PROMAŠEVIĆU, GDJE TI SE IZGUBILA GRADSKA SOCIJALA?

Tekst: Marko Bonifačić

Foto: OTV/Jurica Galoic/Pixsell/Grad Zagreb

Na treću godišnjicu vladavine Možemo/SDP Gradom Zagrebom prisjećamo se

Treća je godišnjica obnašanja vlasti Možemo/SDP na Gradu Zagrebu. Pa je moguće čak možda i poželjno da opet saberemo što ima a čega nema i kakvi su rezultati. Ma koliko to možda nerviralo aktuelnu vlast aktuelnog Gradonačelnika Promaševića, da se polagati račune mora i o stvarima kritički raspravljati, bar s vremena na vrijeme.

Hey brother do you still believe in one another? /DJ Avicii/

DJ Avicii pjevao je „Hey brother do you still believe in one another?“ „Hej brate vjerujete li još jedan u drugoga?“ : „What if I’m far from home? Oh brother, I will hear your call. What if I lose it all? Oh sister, I will help you out. Oh, if the sky comes falling down for you. There is nothing in this world I wouldn’t do …“ „Što ako sam daleko od doma? O brate, čuti ću tvoj poziv. Što ako izgubim to sve? O sestro, pomoći ću ti skroz. O, ako nebo krene padat dole za te. Nema ničeg na svijetu što ja ne bih učinio…“

Javila se ZG gradska socijalna pročelnica nekad glasna a sada skrivena nečujna ispod gradskog stola Pred pola godine i nešto, 3. 10. 2023, aktuelna sada pročelnica gradska zagrebačka za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje itd Lora Vidović, inače ranija pučka pravobraniteljica koja je tada bila mnogo glasnija nego što je danas, sad je postala skoro nečujna, u prigodnom i očajno slabo pogledanom PR uratku OTV Zagrebancije, pokušala je poentirat i rekapitulirat rezultate gradske zagrebačke socijalne politike. Sa nikakvim rezultatom, jer traljavost, dezorijentiranost te nesposobnost, pa i igre skrivača je teško sakrit.

U čemu je sve problem?

Problem nije samo u dezorganizaciji, neposobosti ili nedoraslosti rukovodnih kadrova Grada Zagreba, ponaosob Gradske poglavarske Sv. Trojice ili njihovih upravljača iz polutajnog Politbiroa kadrovske partije Lenjinističkog tipa Možemo ili njihovog junior partnera pogubljene pogospodjene socijaldemokracije SDP, nego je problem i u samim konceptima gradske zagrebačke vlasti, kao takvima. Za sada Gradska vlast ima mandat vladati, iduće godine u ovo vrijeme bit će hvala Bogu gradski izbori.

„De-growth“ „Od-rast“ naš i „Woke“ kao post-moderni „Oče naš“

I bez isticanja vidljivo je da je ZG socijala, kao i i nače funkcioniranje Grada Zagreba i njegovog poslovno komunalnog klona (ili slona?) ZG Holdinga, uz nešto računovodstvenih postignuća, inače neobično isticanih u prvi plan od dojučerašnjih revolucionaraca urbanih gerilaca gradskih, prožeta dehumaizirajućim „eko“ konceptom „de-growth“ ili „od-rasta“ ili pak „woke“ pristupom. Što nije drugo nego li de-konstrukcija postignuća suvremene zapadne socijalne države. Onosno jednog, kako i sama pročelnica Lora Vidović naglašava, nakon što je izašla konačno u javnost ispod gradonačelnikovog stola gdje se nakon ranijeg razrješenja sklonila, od „dobrostojećeg“ glavnog grada Zagreba jedne europske države, sa ambicijama širenja uzduž i poprijeko Lijepe naše ili i šire ako bude sreće ili možda nesreće, a svakako sa ambicijom soljenja pameti svima, sa pozicije 10 osvojenih mandata u Saboru od 151.

O čemu pričamo a o čemu ne pričamo

Tako pročelnica gospođa Lora jedan sat PR-ovski internetom poentira i repetira o „sići“ koju udjeljuje zagrebačkoj socijali, valjda sretnoj što stoji u redu sa škrabicom ili porcijom i žličicom nekom. Ali još više i o velikim zamislima Možemo/NeMožemo za neposrednu i daljnju gradsku /socijalnu/ budućnost. Pri tom ni ne krijuć sektaške ideologizacijske pristranosti „nove“ gradske socijale. Neke trajne probleme ili pogreške se pak zanemaruje ili preskače, diskurs šutnje nastupa. Jer ne uklapa se sve u poželjnu sliku „Zagreb je naš“ i golemog gradskog socijalnog ureda, kalibriranu po nekim „novim“ modelima iz povijesti političkih doktrina novog doba. Što inače u Zapadnoj Europi i još dalje na hyper Zapadu sve više dolazi u krizu ili čini krizu po sebi. Od puštanja metanskih vjetrova jadnih krava koje zato treba rasturit barem iz zelenkaste Europe, pa preko opsesivno-kompulzivnog čistunstva „više vreća manje smeća“, pa do najnovijeg „nemojte ni djecu imat jer i to je zagađenje planeta karbonski otisak bit će jak“.

