RF O IZMJENAMA ZAKONA O SUBVENCIONIRANJU STAMBENIH KREDITA

Tekst: RF

Foto: HRT

Povodom hitnih izmjena Zakona o subvencioniranju stambenih kredita objavljujemo priopćenje Radničke fronte, i to kako slijedi:

“Ovaj tjedan Vlada u hitnu proceduru šalje izmjene Zakona o subvencioniranju stambenih kredita. Na početku treba reći da koliko god ovo bila problematična mjera, mnogima je ona u ovoj situaciji jedini način da dođu do vlastite nekretnine. No ove izmjene i dopune Zakona ne adresiraju previsoke cijene stanova kao uzrok problema, razlog zašto je mnogima teško doći do vlastite nekretnine, nego se takva situacija ovim zakonom samo pogoršava.

Naime, Vladina je mjera subvencioniranja stambenih kredita kod kupovine prve nekretnine (tzv. APN) značajno utjecala na rast cijenâ nekretninâ u Hrvatskoj i to do nekoliko puta više od prosječnog iznosa subvencije, što je potvrdio i sâm guverner HNB-a. Analize su pokazale da cijene stanova znatno rastu upravo u razdobljima raspisivanja natječaja za subvencije pa je očito da je ova Vladina mjera pridonijela trendu rasta cijenâ stanova u Hrvatskoj.1

Ako se već guraju ovakvi prijedlozi izmjenâ i dopunâ Zakona, trebalo je barem uvažiti komentare iz javne rasprave u kojima se traži da se puno ranije objave rokovi natječaja, ili da se subvencionirani krediti mogu zatražiti tokom cijele godine. Vlada je sve takve prijedloge odbila, iako su upravo kratki rokovi za prijavu i ograničeni broj subvencija jedan od mehanizama povećavanja cijenâ. Zbog toga su mnogi prisiljeni pristati na visoke ponude prodavačâ kako ne bi propustili rokove za prijavu APN-u. Takva situacija se ponavlja iz kruga u krug, a ono što kupci dobiju kao subvenciju s porastom cijenâ nekretninâ u praksi odlazi direktno iz državnog proračuna prodavaču.

Na taj način je provođenje ove mjere pogodovalo građevinskom kapitalu, bankama i trgovcima nekretninâ, a tek u manjoj mjeri mladim obiteljima koje i dalje najvećim dijelom snose teret povećanih cijena nekretninâ. Osim toga, postojeći kriteriji subvencioniranja izričito su socijalno neosjetljivi jer najviše pogoduju onim kupcima koji si većim primanjima mogu priuštiti veći mjesečni iznos kredita na kraći period, čime je i udio državne subvencije za njih veći, dok s druge strane postoji velika skupina ljudi s manjim primanjima koji nemaju nikakvu kreditnu sposobnost i za koje ova mjera uopće ne vrijedi.

U Hrvatskoj više od 80% osoba od 18 do 30 godina živi s roditeljima, po čemu smo na prvom mjestu u EU, pa je razumljivo da postoji određen povećani interes za rješavanje stambenog pitanja i samostalnog života mladih obitelji, pogotovo u periodu epidemije Covid-19 i nedavnog zagrebačkog potresa. Uz sav novac koji se može povući iz EU za sanaciju i pomoć oko potresa i unatoč očiglednoj potrebi da se kreiraju politike za dugoročno i kvalitetno stambeno zbrinjavanje mladih obitelji, iz Vlade iznova potiču ljude da se zadužuju, da stanove u centru za sitan novac prepuste mešetarima, dok nezaustavljivi rast cijena nekretnina dovodi do toga da se kupuju sve manji i manji stanovi.

Nedopustivo je i demografski nepoticajno da se četveročlane obitelji guraju u 55 m2 na (jeftinijoj) gradskoj periferiji, dok istovremeno svjedočimo sve većoj gentrifikaciji i turistifikaciji u svim većim centrima, pogotovo u Zagrebu i na obali. Domaće stanovništvo istiskuje se prema periferiji, a gradsku jezgru zauzimaju stranci s boljim primanjima, turistički apartmani i poslovni lokali u kojima ipak radi domaće stanovništvo. No sada se događa da ljudi putuju na posao po sat i po iz jednog dijela grada u drugi ili svakodnevno vode djecu na izvannastavne aktivnosti iz predgrađa u centar čime se kvaliteta njihovog života znatno smanjuje.

Radnička fronta je amandmanom na proračun predložila da se sredstva predviđena za subvencioniranje stambenih kredita u narednom razdoblju utroše na zadovoljavanje stambenih potreba i poboljšanje kvalitete stanovanja kroz društveno poticanu stanogradnju, no Vlada je odbila uvrstiti RF-ov amandman u proceduru kako bi izbjegli obrazložiti zašto ustraju na ovoj štetnoj mjeri za koju i sami dobro znaju da je treba ukinuti.

Dugoročno gledano, potrebne su nam alternative poput stambenog zadrugarstva kakvo postoji u Berlinu i drugdje, ili kvalitetna, planska društvena stanogradnja koja će povoljnim i realnim cijenama dugoročnog ili čak doživotnog najma osigurati ljudima dom po priuštivim cijenama. Potrebno je i dugoročno planiranje i ulaganje u prateću infrastrukturu u svim naseljima – izgradnju javnih vrtića i škola, domova zdravlja, bolnica, ali i parkova i zelenih površina, tržnica, sportskih i kulturnih objekata, uređenja prometne infrastrukture i besplatnog javnog gradskog prijevoza da se ne događaju čepovi u prometu na gotovo svakoj većoj prometnici u gradovima i svega ostalog što je stanovništvu važno.

Osim toga, mjera koja se odmah može i treba uvesti je ukidanje poreza od 3% na kupovinu prve nekretnine, što je i HDZ obećao u predizbornoj kampanji, dok se stopa poreza mora znatno povisiti vlasnicima brojnih nekretnina, iznajmljivačima i mešetarima.”