SESVETE CITY – GRAD NAŠ KAO FANTAZIJA ILI POTREBA?
Tekst: Marko Bonifačić
Foto: Jurica Galoic/Pixsell
Sagledavajući neke novije političke, ali i druge trendove, u Gradu Zagrebu i u Lijepoj našoj Hrvatskoj, moguće je opet prisjetiti se jedne stare ideje o odvajanju i formiranju Sesveta kao zasebnog grada-općine, odvojenog od glavnog Grada Zagreba.
Ideja (ili fantazija?) je to koja oduvijek tinja, ne samo u političkom pogledu podjele interesnih sfera, ili grublje rečeno „Donbas“ separacije/odvajanja/amputacije ili pak disolucije/razdruživanja. Sesvetski kampanilizam nije samo kulturno-folklorni fenomen iz Muzeja Prigorja. Već odavno su prisutni i razni drugi, urbanistički, demografski, gospodarski, socijalni i drugi razlozi. Od šestotinjak km2 površine Grada Zagreba, od preko Save do vrhova Medvednice, od zaljuljane jezgre grada, do šuma na sjeveru, nešto oko trećine površine i šestinu stanovništva spada u „dirty old town“ Sesvete – grad velike stanice autobusne i brze željeznice od krepane mesne farme i industrije do žive kafilerije, grad za amo-tamo dnevne prolaznike i za mlade noćne hodočasnike preko Laza do Marije Bistrice, grad bez središta, koji traži svoj identitet – the Sesvete City.
DIRTY OLD TOWN
Grad Zagreb ionako ima dva generalna urbanistička plana, koje donosi jedinstvena Gradska Skupština, jedan za „Zagreb“ a drugi (oktroirani?) za „Sesvete“. Bez obzira na vrlo jaku prometnu, infrastrukturnu, poslovnu, uslužnu (zagrebačke bolnice), dnevno-migracijsku, pa čak i grobarsku povezanost (groblje Markovo polje), a koja slično recimo postoji i između Grada Zagreba i Velike Gorice, pa čak zadnjih desetljeća i kontinuitet urbaniziranog tkiva (Nova Branimirova, željeznica i druge spojnice), Sesvete su oduvijek bile jedan „corpus separatum“. No u gradu u kome je industrija umrla, u „jezgri“ su korporacije i stakleno-čelične neboderčine koje plaćaju poreze, a ne u Sesvetama.
Politički razlozi, koji možda (kad fikcija fantazija postane stvarnost?) dobiju na značenju baš u predstojećoj izbornoj 2023. godini, ukazuju na moguće razmatranje odvajanja Sesveta, kao pretežno „konzervativnije“ sredine, sa jedva ipak postojećim prirastom stanovništva, nasuprot „bijeloj kugi“ „progresivnijeg“ centra grada i njegovih lifestyleova, koji su međutim u sve većoj financijskoj krizi i opasnosti. Glede Sesveta, bez obzira radilo se o „doseljenom“ stanovništvu, ili „domaćim“ prodavateljima parcela, a negdje se mora zbrinuti i barem dijelom NIMBY ne u moje dvorište otpad i reciklaža „dirty old towna“, to može proizvoditi stanovite glavobolje i „progresivnijem“ dijelu Zagreba. Konkretno diskretnom šarmu komprador inteligencije (da li i buržoazije?) „jezgre“ Zagreba, ocvalog sjaja nekadašnjih K. u. K. historicističkih fasada sa napuklim zidovima i sa eko-pokrovima.
Ako je Hobbesovska građanska interesna teorija prevladavajuća u politici (što je sa kulturno-identifikacijskim i drugim?), nije baš isti „interes“ jednog sveučilišnog djelatnika iz „jezgre“ Zagreba, na doživotnoj predavačkoj poziciji uz pokoju štipendiju, koji željno iščekuje subvencioniranu obnovu svojih zaljuljanih nekretnina, da bi ih sutra mogao i prodat ili iznajmit, „porast vrijednosti nekretnina“, 3.000 eura metar kvadrat, bez da padne neodržavani balkon, „’cause you can’t afford the ticket“ – priušti si barem kartu. I sa druge strane dobar-loš-zao opreke, „ljudi koji su svojim radom, žuljevima i znojem izgradili svoje“, onih sa periferije, kako je to znao govoriti i Pokojnik Gradonačelnik.