Zaboravljeni i najureni stradalnici potresa

Upadljivo je tako da se na Gradu Zagrebu zaboravilo na stradalnike/ce od zagrebačkih potresa 2000. godine, iako su nekad bili i poslužili nekima sada na gradskim vlastima za promocije. Sve se svelo tek na stambeno čeprkanje po ostavini ranijeg Gradonačelnika sada pokojnika, koji je kakav god da je pokvarenjak bio, ipak nešto je ostavio. Ili na potpore od države, kakve takve, subvencije stanovanja, režija, smještaja, najmova. Kolektivno stanovanje stradalnika u Hostelu Arena, uz sva autoritetna javna obećanja pred nekoliko godina „ostajete dok bude potrebno“ – a ne “..dok budemo dobivali potpore iz EU“/- po isteku tih berićetnih potpora iz EU fonda solidarnosti, nakon što jest Ministarstvo prostornog uređenja kako-tako rješilo jedan dio kolektivno smještenih stradalnika/ca u zamjenskim smještajima, ostade na socijalnom poprištu lokalna zajednica Grad Zagreb i njezin poslovni klon ZG Holding. Koji u svojoj socijalnoj društvenoj komunalnoj funkciji sad „voze u kontra-smjeru“ od vladine socijalne politike, odnosno politike konstrukcijske obnove zaljuljanoga glavnoga grada, koja doista kasni. Istekom 2024. i nešto prije istekom EU subvencija brzopotezno je razjuren preostatak od stopedeset kolektivno smještenih stradalnika iz stradalničkog Hostela Arena – „nema više EU dotacija izvolite sada van na ulice našeg grada kud koji mili moji“. Potrebna je, kazali su tada iz Grada najodgovorniji, za ostanak, a skoro nitko nije ostao, pravna legitimacija – ali samo za neke – za neke druge to nije trebalo – za njih smo ipak makar i naknadno donijeli gradske mini-subvencijske programe smještaja, ili ih jednostavno prošvercali, oni su jednakiji od jednakih, neka. Ali gle čuda, Hostel stradalnički Arena postao je skoro pa napušteni/zapušteni Hostel duhova. Jer željenih tržišnih turista nikako nema pa nema. Mora se posuđivat bit će i za plaće personala, možda od drugih sastavnica ZG Holdinga. To bi bila „tržišno planska direktivna ekonomija“ ili „ekologija“? Glavno je da se održavaju mikro i makro ne-tržišne osobne pozicije, laktari se i uhodari, pišu biografije za karijere progresivne linearne ubuduće „bio sam/bila sam to i to pa sam onda napredovao/la i postao/la to i to“ dok u rezultatima nema ničega/upotrebljeni pojmovi imaju rodno značenje/. Književnik Jose Luis Peixoto je, baš došavši u Zagreb, rekao da, biografije bi bile puno zanimljivije da se nižu neuspjesi, a ne samo sjajni uspjesi…

Inkluzivna naknada na Gradu lovit se treba naknadno

Smiješna je pogubljenost Grada glavnoga oko suočenja sa, najavljenim, pa izglasanim zakonskim izmjenama oko inkluzivne socijalne naknade (ranije potpore za tuđu pomoć i njegu itd. a sada zakonom već jedno vrijeme objedinjene). Gdje „dobro stojeći“ Grad, kako ga naziva baš gradska socijalna pročelnica, glavni jedan europejski Grad, teško uspjeva uopće skužit, pa onda sustić i popratit svoj, prateći, gradski, dodatak na državnu potporu, što je 40-tak eura mjesečno. Državna potpora inkluzivna kakva je takva je, proračun se dobro puni, ipak dolazi, a gradska se pogubila i kasni. Zar nemate na Le Corbusierovskoj funkcionalističkoj zgradi Gradske uprave i kompjutere i browsere i imenike u digitaliziranom društvu 21. stoljeća? Što vam trebaju sad snalaženja, lovljenja podataka, imena, bauljanja po birokratskim bespućima vlastitim, pa izmotavanja „evo krenuli smo evo sutra ćemo evo prekosutra…“.

