RF: POMORSKO DOBRO NE MOŽE BITI PRIVATIZIRANO
Tekst: RF
Foto: P. S.
Kako se čini, Hrvatska priprema zakone po kojima obala Jadrana više neće biti zajednička imovina svih građana. Vlasti tvrde kako “privatizacije” obale neće biti, ali je sigurno da će tu biti još niz burnih rasprava. U nastavku donosimo izjavu Radniške Fronte povodom Prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, i to kako slijedi:
Prvo, smatramo da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku što znači da ne može biti privatizirano, niti postati objektom prava vlasništva ni drugih stvarnih prava. U postojećem Zakonu (čl. 3.) izrijekom se navodi da je “pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku”. Opće dobro (lat. res communes omnium) je dobro koje pripada svim ljudima, dijelovi prirode koji po svojim svojstvima ne mogu biti u vlasti ni jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih (takav je primjerice i atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i morima, pa i morska obala). Stoga za pomorsko dobro treba važiti režim opće upotrebe pomorskog dobra.
Drugo, smatramo važnim je da se u novi zakon uključi drugačija perspektiva od kompradorske privatizirajuće koja našu obalu misli ograditi za privatnu korist.
Upravljanje i upotreba pomorskog dobra u Zakonu se treba vezati uz sustav prostornog uređenja kao temeljno upravno područje upravljanja prostorom Republike Hrvatske. Zakon o PDML člankom 1. ističe se da se Zakonom između ostalog uređuje upravljanje, upotreba pomorskog dobra, a kao cilj Zakona navodi se uspostavljanje integralnog, kvalitetnog i transparentnog sustava zaštite, upravljanja i korištenja pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj (čl. 2).
Zakon o prostornom uređenju (čl. 8.) ističe „načelo integralnog pristupa u prostornom planiranju“ koje se temelji na sveobuhvatnom sagledavanju korištenja i zaštite prostora… uz uzimanje u obzir interakcije kopna i morskog područja te osobitosti drugih prostora i poštivanje načela integralnog upravljanja obalnim područjem. No Zakonom se pomorsko dobro nedovoljno ili uopće ne dovodi u vezu s sustavom prostornog uređenja.
Poštivanje načela integralnog upravljanja obalnim područjem ima temelj i u „Direktivi 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28. 8. 2014.)“ koja je zahtijevala da se planiranje morskog područja integrira u sustav prostornog planiranja.
U svrhu integralnog upravljanja prostorom i pomorskim dobrom, potrebno je povezati upravljanje i uporabu pomorskim dobrom s prostornim planiranjem koju novim Zakonom PDML treba primijeniti.
Stoga se Radnička fronta snažno zalaže da se korištenje i upotreba pomorskog dobra i s tim u vezi izdavanje koncesija i odobrenja treba predvidjeti prostornim planovima jer se prostornim planovima u svrhu ostvarivanja ciljeva prostornog uređenja, sukladno s načelima prostornog uređenja (integralno upravljanja i horizontalna usklađenost) uređuje svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora (čl. 53.).
Ukoliko se pak radi “o neposrednom ostvarivanju potreba građana” te je poslove Ustav u članku 135. stavio u “poslove iz lokalnog djelokruga” općine i gradova. Stoga se i svako eventualno ograničavanje upotrebe pomorskog dobra treba urediti prostornim planovima lokalne razine.
S tim da Radnička fronta smatra da bi morske plaže (čl. 11. PDML), trebalo izuzeti iz mogućnosti isključenja opće upotrebe pomorskog dobra. Narod treba imati slobodni pristup plažama. Famozni čl. 11. koji je dignuo prašinu u javnosti, potrebno je dopuniti stavkom 2. kojim se od ograničavanja opće upotrebe izuzimaju morske plaže, te izrijekom navesti da ograničavanje, ograđivanje i/ili naplata ulaska na plažu nije dozvoljena. Prijedlog Zakona (čl. 26., st. 10.) izrijekom je omogućio da se u određenom stupnju ili u potpunosti isključi morska plaža iz opće upotrebe!
Također smatramo da se Prijedlogom zakona uvodi nejasna definicija iz članka 2. „koncesije na pomorskom dobru” – kao „prava gospodarskog korištenja pomorskog dobra koje se stječe ugovorom o koncesiji”, no bez preciziranja za koje se svrhe i ciljeve može opće dobro isključiti iz opće uporabe. Ovdje je potrebno da takvo isključivanje, prije svega treba biti sukladno prostornim planovima. Uvođenjem potrebe usklađenosti s prostornim planovima izbjeglo bi se stihijsko davanje koncesija na pomorsko dobro bez demokratske uračunljivosti lokalne sredine i samih stanovnika.
Također smatramo da je uvođenje mogućnosti gradnje novih objekata na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja poput gradnje ugostiteljskih objekata i drugih uslužnih/proizvodnih djelatnosti temeljem koncesije nedopustiva i nepotrebna. Gospodarsko korištenje pomorskog dobra je vremenski ograničeno korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarskih djelatnosti. Stoga je postavljanje montažnih objekata prihvatljivo, no ne i gradnja novih čvrstih objekata.
Područja pomorskog dobra koja se mogu nasipavati također moraju biti dozvoljena samo dokumentima prostornog uređenja lokalne razine. Stoga je potrebno mijenjati i čl. 12.
U skladnu s demokratskom praksom da stanovnici odlučuju o pomorskom dobru neprihvatljiv je članak 20. stavak 2. kojim se izričito zabranjuje na dijelu pomorskog dobra danog u koncesiju prostornim planovima promijeniti ili ograničiti namjena područja bez prethodne suglasnosti davatelja koncesije (!) Prednost u odlučivanju o pomorskom dobru ne može imati privatni interes vlasnika privremene koncesije već upravo on mora biti ograničen prostornim planovima.
Uz Plan upravljanja pomorskim dobrom (čl. 46.) smatramo nedopustivim da se osim što plan upravljanja donosi predstavničko tijelo JPRSU na prijedlog izvršnog tijela JPRSU – taj plan ne temelji na dokumentima prostornog uređenja kao temeljnog nacrta upravljanja prostorom.