SAMOBOR KAO GRADIĆ PEYTON
Već više desetljeća izborne jedinice za Sabor ne uzimaju u obzir Grad Zagreb kao cjelinu, nego je on razdijeljen na nekoliko dosta čudnovatih pod-cjelina, povezanih međutim sa čak ponekad i udaljenim krajevima. Pa su tako i Sesvete u obuhvatu 2. izborne jedinice „Istok“ prostirući se sve prema Moslavini i Zapadnoj Slavoniji. Gerrymandering izbornih jedinica je stalno na djelu, on je legitiman, zakonom prihvaćen, zakon se treba mijenjati zbog raznih disproporcija stanovništva kao birača, zašto se ne bi unaprijedio, pa i mora se, Ustavni sud opominje, pa zar je problem malo porihtati Zakon o Gradu Zagrebu? Nešto vitalnija Zagrebačka županija Umgebung dobila bi još novu snagu, pored ljupkog Gradića Peytona Samobora, Velike Gorice spavaonice i propulzivnog Dugog Sela, kako se već pogleda…
Gradska vlast Gradonačelnika Tomaševića i političkih snaga koje ga, uz nešto sitnih kadrovsko-foteljaško-političkih trzavica podržavaju (prvenstveno u Gradskoj skupštini Zagreba, manje uočljivo kod senior partnera Možemo, a dosta uočljivo u trzavicama kod junior partnera SDP, koji inače pretendira, po tradiciji i inerciji biti „vođa opozicije“, ma koliko izgubljen bio u smislu političkog supstrata kojeg danas ne/predstavlja, u traženju kvalitete Nutele namjesto stare radničke klijentele).
„Hey men, oh leave me alone, Hey men oh Henry get off the phone…“ pjeva David Bowie „Suffragette City“, hajde tipovi gnjavatori tradicionalisti manite me se, skinite mi se sa linije… „Donbas“ i Jalta Jalta rješenjima omogućilo bi se mirnije eksperimentiranje „progresivcima“ iz jezgre Zagreba sa šarenim klupama ofarbanim u dugine boje na Zrinjevcu. Ne bi neprestano ili barem ne u tolikoj mjeri dolazile pred Gradsku skupštinu „horde s istoka“, iz „potraži me u predgrađu“ prosvjedovati zbog subvencija za dječicu i sličnih tema. S druge strane, ni „konzervativnije“ političke snage, također podijeljene, imale bi korisno zrenje, tako da lakše se izoliraju tvrdoglavi elementi, od onih više proeuropskih, odnosno bolje aboniranih na kruh naš europejski subvencijski svagdašnji.
DIGITALNA DEMOKRACIJA
Suradnja u velikim impresivnim projektima, kao što su veliki projekti željeznice, vodovoda, nekih obnova itd. u „jezgri“ Zagreba lakše bi se u „ljubavi ispod stola“ ostvarivala. Eto ti tvoja žuđena šarena klupa, malo radosti. Ali znamo, u Tebe se Državo uzdamo za investicije, iz EU fondova, za zaduživanja i proračunske okvire. Elem „veži momče konja gdje ti aga kaže“ i diži ruku tamo gore kad treba! Colonia pjeva: „Tako zgodan tako mlad, tako ti je Mali moj, ti si meni samo broj“. Nema vrdanja, ni ti ni ona tvoja ambiciozna tamo gore što bi sad umnim prijedlozima sjedala na stolice dvije. Inače ćeš dobit u glavu svu vodu tvoju 20% planirano poskupjelu i struju 300% umjetno pojeftinjenu! Identitetski rastegnuti HDZ, organizacijski najjači, ali već dugo na repu političkih zbivanja u „jezgri“ Zagreba, mogao bi se bolje pozicionirati. Kako prema „najdesnijima“, tako i prema „progresivistima“, a zadržati ulogu vječnog Gazde. Sve se ljulja danas, ne samo od potresa. Zašto ne, uvijek su usprkos svim Scilama i Haribdama privatizacije, korupcije i postmoderne digitalne demokracije, znali vješto broditi. Gle čuda kraj svih kričavaca lijevo-desno nigdje moga stana, održali anketni rejting, bolje planiraju, bogme pa makar i izokola mogu i pobjediti, ne jedanput i ne samo u zbunjenom samozaljubljenom „von oben“ Gradu.
Tebi tvoje, meni moje, neka plin uzmu Hrvati, a naftu strateški partneri Mađari, samo nemoj brate pretjerat u „total blam-blam“. Pa dok apartmane tende ljudi s Mediterana kakav je nekad bio mini-poduzetnici koji su odbacili trliše, pozicije u birokraciji se drže zubima i noktima, određuju to oni čija je vladavina. A srednje klase „diskretnog šarma“ ganjaju ocjene-petice za ono malo svoje dobro odgojene pametnije dječice. Pa što, to je izlaz u nevolji, zatvorenikova dilema…
Ajmo gospodo, uvijek negdje na repu sjajne Europe, mapiranje je već dugo osnovna djelatnost u Lijepoj našoj, vadite GUP Sesveta, interne granice naše, Big Data i političke sondaže, uz malo umjetne inteligencije, razmislite, sjetite se, Zagreb je naš i vaš, izbori se bliže…
„You know my Suffragette City Is outta sight she’s all right“
„Znaj moj Sufražetski Grad Je izvan vidika, (ali) on je u redu…“
Pjevao je progresivni David Bowie pri čemu uopće nije mislio na Zagreb i Sesvete City, ah ta postmoderna reiteracija, metafora, ironija, jezična igra i dekonstrukcija…
