PRIPAZITE SA HOUELLEBECQUOVSKOM OBRANOM OD ISLAMA

Tekst: Marko Bonifačić

Foto: Viktor Hanacek

INTRO

Neposredni povod ovog teksta/reakcije jest tekst g. Nikole Šimić Tonina objavljen na demokratskom pluralističkom portalu Panopticum.hr 23. travnja 2024. – „Muslimanima pravila Kur’ana važnija od njemačkih zakona“. Dakle, u demokratskom pluralizmu i slobodi govora trebamo se uvažavati svi, pa neka odluče argumenti ili možda i retorike, a g. Tonin je zapravo dosta koncizno izrazio stav, koji nije nepoznat, štoviše je raširen, kako u Njemačkoj, a koju se većim dijelom članak o problematici odnosi, uz osvrt i primjenu i na Hrvatsku, ali je poznat i u sjajnoj Europi naših dana.

ANEGDOTALNI I DRUGI DOKAZI O KULTURI I NE-KULTURI

Mogu reći da se i ja mogu poslužiti i anegdotalnim argumentom „bio sam u više zemalja Europe pa znam“. Nedavno, baš do prije korone, studirao sam, kao već postariji „continuing education“ djeda-student na jednom njemačkom poslijediplomskom studiju (ljudskih prava i ratnog prava) na jednom osrednje rangiranom sveučilištu u Njemačkoj, Europskom sveučilištu, tako se baš ono i zove, Viadrina, Frankfurt/Oder. Bilo je jeftinije, zato meni bez štipendija dostupno, pogotovo zato što sam prebivao koji kilometar istočno od Frankfurta/Oder, preko rijeke Odre u Poljskoj, mjestu Slubice, u partnerskom sveučilišnom studentskom domu Sveučilišta imena Adama Mickiewicza, u ulici Marszalka Jozefa Pildudskiega, gdje u pristojnom domu nije baš bilo dovoljno studenata, pa su stanovali i migranti iz Zapade Ukrajine, ali to je već druga priča.

Kao i g. Tonin nekada, dobro sam se bio uklopio u studentski život, studenata (samo društvenih fakulteta) većinom izvan Europe. Od čega velikog broja iz Afrike i Azije i ponaosob islamskih zemalja. Uklapanje sa dičnim profesorima osrednje rangiranog sveučilišta nekad je išlo jako dobro i zanimljivo, ali ponekad i nije. Baš sve skupa i nije završilo rezultatom kako se ambiciozni siromašni hrvatski djeda-student nadao bio ranije, no svakako je korisno „multi-kulti“ iskustvo, kao i iz obližnjeg Berlina, tako doista ispalo je.

Statističkim dokazima iz članka g. Tonina u koje nemam razloga sumnjati, o vrijednosnim preferencijama mladih imigranata u Njemačkoj, za ovu priliku neću se isprva baviti, jer zapravo i nisu tako „strašni“, možda im je doista u većini nekoj „islam iznad njemačkih zakona“, ali koji su to i kakvi sve njemački zakoni, a ni islamski zakoni ne trebaju otprve biti bauk koji kruži Europom, no o tomu i nešto dalje…

KAKO SE POSTAVLJAJU PRAVNA PITANJA

Na zadnjem ispitu/essayu Civilna ljudska prava, koji je nosio završnu titulu „diploma“, bilo je postavljeno hipotetsko pitanje za pisanu raspravu i tražio se /pravni/ odgovor/savjet: „Mlada muslimanka doseljena iz Pakonije u Frankoniji hodala je s niqabom na javnom mjestu u Europi i kažnjena je zbog toga dajte joj pravni savjet glede ljudskih prava iz Europske konvencije za ljudska prava /lijepo je rečeno tako, a ne iskrivljeno, možda „Konvencije od Makronije“/. Niqab je islamski izraz marama za glavu, koja pokriva lice osim proreza za oči, nije u islamu nipošto svugdje obavezan. Kod nas se nazivala i zar i feredža, bio je i jedan komunistički zakon o zabrani toga. Niqab, za razliku od mnogo raširenije manje marame/pokrivala, hijaba, koji je zapravo samo rubac oko kose pridržan vezom ispod brade. Slično kao što su nosile moje primorske otočke babe u crnini, koje su me ljeti i odgajale, a bile su katolikinje, peljale su me za ruku, još davno u pred-turističko doba, nedjeljom na misu u krcatu mjesnu crkvu Sv. Trojice. Kao što je pola stoljeća kasnije nedjeljom bila krcata lokalna katolička crkva u poljskim Slubicama Sv. Marije. Dok su međutim sve crkve u Njemačkoj preko puta Odre, koji kilometar zapadno, ali i inače, bile potpuno prazne ili pretvorene u hladne muzeje ili konzert halle.

