ŠTO SE KRIJE IZA OPOZICIONARSTVA GORDANA LAUCA?

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto:  N1

Znate li da je NDH bila demokratska država? Znate li da su njemački koncentracijski logori bile ustanove s višim standardima ljudskih prava nego što ih mi danas imamo? Jeste li već čuli da su Židovi sami sebe istrebljivali?

Počnimo s prvom tezom, argument za koju što sam pročitao u nekoj emigrantskoj knjizi. NDH je bila demokratska država jer je imala višestranački sustav. Drugo: zatočenici u konclogorima su imali pravo da sebi oduzmu život i nitko ih nije smio u tome sprječavati niti ih od pogubnog nauma odgovarati. To pravo danas nemaju na smrt bolesni, naime da im netko pomogne da si skrate muke.

Treća teza, teza su Židovi sami sebe trpali u logore, nedavno se otvorila s pitanjem sudbine Ane Franck. Na mala nam je vrata došla davno znana (no zatrpana u povijesnim knjigama) istina da su Nijemci slali Židove u logore na temelju popisa koje su im dostavljale židovske općine. Isto je tako malo poznato da je popise za streljanje u Kragujevcu sastavljao tamošnji prota. On je najbolje znao koga je manja, a koga veća šteta ubiti.

POGLAVNIK BEZ SABORA

Sve ovo govorim ne zato da bih opravdao bilo čiji zločin, branio bilo čije nedjelo, nego zato da pokažem kako se sve može dokazati ako se izvuče iz konteksta, ako se govori samo o onome što tezi ide u prilog, a šuti o onome što joj ne ide. NDH je, istina, imala višestranački politički sustav, ali se sabor sastao samo jedanput, a sve je političke odluke donosio Poglavnik, bez sabora i bez sudjelovanja političkih stranaka. Istina je da su logoraši imali pravo na smrt – ali nisu imali pravo na život. Istina je da su židovske općine slale Židove u plinske komore, ali predstavnici židovske općine nisu mogli ni slutiti što njihove sunarodnjake „na istoku“ čeka. (To nije znao ni Charles Chaplin kad je snimao Velikog diktatora.) Razum sve relativizira. Sve se može i pokazati i dokazati – ako se prikrivaju činjenice.

Slično tome je i nastupanje našeg uglednog znanstvenika Gordana Lauca. Znanost je antidogmatična. Točno. Znanost sve preispituje, podvrgava sumnji (metodička skepsa). Točno. U znanosti ne postoji autoritet znanstvenika, postoji samo autoritet činjenica. I to je točno. No iz tih triju točnosti prizlazi jedna velika netočnost, ona proizlazi iz činjenice da sve činjenice nisu uzete u obzir. (Na takav način špijuni plasiraju lažne informacije, na takvim se temeljina grade pseudoznanstvene teorije.)

Prva je činjenica da unatoč tome što većina pacijenata zaraženih koronavirusom prođe s blagim simptomima ili bez simptoma, ipak mnogo ljudi završi na respiratoru te na kraju umre od posljedica bolesti. Djeci bolest ne može mnogo naškoditi, no cjepljenje ipak sprječava širenje bolesti. Cjepljenje možda ima (još nepoznate) dugotrajne učinke na zdravlje, ali i zaraza koronavirusom ima trajne, kronične učinke – što je već nedvojbeno utvrđeno. Ništa novoga. Svaka terapija ima nuspojave. Medicina nije svemoćna, ali ipak je bolje liječiti se nego ne liječiti (a i bolje je spriječiti nego liječiti).

IMA PRIVATNU TVRTKU

Sve je to odavno poznato. No mnogi to prvi put čuju, pa tek sada – prvi put u životu – počinju razmišljati o epidemijama, pandemijama, virusima, cjepima, terapijama, RNA, mRNA, vektorima i tko zna o čemu sve još. A kad neuk počne misliti, onda ga onaj tko nešto zna može ili uputiti na pravi put ili navesti na stramputicu – sebi na korist.

Istina je da su farmaceutske tvrtke ostvarile velike zarade na cjepivu, ali medicina je uvijek zarađivala na ljudskoj patnji. Ne zarađuje li zubar na zubobolji? Ne zarađuje li grobar na smrti? Ne zarađuje li pekar na gladi?

I dok prof. dr. sc. Gordan Lauc proziva velike farmaceutske kompanije što su zgrnule velik novac na proizvodnji i prodaji cjepiva, skriva kao zmija noge činjenicu da on ima privatnu tvrtku, koja se, istina, ne bavi ni koronom ni cjepivima, no na čije poslovanje itekako povoljno utječe što se ime njezinog vlasnika, prof. dr. sc. Gordana Lauca, nadaleko čuje.

MOLEKULARNA BIOLOGIJA NIJE GRANA MEDICINE

I na kraju, da odgonetnem još jednu misteriju. Profesor Lauc nije liječnik, nego molekularni biolog koji se bavi analitičkom biokemijom. To laici ne znaju. Neki ne razumiju, a drugi ne žele razumjeti da molekularna biologija nije grana medicine. Ja sam kemičar, bavio sam se i biomedicinskim istraživanjima, napisao sam znanstveno-popularnu knjigu o virusima i virusnim bolestima, završio sam postdiplomski studij iz molekularne biologije i postdoktorsko usavršavanje (u SAD) iz biokemije, itd., itd., pa ipak mi ne pada na pamet da s liječnicima (epidemiolozima, specijalistima za zarazne bolesti i krizna stanja itd.) razgovaram o njihovoj struci, medicini, na ravnoj nozi. Znam što znam i znam što ne znam. Profesor Gordan Lauc očito ne zna.