SLUČAJ BKS AG: ŠUTNJA DORH-A DUGA 22 GODINE

Tekst: V. Krsnik

Foto: Slobodari.hr

Jedan od najvećih problema s kojim je Hrvatska suočena svakako je posvemašnja korupcija kojoj se jednostavno zbog isprepletenosti politike i osobnih interesa ne vidi kraja. Što je najvažnije korupcija nije novijeg datuma, nego nagriza hrvatsko društvo i državu od samog početka. Dimenzije te korupcije otkrila je svojedobno američka ustanova “Global Finacial Integrity” koja prati pranje novca u cijelome svijetu. Po njezinim istraživajima iz Hrvatske je samo od 2004. do 2020. godine izvučeno više od 54 milijarde dolara. Taj podatak koji je javno objavljen nije ponukao ni jednog zastupnika u Hrvatskome saboru da se o tom pitanju pozabavi predstavničko tijelo hrvatskoga naroda. To zlo nekažnjivo nagriza hrvatsko društvo i potjeće od samog početka stvaranja hrvatske države za koju je proliveno toliko krvi.

SLUČAJ RADOVANA SMOKVINE

Ratnog ministra obrane Gojka Šuška većinska hrvatska javnost osobito cijeni zbog njegove uloge u Domovinskom ratu, ali kao i kod predsjednika Tuđmana postoji i tamnija strana o kojoj se dosad nije znalo a ako se i znalo onda se o tome nije javno raspravljalo. Takvu jednu epizodu o Gojku Šušku otkriva istaknuti hrvatski iseljenik iz Švicarske Radovan Smokvina koji već dugi niz godina bezuspješno, jer nažalost u državi ne vlada vladavina prava, ratuje protiv pravosudne mafije na širem području Rijeke. Radovan Smokvina kao jedan od brojnih iseljenih Hrvata na početku stvaranja hrvatske države uplatio je 40.000 švicarskih franaka na račun u austrijskom Villachu koji je bio otvoren za nabavu oružja u prvim godinama velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Taj račun na svoje ime otvorili su 14. ožujka 1991. godine kod “Bank fur Kartner und Steiermark AG” kao povjerenički račun Hrvoje Šarinić i Gojko Šušak. Prilikom otvaranja računa kao osobni dokument Gojko Šušak je priložio diplomatski pasoš izdan u Beogradu, što uz druge dosad poznate indicije potvrđuje pretpostavke da je Gojko Šušak uoči raspada Jugoslavije bio povezan s jugoslavenskom obavještajnom službom. Zato hrvatski iseljenik Radovan Smokvina predlaže da se Avenija Gojka Šuška koja se nalazi u Dubravi premjesti u Beograd.

ZAMRAČILI STOTINE MILIJUNA ISELJENIČKOG NOVCA

Što se pak događalo s novcima koji su za nabavu oružja bili namijenjeni za obranu Republike Hrvatske Radovan Smokvina otkriva u svojoj prijavi Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Tu prijavu podnio je još 21. studenoga 2003. godine ali na nju iz Državnog odvjetništva nije unatoč opetovanim zahtjevima dobio bilo kakav odgovor. S obzirom na takvo oglušivanje DORH-a Radovan Smokvina obratio se austrijskim pravosudnim organima. Državno odvjetništvo u Klagenfurtu pokrenulo je istražni postupak protiv Hrvoja Šarinića i drugih za organiziranje prijevare na temelju čega je Županijski sud u Klagenfurtu 21. siječnja 2002. godine ukinuo bankovnu tajnu tog računa. U tom postupku ustanovljeno je da je umjesto za nabavu oružja više od 100 milijuna eura iseljeničkog novca završilo na računima offshore kompanija u Lichtensteinu i Monacu te u džepovima raznih privatnih osoba. Ovom zgodom jedna mala digresija. Treba podsjetiti na izjavu koju je u intervjuu “Novom listu” dao jedan od vodećih ljudi HDZ-a Šime Đodan. U tom intervjuu pod naslovom “Tuđmana je vozao Milošević a Sanadera vara Europa” on je izjavio kako je jednom prilikom bio nazočan žestokoj svađi predsjednika Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška da mu je u tom trenutku bilo žao Šuška. Kad ga je novinar upitao oko čega je bila svađa onda je Šime Đodan odgovorio “oko novca”, ali usput je rekao kako je Tuđman načuo da je Šušak u jednom privatnom društvu izjavio da je “Tuđman prijelazno rješenje”.

ZLOČINAČKO UDRUŽIVANJE

Ne samo da je Hrvoje Šarinić omogućio privatnim osobama da koriste novac što su ga iseljenici uplatitli isključivo za nabavu oružja na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku nego je svoju drskost pokazao nekoliko godina nakon završetka rata. On je 18. srpnja 1998. godine preostalu svotu s računa u iznosu od 3,041,939 DEM prebacio na račun HDZ-ovske stranačke naklade pod zvučnim imenom “Zaklada hrvatskog državnog zavjeta” i sve račune ugasio kako bi se zameo svaki trag, Zaklada je priznala da to nije njezin novac, ali umjesto da ga vrati uplatiteljima došlo je do nove nezakonite transakcije jer je spomenutu svotu preuzela Vlada, naravno hedezeovska..

Županijsko državno odvjetništvo i Županijski sud u Klagenfurtu u zaključku su na temelju postojeće dokumentacije ocijenili da se radi o teškom zločinu gospodarske prijevare i zločinačkog udruživanja. To je kvalifikacija koju je trebao donijeti DORH na temelju kaznene prijave koju je 20. studenoga 2003. godine podnio protiv Hrvoja Šarinića iseljenik iz Švicarske Radovan Smokvina. Na tu njegovu prijavu nije dobio nikakav odgovor. Tako funkcionira hravatsko pravosuđa kad je u pitanju korupcija i s njom povezan kriminal.