NOVA ETIKA: TRUDNOĆA JE NASILJE NAD ŽENOM

Tekst: dr. Nenad Raos

Foto: Ministarstvo pravosuđa/L. H.

Otvorih televizor, kad na njemu stara tema sa starim (ili možda novim?) govornicima –  ne znam, a nije ni važno. Nije važno ni tko je ni kada govorio, jer da je važno valjda bih zapamtio. No, ukratko: tema je spolno uznemiravanje na fakultetu. Sugovornice su dakako dvije žene, jedna je (dakako) novinarka, a druga je zagovornica ljudskih, da ne kažem ženskih prava.

TAJNA SOBA S DUPLIM MADRACEM

Naslušao sam se o tome iz prave ruke, od svojih starijih kolegica kojima više nije stid govoriti o svojim traumatičnim iskustvima. Jeste li znali da je na fakultetu bila tajna soba u kojoj se nalazio dupli madrac za napuhavanje? Na čiju su se inicijativu na njemu polagali ispiti nije mi poznato, jer muško-ženski odnosi nikad nisu jednostavni, a ponajmanje jednostrani. Žali mi se žena u godinama, s dva propala braka iza sebe, da ju je njezin podstanar „silovao“. Kako? „Ušla sam u njegovu sobu, a on me je na perfidni način dobio u krevet. I to se ponovilo još tri ili četiri puta.“ Eh. A podstanar je, nota bene, bio dvadesetak godina mlađi od nje.

MOŽE LI HOMOSEKSUALAC SPOLNO UZNEMIRAVATI ŽENU?

Nemojte me krivo shvatiti. Odbojno mi je svako prisiljavanje i ucjenjivanje na spolni odnos, ono što se danas zove spolno uznemiravanje, ali prije svega treba jasno reći na što se misli kada se kaže „spolno uznemiravanje“. Imam kolegu homoseksualca koji ne prođe pokraj ženske osobe a da joj ne uputi kompliment u vezi fizičkog izgleda. Je li i to spolno uznemiravanje? No vratimo se na rečenu televizijsku emisiju.

Riječ je o ceremoniji dodjele diploma. Dolaze kandidati, dekan im uručuje tuljce s diplomom i svakome nešto kaže, nešto da mu čestita i osokoli u budućem životu. Među njima se našla i diplomandica u poodmaklom stadiju trudnoće. Rektor se na to osvrne, rekavši daje postigla još jedan uspjeh u životu – jer će postati majka.

JE LI SRAMOTNO BITI MAJKA?

Grozno! Gošća emisije ovakvo „degradiranje žene“ nije mogla prešutjeti ni pretrpjeti. Dekan se usuđuje da tako što komentira. Zašto? Jer svodi ženu na spolnu funkciju („stroj za rađanje djece“), jer je htio reći kako je žena postigla sve u životu tek kad rodi, kad postane majka. Na što smo došli? Zar je sramota biti majka? Nekim ženama očito jest.

Da se razumijemo, sve može biti sramota. Može biti sramota nositi premale (za muške) ili prevelike cipele (za žene), može biti sramota nositi poderane hlače (osim ako nisu poderane namjerno), obuti smeđe cipele uz plave hlače ili odjenuti svijetlu odjeću kad pada kiša. Sramota je liječiti se na psihijatariji i piti apaurine, ma i bez psihijatrijske dijagnoze. Sramota može biti imati krive noge i kvarne zube, operirati hemoroide, imati čir na neprimjerenom mjestu. Nekoć je bila sramota ako se dijete rodi, pa i začne prije braka. Bila je sramota spominjati noge, posebice ženske. No vremena se mijenjaju. Homoseksualizam je nekoć bila sramota, a danas je ponos (pride). Nasuprot tome, majčinstvo je nekoć bilo ponos, a danas – sudeći prema onome što sam imao prilike čuti u emisiji – sramota.

Ne znam kako je rečena ženska osoba, gošća emisije, došla na svijet. Možda je nastala samozačećem (generatio aequivoca), tj. abiogenim procesom iz mulja ili blata, kako prema Aristotelu nastaju crvi i žabe. No šalu na stranu. Ne bi je na ovom svijetu bilo da joj netko nije podario život. A taj netko bila je njezina majka i njezin otac (Boga ćemo za sada ostaviti po strani), pa prema roditeljima, ma kakvi bili, njihov potomak mora osjećati zahvalnost, ako već ne i ljubav. Jer što čovjek može dobiti više od života?

TRUDNOĆA KAO ZAVRŠNI STADIJ ODRASTANJA

Ali ovakva su razmišljanja, čini se, razmišljanja iz nekog drugog vremena. Za mene je bilo normalno da čim se stvore uvjeti (pa čak i prije toga), čovjek treba postati roditelj. To je prirodni proces. Ne mogu razumjeti da nekoga voliš, a da s njime ne želiš mati dijete. Trudnoća je prirodni, završni stadij odrastanja i u fizičkom i u psihičkom smislu. Što je dekan htio reći diplomandici? Ništa drugo nego: sada ste kompletna, zrela osoba, i u javnom i u privatnom smislu. Zar je to ponižavanje, zar je to degradiranje žene?

BIJEG OD SPOLNOSTI

Za neke žene očito jest. Kakve su to žene? Reći ću sasvim otvoreno: emotivno nezrele. To su žene koje bježe od svoje spolnosti, i spolnosti općenito, poput djevojčica u pubertetu. To su žene koje nisu žene jer nisu izgradile spolni identitet. Boje se spolnosti i obaveza koje ona sa sobom nosi. I to onda prikrivaju pozivanjem na ljudske i građanske slobode, govore o slobodi izbora – izbora za što?

Izbora za smrt, ne za život. Jer „sloboda izbora“ rađanja i homosekualizam ne vode u život. Oni vode u smrt. Ubijaju se oni koji se još nisu rodili, održavaju se intimne veze iz kojih nikada nikakav potomak ne može proizaći. Umjesto kulture života njegujemo kulturu smrti. U takvom kulturnom okruženju, u kojem je sramota biti majka, a časno nulipara, deplasirano je govoriti o tome kako nas u Hrvatskoj ima 3,8 umjesto 4,5 milijuna – svim demografima usprkos.