Majke odgojiteljice od dječice u nesputanoj slobodi vrle gradske zajednice

Nije riješen problem ni majki odgojiteljica, uopće majki, pa i očeva, osobito glede pristupivosti gradskih vrtića. Jer uz nešto dograđenih, ili započetih vrtića, dosta toga još od ranijeg Gradonačelnika sada pokojnika, uz sve „povučene“ subvencije, jedva da je nešto „novo“ napravljeno. Opet avaj nedovoljno, a u kojoj smo godini, to bi bila gradska demografija „de-growth“ „od rast“ iliti „mi ćemo ovo mi ćemo ono mi ćemo…“ čuje se kao mantra iz Gradskog poglavarstva, vrti se kao jedan tibetanski molitveni mlin. Uz izvrtanje problematike, dekonstrukciju ili švindlanje: „Evo majčice odgojiteljice imate sad slobodno tržište, nemojte bit doma zatupljene sa četvoro dječice – afirmirajte se u punoj slobodi na tržištu rada.“ Uostalom smo se na slobodnom tržištu pokazali/dokazali i u još malo pa 6 mjeseci slobodnog tržišnog fijaska, ranijeg, a sada razjurenog, stradalničkog ZG Holding Hostela Arena na rubu velikoga grada, nikog skoro tamo više nema, proradilo je doista tržište. Pravna pak pobjeda Grada, iz drugog pokušaja, u pitanjima majki odgojiteljica, a tu su i njihova dječica, navlači se i izokreće skoro pa u karikaturu. Znano je da i karikatura može bit jedna od pojavnosti post-modernosti Derrida dekonstrukcije, jezične igre su beskrajne…

Za nejake bez savjesti i solidarnosti

Bezdušno je Gradsko šlepanje sa dodacima roditeljima djece sa teškoćama, na nejakima, i prema njihovim asistentima. Umjesto da „dobro stojeći Grad“ isprednjači u tom, „Hey brother hey sister do you believe in one another“ „Hej brate, hej sestro da li vjerujete jedni u druge“ /DJ Avicii/? Nikome iz „de growth“ „od-rastanih“ gradskih otaca i gradskih majki iz „woke“ poglavarstva Grada nije da poboljšaju stvari. Nego im je na pameti tek kalibriranje prema nekim drugim principima, paradigmama i ideologijama, a reagiraju i odazovu se tek možda kad ih se opomene. Uostalom tako i u pitanjima slobodnog poduzetništva, bolje rečeno anti-poduzetništva, kako nedavno dobro za Grad napisa novinar Jutarnjeg lista Gojko Drljača…

Postignuća neka neka

Postignuće Grada bi bilo da u gradskoj bolnici Sv. Duh, nakon što se moralo baš od Gradske vlasti ukloniti po njima postavljenu novu podobnu direktoricu zbog incidenata, sada se može omogućiti „pobačaj na zahtjev“ „on demand“. Kao nekakvo ljudsko pravo koje to međutim nije, iako jest zakonska mogućnost. Kao nešto što bi se trebalo dobivat na kakvom automatu za kavu ili na bankomatu, gurni karticom ili pipni prstom, eto instant rezultata, slobodni smo brzo, rješimo stvar, bez suvišnih zašto, slobodni tada bivamo od sviju nereda, ili do idućeg pražnjenja, da doista ona jest svoga tela gospodarica, a gdje je bebica, je li to bebica ili tek neka neživa nakupina stanica, i uostalom pita li tko što i oca?