PRAVNE ARGUMENTACIJE I KULTURNE SIMBOLIKE

Trebalo je kao prvo na ispitu/essayu prepoznati hipotetski slučaj mlade muslimanke sa niqabom uhvaćene iz Frankonije (Republike Francuske), ranije iz Pakonije (Islamske Republike Pakistana?) i Europske konvencije u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava Strassbourg, onda su argumentacije već bile podastrijete, a radilo se o slučaju SAS v France. Taj je slučaj mlada muslimanka izgubila. Ostala je kazna za javno nošenje niqaba na javnom mjestu. „Želim vidjeti tvoje lice“ „I wanna see your face“. Bilo je izneseno razlitičih stavova, „u bitnom“ Europski sud je prihvatio radikalni sekularistički francuski raniji stav najviših francuskih sudova. Bili su izneseni i neki manje radikalni, još uvijek sekularistički stavovi, također dovedeni do razine međunarodnog prava i sudovanja. Kojima je bliska također opet presuda Europskog suda Soile Lautsi i njezinih sinova v. Italy, u prijeporu glede izlaganja raspela u talijanskoj javnoj školi. Gdje je, tek u drugostupanjskom postupku Europski sud u Velikom vijeću, utvrdio da je raspelo „kulturni simbol“ i to „pasivni“. Nije „vjerski simbol“ koji bi bio „aktivni“, ili prozelitski, agitatorski. Pa dakle „pasivni simbol“ može proći u javnoj školi, kao što može proći, argument može ići i dalje, uostalom, i „U Boga vjerujemo“ „In God We Trust“ na svakoj sekularnoj dolarskoj novčanici. Europski sud Strassbourg, sudeći po pravu, Božica pravde ima povez na očima, je oprezno balansirao. Kod raspela u presudi Lautsi je „podveo stvar pod tepih“, to je kao kulturno pitanje, a ne sekularno ili religijsko. Nije se izjasnio koji bi to bili još možda neki drugi danas „pasivni“ simboli koji bi se mogli izlagati u javnoj školi, da li je to poznati artefakt identitet lik Pajo Patak, za koga je poznato da iako ima humanoidne osobine kao ruke i nervozni karakter starog momka, nije baš jasno po nekim osobinama otkrivenom niže, kojeg je spola ili je u stvari „neutralan“. Treći stav presude SAS v France jest bio preferencijalno-konzumeristički. Kojeg su dosta zagovarale institucije kao Otvoreno društvo „pa ako mlada muslimanka hoće kao svoju preferenciju identiteta nosit niqab nek ga nosi drugima ne mora smetat“. Što donekle nalikuje stavovima sličnog ljudsko-pravnog tijela UN u Genevi, Komiteta za ljudska prava, gdje za razliku od sjajne Europe sudjeluje po logici UN-a i brojnost islamskih zemalja. Stavovi UN Komiteta za ljudska prava nisu bili tako strogo sekularistički kao Europskog suda za ljudska prava Strassbourg. Možda se je mlada muslimanka iz Frankonije/Pakonije trebala elektivnim shoppingom nadležnosti obratiti UN Komitetu za ljudska prava u Genevi?

