ŠTO NAS JE KORONA NAUČILA O NAMA?

Tekst: dr. sc. Ante Miličević

Foto: Adiva

Dnevno  iščekujemo nove znanstvene novosti o novom virusu, nove rezultate istraživanja, objašnjenja, iščekujemo lijek, cjepivo, načine kako zaobići tog malog velikog neprijatelja. Svaki dan nastojimo o tom virusu naučiti nešto novo. A što smo iz ove zaraze, epidemije, pandemije naučili o samima sebi? Što je to virus nas naučio o nama?

KAD NEZNANJE PREUZME VLAST

Virus nas nije naučio ničemu! Jer teško bi nas mogao nečemu naučiti kad ne znamo ništa, a virus  nam je pokazao upravo to, da i ono što smo znali, o čemu smo učili, pa i ono što smo nekada i sami iskusili više ne znamo. Ne znamo ništa već odavno a živjeli smo u uvjerenju da znamo sve. On je samo razotkrio neznanje koje je preuzelo vlast.

Čovjeku uljuljkanom u svoj komfor, komfor kojemu jedino teži i koji je jedini bitan, čovjeku sigurnom u sebe i svoju kontrolu nad svime postalo je preteško za shvatiti da se stvari u prirodi događaju onda kad se stvore povoljni uvjeti, a ne onda i onako kako bi mi htjeli. Da nemamo daljinski upravljač s kojim po volji biramo sadržaj zbilje. Teško mu je shvatiti i da je Zemlja okrugla jer, eto, on si je zacrtao da je ravna. I tko mu što može. Teško mu je shvatiti da se pojavio virus na kojeg nemamo odgovor za sad, i da je još uvijek najbolje što možemo napraviti, čuvati sebe i druge. Jer čovjek danas ima odgovor na sve, ili ga bar može imati, kakav god. I tko mu što može. I tako je, nitko mu ništa ne može, samo što je daleko opasnije ignorirati virus i time pomoći nekome da umre nego ignorirati „okruglavost“ zemlje, jer ako se netko i uputi na njezin rub ipak neće pasti u bezdan.

UKALKULIRANI RIZIK

Međutim, nije to tako samo s običnim čovjekom. S vlastima i onima koji upravljaju, ista je stvar. Ne znaju oni što su virusi i bakterije, kakvi oni mogu biti i kako se lako mogu širiti. Nit ih je briga! Pa kad ga je već cijeli svijet podcijenio, te zakasnio i pustio da nam neometano doputuje iz Kine prošle zime (iako, možda je stigao već prošle jeseni kako kažu neka zadnja serološka ispitivanja), kakvi virusi mogu biti podsjetio nas je ovaj korona virus u proljeće u bliskom susjedstvu.

No, do ljeta sve smo zaboravili. Jer, ako odmor i zabava treba nama, vjerojatno treba i virusu. Idemo na odmore i putovanja, i tko nam što može. I dapače, dođite kod nas jer mi smo „korona free“, kod nas nema ničega a najmanje zdravog razuma. Dođite i ostavite koji euro jer ćemo na jesen, kad se dovoljno nakrcamo virusom, za svaki primljeni potrošiti 20, ili možda 50. Zbog masovnog turizma bili smo spremni žrtvovati sve i to je nazvano kalkuliranim rizikom. Spremno smo žrtvovali ugodnu situaciju da smo na nuli ili poneki detektirani slučaj u svibnju, za što smo se svi skupa izborili i skupo platili potpunim zatvaranjem u proljeće. Mogli smo ovdje nastaviti živjeti prilično normalno, raditi, ići u školu i na more. Bilo bi nešto turizma i od nas domaćih, a epidemiolozi bi lako mogli pratiti prekogranična poslovna putovanja. Ali milijune ljudi iz zemalja koje nisu ni približno suzbile virus kao mi nitko nije, niti je mogao kontrolirati.

A tek o patnjama do kojih će takve odluke dovesti? Tko je još o tome razmišljao. Idemo! I tko nam što može.

GDJE JE NESTAO PRIZIV SAVJESTI?

Znanstvenici u raznim savjetima? Tamo sigurno dolazi do razmjene mišljenja, ali nisam vidio da je ijedan istupio iz takvog savjeta jer je s velikom sigurnošću pretpostavljao što nam naglo totalno otvaranje granica nosi. Niti jedan nije jasno i glasno rekao da u tom naglom skretanju, iz moralnih razloga i priziva savjesti, neće i ne može sudjelovati, kao ni u mnogim kasnijim zaobilaženjima već donesenih mjera. Ili neki zbilja misle da je veći čin savjesti potpisati peticiju protiv samoga sebe.

Više se sve zasnivalo na podugačkim prepirkama preko facebook-a (otkud im samo toliko vremena uz tako ozbiljan posao). Neki su naravno ugrabili priliku i postali vrhunski stručnjaci baš za taj, novi virus, odlučili postati heroji i sami spasiti svijet te dijele savjete kako im već koja ideja padne na sjajnu pamet. Bilo je tu svašta, nekome pada, drugome raste, trećem stagnira, nekome se širi ovako, nekome onako. Baš kao da će na virus utjecati svojom voljom, kao da imaju daljinski, i tko im šta može.

IGNORIRANJE ZNANOSTI

A što sad kad se umire? Kad smo najgori u Europi? Tko će preuzeti odgovornost. Naravno nitko, jer tko je mogao znati jel’ virus zaista postoji, jel’ se uopće širi i jel’ može ubiti. I što se tu uopće napraviti moglo kad mi ne znamo što je to virus, epidemija, pandemija. Mi ne znamo ništa! To nam je virus pokazao! Znanje se ignorira kao nikada do sad, i sve to u vrijeme kada sve što nam život čini lagodnim možemo zahvaliti znanju i znanosti. Na kraju nam jedino i preostaje da se premetnemo u kockare i sve proglasimo kalkuliranim rizikom.