ROMI I FEMICID – ESLJP PRESUDIO HRVATSKOJ

Tekst: Reci/Panopticum

Foto: Phralipen

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u Strasbourgu objavio je u četvrtak, 8. rujna 2022. godine presudu protiv Republike Hrvatske, prema kojoj je Hrvatska podnositeljici tužbe po pravomoćnosti presude obvezna isplatiti zbog propusta tijekom službene kaznene istrage dosuđenu naknadu u iznosu od 12.000 eura zbog povrede konvencijskih prava te 4.500 eura na ime naknade troška postupka. Naime, u presudi ESLJP stoji kako „tijela hrvatske države nisu u dovoljnoj mjeri istražila navode žrtve silovanja o prijetnjama smrću, koje je dobivala od silovatelja tijekom njegovih vikend-izlazaka iz zatvora.

FEMICID U STALNOM PORASTU

U obrazloženju ove najnovije presude Europskog suda u Strasbourgu jasno se, među ostalim iščitava tipičan obrazac postupanja policije i državnog odvjetništva prema žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. Ono što mnogi tvrde, jest činjenica kako sustav svojim nečinjenjem zapravo nasilje tolerira, a posljedično ne prevenira femicid koji je u Hrvatskoj u stalnom porastu.

TUMAČENJE PRIJETNJI OD STRANE POLICIJE

Podsjetimo, mlada silovana žene je Romkinja koju je prije 13 godina seksualno zlostavljao i silovao biološki otac, koji je i ranije bio kazneno prijavljivan za nasilje u obitelji. Dosuđeno mu je osam godina zatvora zbog višestrukog silovanja i incesta, a u prekršajnom postupku i zbog nasilja u obitelji. Kaznu je izdržavao u kaznionici u Lepoglavi, a 2015. godine biva puštan na vikend dopuste. Pri prvom izlasku njegova žrtva od strane članova obitelji dobiva informaciju da ju je tražio i prijetio kako će je ubiti. Mlada je žena promijenila ime i izgled, a zbog prijetnji koje su joj putem rođaka prenesene obratila se policiji, Međutim, u policiji joj kažu kako “nema smisla podnositi prijavu jer se zapravo ništa nije dogodilo”. Štoviše, da se zatvorenik uredno vratio u zatvor nakon vikend dopusta. Dobila je tek savjet da se, u slučaju ako je njezin silovatelj idući puta pokuša kontaktirati, obrati najbližoj policijskoj postaji.

Mlada se žena nakon toga, u strahu od odmazde, preselila u drugi grad, kako bi smanjila mogućnost da na silovatelja slučajno nabasa. No, to se dogodilo par mjeseci kasnije, na autobusnom stajalištu s kojega je brzo pobjegla u obližnji dućan kako bi nazvala policiju. Ali su policajci koji su došli na mjesto događaja, svjedočila je tužiteljica, unatoč tome što im je ona jasno iznijela razloge opravdanosti svog straha za život, bili arogantni i omalovažavali su je zbog njezina romskog podrijetla. Štoviše, napomenuli su da će zbog njezina poziva imati samo gomilu papirologije. Na njezin upit je li prijetnje potrebno prijaviti nadležnoj policijskoj postaji, policajci su odgovorili da nije jer ih je ona tek prijavila. Policija uzima izjavu i od oca žrtve koji govori da on nikada nikome u životu nije prijetio. Žena ulaže žalbu na rad policije, a pri Zavodu za izvršenje kazne Županijskog suda u Varaždinu i Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa traži da se silovatelju prekine mogućnost izlazaka iz zatvora zbog prijetnji smrću koje joj je uputio putem rodbine. Sutkinja izvršenja je na to odgovorila da nije nadležna za ispitivanje povlastica koje imaju zatvorenici, a Uprava zatvora je ipak suspendirala dopuste.

POLICIJA NIJE DETALJNO ISTRAŽILA PRIJETNJE

Međutim, njezina prijava MUP-u na rad policije, iako obrađena ispitivanjem dotičnih policajaca, na daljnje postupanje nadležnom državnom odvjetništvu nije upućena. Osim toga, nisu ispitani svjedoci, oni koji su čuli prijetnje smrću upućene tužiteljici, koji su joj ih i prenijeli i temeljem njih upozorili da se čuva i makne iz dijelova grada kojim se osuđenik kretao tijekom vikend-dopusta.

Kako je od svih državnih tijela kojima se obraćala dobila odgovor kako nikakvih propusta od strane njih nije bilo mlada je žena podnijela tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske žaleći se na propust domaćih vlasti da je zaštite od zastrašivanja i ponovne viktimizacije od strane silovatelja. Ni tu nije dobila zadovoljštinu, pa je tužbu podnijela Europskom sudu za ljudska prava, koji je u svojoj presudi istaknuo da su policija i nadležno državno odvjetništvo otvorili istragu tek nakon što je sud dostavio podnositeljičinu tužbu državi na odgovor.

„Hrvatska tijela predmet podnositeljice nisu sagledala kao cjelinu niti su poduzela korake za zaštitu žrtve, koja je dodatno i pripadnica manjine te je tako posebno ranjiva skupina. Navedeni propusti čine istragu hrvatskih tijela neučinkovitom i predstavljaju povredu obveze iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava, koja propisuje provođenje učinkovite i detaljne istrage svih navoda o zlostavljanju ili prijetnji“, stoji u presudi Europskog suda za ljudska prava.