BUDITE JEDNAKI PREMA SVIM NIQABIMA

Četvrti stav, najmanje prezentiran u javnosti, ali branjen u ispitoj radnji, bio jest stav autora odnosno ambicioznog hrvatskog djede-studenta. Kao prvo, izvolite biti (pravno) dosljedni. Imamo sjajni Zapadni proizvod koji se zove internet. Imamo pojavljivanja raznih likova na tom internetu. Pa onda i društvenim mrežama. Gdje je znano, i više je nego masovno rašireno, da se također i tamo nastupa s nekim prikrivanima identiteta, avatara, stvari se doduše diskretno prate od internetskih giganata ali to je skrovito, samo za njih, ili za nas kad tražimo itd. Nije potrebno ni ulogirati se, ni nastupati pod imenom i prezimenom i slikom svojom koju ljubimo. Kamo li daljnjim privatnim podacima. Tako postoje i siteovi za „dating“, za komentiranje, za jednokratna npr. upoznavanja i ljubavi., gdje osamljeni Zapadnjaci/kinje/Europejci/pejke/They često padaju u zamke Prikrivenih identiteta, pa tako i raznih psihopata ili varalica. Ali takav internetski „niqab“ virtuelni jest u redu, to se i potiče, iako ponekad i policija posla s time itekako ima. „Pokaži mi lice“ „Show me your face“ u javnosti dakle. Ne samo kad nosiš niqab na trgu u Frankoniji, iz bilo kojeg razloga, identitetskog, kupovnog, religijskog, prkosnog ili možda karnevalskog. Nego i kad se pokazuješ, predstavljaš ili možda nekog mamiš, i na internetu i na mreži? Jesmo li dakle (ljudskopravno, pravno) dosljedni? Ako branite niqab, iz sigurnosnih, sekularnih, anti-religijskih ili bilo kojih (pravnih) razloga, zabranite onda i „internetski niqab“. E prvo može i treba i to radikalno, francuski radikalno sekularno. A drugo, skini masku i pokaži sjajno lice svoje na internetu, to ne može niti neće, osim kad je baš kriminal neki u pitanju, ali to ne naravno tako otprve.

NADOBUDNI PROGRAMI EMINENTNIH OSOBA VIJEĆA EUROPE

Daljnji argument ambiciozne radnje djeda-studenta je bila kritika Programa Istaknutih osoba Vijeća Europe Joschka Fischer, Emma Bonino i dr. „Živjeti zajedno“, „Living Together“, „Vivre ensemble“ koji je analizirao i predložio neka rješenja 2011., još prije velikog migrantskog vala 2015., koji val je, nakon što je premašio najavljeni milijun „u Europu“ tada mahom smješten, za novce, mahom za Sirijce, u „treću sigurnu zemlju“ Tursku. A prijedlog rješenja bio je „neka oni kojih se to tiče i odlučuju o sebi“ tj. dajte pravo glasa migrantima, bez kojih ne možemo, i to ne samo na lokalnim izborima, nego i nacionalnim, valjda i europskim. Zamjena stanovništva, avaj? Nitko ne brani turistima bilo od kuda koji putuju u Muzej Europa da se preferencijalno izjašnjavaju o kvaliteti hotela, skijališta, barova, ali baš biračko pravo?