Socijalno i priuštivo gradsko stanovanje ludom radovanje

O gradskom socijalnom stanovanju, i o priuštivom stanovanju, vapajućem problemu u situaciji visokog rasta cijena nekretnina u zaljuljanom glavnom Gradu, sa dosta praznih stanova, bilo to stanovanju za gradsku socijalu, bilo priuštivom za „mlade parove“ ili možda za one starije, ili možda i za prenatrpane ne-zahtjevne za sada radnike migrante sluge naše, ničeg na Gradu nema. Nakon ostavštine Gradonačelnika pokojnika, stanova Novog Jelkovca, i Podbrežja, i nešto stanova rasutih po gradu, pokušalo se zabit lopatu za gradnju u „novoj zgradi socijalnih 300 stanova“ na Podbrežju, već je nacrtana na internetu bila 3D narandžaste boje. Ali ne ide pa ne ide, letilo se i u Luxembourg u Europsku invest banku. Da se ona financijski angažira, ali ništa. Da li se i tamo sve profulalo kao sa traženim EU potporama bazenu Špansko ili sa povijesnim zahvatom 300 mil eura obnove gradskog vodovoda? Pa je Gradonačelnik Promašević svečano objavio, dan prije državnih izbora „idemo u natječaj za nalaženje financijera socijalne gradnje Podbrežja“. Hura, ne zna se tko se na natječaj javio, a tko će se i javit? Pa to je socijalni, ne-tržišni projekt, nema tu zarade 800 eura iz najma na 2-sobnom stanu. Nego su tu najamnine i treba tako bit, one socijalne, kojih 100 eura sa režijama. I po novoj i po staroj gradskoj odluci o stanovanju socijala je socijala i uvijek je ima, barem glede mimimuma. Postoji ljudsko pravo na socijalni minimum i nekakvi dom. Ali nema veze, opet je Gradonačelnik koji je postao poslovni čovjek računovođa, gospodin Promašević, objavio opet „idemo u izgradnju socijalnog stanovanja Podbrežja“. Živi bili pa vidjeli, već smo ponešto i shvatili. A do tada gdje smo sine, sa ulice čekamo da krene, ili iz eksploatacije iz najma avaj ili iz kanti čak kao mačci možda novog našeg Kantograda…? Tu nije valjala čini se ni jedna savjetnica arhitektica moguća za gradsku imovinu pročelnica, iako knjigu o socijalnom stanovanju je napisala, nešto valjda je znala, a tko zna zašto. Vodali ju za ruku zamjenik Gradonačelnika za stambena pitanja koji je bio i podstanar, naokolo prvih dana „evo moje savjetnice ona će vam reć što ja ne znam“. Poslije je ona nestala, ili možda u aktivizmu Pravu na Grad ostala, a problematika teška i nikako riješena je ostala. Hvala ti budi invest banko iz Luxembourga, za sada sadit ćemo drveće, farbat ulice i klupice. Pa zar ne vidite da smo uklonili one betonske vaze pitare od jedne tone iz stare Vlaške, kolorirane, pa da da slušamo mi građane, ide novi idejni natječaj što da se radi kad se zapravo ništa ni ne radi…

Sklonite se u unisex azile grešnici ako možete

Trubi se na sve strane, pa i pročelnica gradska socijalna tako, da uvijek, a čak je tako i prilikom uhićenja osoba muške provenijencije, postoji i letak na policiji, možete potražit pomoć, savjet i smještaj u udruzi „Duga“ za žrtve obiteljskog nasilja. Ali avaj tko to tamo u udruzi vlada, selektivno je to. Valjat će nekima bježat na tamnu stranu ulice iz navodne unisex „Duga“ socijalne privremene spavaonice, menze i kupaonice? Bolje nam je možda pobjeć i do kaznionice, tamo još ima i normalnih koji nisu javnim sredstvima normalizirani, a jednakost svih i u nevoljama postoji…

Hura ne treba više švercanja u tramvaju za starce

Kao još jedno postignuće eto dogodila se i odluka „dobrostojećeg“ Grada, čiji se proračun dobro sada puni, da građani stariji od 65 ne moraju više plaćat tramvajske karte. Pa nećete stariji sugrađani valjda sada reć Cormac McCarthyevu onu „No Country for Old Men“ „Nema zemlje za starce“. Ima toga inače i u drugim europskim gradovima, sa socijalnim politikama, „Country for old men“. Ali za Zagreb eto to je sad otkriće, javlja nam sad i gradska socijalna pročelnica…

Gradska civilna scena podupirana gradskim dotacijama za to para ima za socijalu baš ne previše

Nakon što se jedva nađe za gradsku socijalu minimalnu, gradska civilno društvena scena prolazi bolje. Proračun gradski se bolje puni, Gradonačelnik Promašević šakom i kapom dijeli potpore udrugama usmjerenim, aktivističkim. Pa i nekim poznatijim iz ranijih štorija sa dječicom iz Zambije itd, svojim(?) aktivistima/cama/them, da nam živi živi grad. Pitanje je doduše zašto stalno smeta što i Rimokatolička crkva od države, bit će nešto i od Grada, dobiva, po ugovorima, možda i manje nego gradska civilna scena? Pa ćemo nastavit fino živit na gradskim nepristranim dotacijskim jaslama, ili Europejskim, ali stalno vikat drš’te dežurnog „lopova“ koji se avaj pojavljuje i u „mantijama“…

To su neki naglasci pa sjetite se i toga poštovani čitaoci

To su neki naglasci, našlo bi se toga još podosta, sve redom jedno iza drugog. Bit će još koja gradske vlasti godišnjica, bit će prilike. Periodično se moraju položit i računi u demokraciji. A izbori i zato služe da narod/demos/populus/plebs ponekad nekom tko se na vlasti pogubio i u ogledalce ogledalce svoje previše zagledao, ako treba čak pljusku simboličku izvali. Možda na vrijeme, prije nego što se Europska važna parlamentarna stolica za kandidata slavnog Gordana prvog s liste ili Jelenu marnu osigura ili se doista mandat ostvari… Hey brother do you still have to believe in one another? Hej brate moraš li još uvijek vjerovati jedan drugome? Hey brother, razmisli, sjeti se.