RF POVODOM PRAZNIKA RADA: MOŽEMO JE U ZAGREBU PROVEO JEDNU OD NAJVEĆIH „ČISTKI“ RADNIH MJESTA

Objavljeno 01/05/2024

Tekst: K. P.

Foto: RF

Radnička fronta je obilježila 1. maj, Praznik rada u Puli dijeleći karanfile, a u Zagrebu je održala prosvjednu akciju ispred Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ispred Ministarstva je desetak članova i aktivista razvilo transparent „Radnicima mrvice, a njima bogatstvo”. Katarina Peović je tom prilikom upozorila da je RH uvela robovlasništvo u 21. stoljeću, te da reakcija desnih ali i nominalno lijevih na tu pojavu ne ulijeva povjerenje. Dok od desnih ništa niti ne očekujemo, jer otvoreno staju na stranku kapitala, sramotno je da nominalno lijeve i „zelene” stranke poručuju da nema sukoba između kapitala i rada, da uvoz stranih radnika nije potaknut željom poslodavaca da snize cijenu radne snage, te da je samo potrebno samo više „zelenijih radnih mjesta i politika”. Kada to dolazi od stranke Možemo, koja je u Zagrebu provela jednu od najvećih „čistki” i otpustila, bez ikakvih kriterija, 700 radnika – onda je jasno da radnici, svi koji žive od svojeg rada, malo što mogu očekivati od aktualnih političkih stranaka.

Iako je došlo do nominalnog povećanja plaća – sasvim je jasno da je Vlada svojim politikama liberalizacije uvoza strane radne snage i snižavanja cijena rada omogućila poslodavcima, pogotovu u privatnom sektoru, da ne dižu cijenu radne snage i time, u najprofitabilnijim sektorima, samo povećavaju ionako visoke profite. Tko to negira staje na stranu kapitala, a ne rada. Ovakvo stanje, robovlasništva u 21. stoljeću, nije posljedica “par trulih jabuka” kako to poslodavci i trbuhozborci kapitala tvrde, već smišljenog, ciljanog, dogovorenog i organiziranog pogodovanja od strane Vlade i ministarstva.

Da takvo stanje ima za posljedicu snižavanje cijene radne snage i povećavanje eksploatacije radnika u korist “poslodavaca” pa čak i kad je država većinski vlasnik, pokazuje slučaj Podravke, gdje radnici rade kao robovi, za bijedne plaće, a menadžerima se isplaćuju ogromni bonusi, čime se šalje poruka da je robovlasništvo u 21. stoljeću prihvatljivo.

Radnička fronta je pozvala radnike da ne daju podršku desnim stankama koje staju uz kapital, ali ni nominalno lijevima koje pacificiraju radnike pričom o malo više „zelenih radnih mjesta”, ali da isti kriterij primjene i na sindikate, te da se učlanjuju samo u borbene sindikate koji će se boriti za veće plaće i bolje radne uvjete, a da odustanu od sindikata, poput PPDIV-a u Podravci, koji desetljećima osiguravaju ogromne bonuse menadžerima, a crkavicu radnicima.

Peović je naglasila i da su i izbori za EU parlament bitni za pitanje radništva jer je EU legislativa itekako odgovorna za stanje u kojemu se nalazimo, a pritisci EU lobija su doveli do toga da se neke stvari godinama guraju pod tepih, poput Direktive o digitalnim platformama, Poreza na digitalne divove i drugih koje je upravo Radnička fronta, članica evropske grupacije European Left, predlagala u prethodnom mandatu u Hrvatskom saboru, uz cjelovit Zakon o radu koji bi donio obavezu značajnog plaćanja prekovremenih sati, noćnog rada, kao i rada blagdanom za koji mnogi, pa i na današnji dan, neće biti plaćeni. Zakon o radu koji je predložila Radnička fronta skratio bi ugovor na određeno na maksimalno jednu godinu, skratio radni tjedan na 35 sati, te osigurao radnicima dostojanstvene radne uvjete.

Denis Geto je istaknuo da je 1. maj praznik radničke borbe, a ne graha i odmora, te da je činjenica da se godinama ne organizira prvomajska povorka ponižavajuća, a odražava stanje radničkih prava u Hrvatskoj. Prošle godine je jedinu prvomajsku povorku organizirala Radnička fronta. Također je pozvao sve radnike na prosvjed u organizaciji vatrogasaca koji će se održati već ovaj petak, 3. svibnja, na Markovom trgu.

Izvor Rukavina je podsjetio da neki misle da je radikalno zastupati radnička prava, dok je uistinu „radikalno” to da je pet najbogatijih ljudi na svijetu više nego udvostručilo svoje bogatstvo od 2020., dok se ukupno “bogatstvo” najsiromašnijih 60%, odnosno pet milijardi ljudi, u istom periodu smanjilo. Također je „radikalno” to da je hrvatska medijalna plaća danas tek na razini slovenske minimalne plaće!