju svoje vrtove, ali pritom ne zaboravljaju da najvrjednije bilje raste samo, čineći vrt pravom mediteranskom oazom. Biljni svijet otoka Silbe upravo i je znakovit po samonikloj mediteranskoj flori. Ona se javlja u različitim oblicima – od makije do vrlo gustih šuma mediteranskoga hrasta crnike. Osim autohtonih šuma crnike na otoku je i dosta vegetacije alepskog bora. Silbansku makiju pak čine pretežito planika, mirta, šmrika, brnistra i dr.

Biljni pokrov obuhvaća poznate mediteranske voćne kulture, mnoštvo ljekovitog aromatskog te začinskog i ukrasnoga mediteranskog bilja. U vrtovima tako možete naći kadulju, ružmarin, lovor, lavandu, majčinu dušicu. Među voćarskim kulturama najzastupljenije su maslina, smokva, badem te pomalo i vinova loza. Na otoku ima nekoliko proizvođača vina i maslinovog ulja, a mnoge spretne domaćice pripremaju nezaboravne džemove od smokava i šljiva. Silbanski vrtovi razlog su i mnogih kulinarskih poslastica koje pripremaju otočke konobe. Mještani na otoku vraćaju se i starim običajima proizvodnje ovčjeg sira pa se u šetnji otokom mogu vidjeti obnovljena stada ovaca.

Prvić

U znamenitom djelu “Put po Dalmaciji” iz davne 1774. talijanski prirodoslovac i putopisac Alberto Fortis piše: “Prvić je izdaleka divan jer nije kao ostali otoci: visok, krševit i golih brda. Otočić je malen ali vrlo plodan. Svi nasadi savršeno uspijevaju. Njihovo vino, ulje i voće želio bih vidjeti i na Mletačkoj tržnici.”

Otok Prvić je prirodni nastavak otoka Zlarina, što dokazuju brojni podmorski plićaci i greben Raženik i otočić Lupac. Otok leži 1 n/m jugoistočno od grada Vodica. Zanimljivo je što taj otok nije građen od vapnenca kao ostali otoci, već od krednih dolomita.

Otok je poznat i pod nazivom Faustov otok – otok Fausta Vrančića, znanstvenika, povjesničara, lingvista, filozofa, matematičara i fizičara, koji je živio u 17. stoljeću, rodio se u Šibeniku, a na otoku je proveo svoje djetinjstvo. Umro je u Veneciji, a po svojoj želji je pokopan na otoku u crkvi Sv. Marije od Milosti u Prvić Luci.
Na otoku postoje dva tipična dalmatinska ribarska naselja: Prvić Luka i Prvić Šepurine, a međusobno su povezani jedan kilometar dugom cestom. Važno je za naglasiti da su oba naselja zaštićena kao kulturna baština od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske. U Srednjem vijeku, u doba turskih opasnosti otok je bio prenapučen; danas na otoku živi oko 400 stanovnika u oba naselja. Naselje Prvić Luka nalazi se na jugoistočnoj obali otoka u dobro zaštićenoj uvali Luka. Naselili su ga fratri glagoljaši u 15. stoljeću, te je ovdje bilo najjače uporište slavenskog bogoslužja na šibenskom području. Naselje Prvić Šepurine se smjestilo na jugozapadnoj strani otoka. Po bočatoj vodi naselje se zvalo Šipurine, a tek u 19. stoljeću dobiva današnje ime. Poznato je po ljetnikovcu šibenske plemićke obitelji Draganić-Vrančić, kojoj je pripadao i sam Faust. Još uvijek u ljetnikovcu žive zadnji potomci te plemićke obitelji.

Šipan

Otok Šipan pripada maloj skupini otoka pored Dubrovnika, nazvanoj Elafiti. Iako je površine svega 16 četvornih kilometara, dužine približno 9 kilometara, a širina varira između 2 i 3 kilometra, ipak je najveći otok u skupini. Dinarskog je smjera pružanja, a na njemu se nalaze samo dva veća naselja: Šipanska luka na zapadnoj i Suđurađ na istočnoj strani otoka. Nekad je naseljena bila Pakljena a kronike spominju i naselja Frajga i Šilovo selo. Na ovom malom prostoru nalaze se 42 stara ljetnikovca i 34 crkve; dokaz da je ova oaza mira i ljepote bila prepoznata kao mjesto ladanja dubrovačke vlastele. Iako su mnogi zapušteni, obnovljen je dvorac obitelji Vice Stjepovića-Skočibuhe. Predromanička ranosrednjovjekovna crkvica u Suđurđu posvećena sv. Stjepanu, koju je dao izgraditi hrvatski kralj Stjepan Miroslav, obnovljena je 2012. godine.

Procvat je Šipan doživio za vrijeme Dubrovačke Republike kada su glavne i najsnažnije djelatnosti bile brodogradnja i pomorstvo. Nakon velikog potresa, a zatim i požara u kojima je u 17. stoljeću stradao Dubrovnik, gospodarstvo počinje propadati. Najteže je stanje zabilježeno za vrijeme velike gospodarske krize u 20. stoljeću popraćeno snažnom emigracijom.