ŠTO JE GOVORIO ZARATUSTRA EUROPSKI SUD STRASSBOURG

Pitanjima imigracije bavio se više puta i Europski sud za ljudska prava Strassbourg, sa ponešto promjenjivim stavovima, jer Europska konvencija za ljudska prava po kojoj sudi taj po svemu osobito po kulturalnim impulsima neovisni sud je tu mjerodavna, a ona recimo jamči, ljudska prava slobode izražavanja, okupljanja, zabranjuje kolektivno protjerivanje stranaca itd, a od važnosti jest i UN Konvencija o izbjeglicama sredinom stoljeća 20. donesena pa nešto malo mijenjana, da se ne smije nikog protjerati „non refoulement“ ako bi se on našao u opasnosti za život i svoju glavu od nekog režima  od kojeg bježi iz nekih razloga, pa i tako i kad je prekršio zakone zemlje primateljice recimo prilikom ulaska, ili možda se čak i odao nekom kriminalu, a ne samo da radi ili mirno za sebe i obično brojnu obitelj koristi socijalu itd. Pa je pod pritiskom rata isprva u BiH donesena i dodatna Uredba EU o prihvatu takvih migranata i iz razloga nesigurnosti u njihovoj zemlji. Pa je zaključen Dublinski sporazum o azilu kojim se teret obrade azila bio stavio na prve zemlje primateljice, mahom južno Europske zemlje, pa onda se pokušava do danas rasporediti „teret“ migracije na sve EU članice. O Americi da ne govorimo, bio jednom Executive order izvršni nalog/zapovjed Predsjednika SAD Busha starijeg iz rezidencije Kennebunkport, Maine („Kennebunkport order“) da se rijeka plovećih migranata iz kaosa Haitija po Obalnoj straži, koja se zato prigodno izmjestila tisuću milja južnije i tužnije, zaustavlja na izlasku iz teritorijalnih mora Haitija i „spase ljude“ sa splava vraćanjem u kaos. Da ne bi pristupili na teritorij SAD Louisiane itd., gdje bi ih već teže bilo vratiti na polazne točke. Jer se baš i to bilo dogodilo kad je ambiciozni Fidel Castro bio jednom ispraznio na Kubi zatvore i ludnice, našao nešto ljudi tamo sa leadership sposobnostima, opskrbio ih nekakvim čamcima i pokazao „tamo je Amerika“ pa dok su se Obalne straže uopće uspjele snaći „tko od tamo dolazi“ već su migranti bili na Floridi. Nasuprot tome važila je presuda Europskog suda Strasbourg Hirsi Jamaa protiv Italije, nema presretanja migranata potencijalnih azilanata na moru, pa ni u dogovoru s nekom libijskom vlasti, izvolite ih primit i obradit pojedinačno njihova ljudska prava, poslije se to ublažavalo presudom Khalifia, pa i presudom Mellila itd, ali svako malo opet neko pravno čudo. Danas je to sve, svakako barem u Americi zastarjelo, milijuni Latinoamerikanaca slijevaju je „institucionalno ili vaninstitucionalno“ preko granica, sa ili bez bodljikavih žica, preko Rio Grande, pa se prebacuju u „gradove skloništa“ „sanctuary cities“ čak i u New York central park, dok do jučer saveznici iz Hrvatske morali su tražit vize a i sada ima neka evidencija, a gdje je sada granica…

BOJ SE BIJE ZA SLOBODU I ZA DOM

Noviji argumenti se samo redaju. Europejci se prepucavaju, malo bi pustili sudski migrante iz Mellile preko ograde u Europu Španjolsku, kad navale na visoke ograde u tisućama, malo ne bi pustili, malo idu novinari na hrvatsku zelenu granicu sa ponekim europskim parlamentarnim zastupnikom snimati proboje migranata iz susjedne BiH. Malo se javlja povjerenica Vijeća Europe Dunja Mijatović da kritizira Hrvatsku, malo Hrvatska dobije neka sredstva europejska ipak da se policijski čuva i da se ne bi zatvarala neka daljnja granica, na granicama, koje su se i nakon korone i „niqab-maskica“ od korone, opet pa i na zapadnu stranu „West Side Story“ Schengenski otvorile. Ipak povremeno se, s vremena na vrijeme, pojavljuju pripadnici austrijske lovačke pukovnije da iskontroliraju proletere koji nagruvani u noćnom Flixbusu putuju na sjever do Germanije. Finska kaže da joj Rusija podvaljuje migrante, sad još imamo i Ukrajinu masu žena, sa podosta djece, ponekog izbjeglog dezertera muškarca itd. Albanija je nedavno za novce prihvatila za Italiju biti „hot spot“ tj. logor za migrante, da oni ne stupe na tlo Italije, pa ni Lampeduse, nakon što je rasturena Gadafijeva Libija i tamo zavladao kaos, rat i bande. Bogme i domovina ljudskih prava UK odlučila je slati svoje naumljene imigrante čak u Ruandu u logor, da se tamo o njima odlučuje selekcionira. Pa čak i pod cijenu novog Brexita, izlaska sad još iz još uvijek zadržane Europske konvencije za ljudska prava i nadležnosti Suda Strassbourg. Ionako su uvijek imali poseban zakon Human Rights Law kojim su implementirali Konvenciju, kao uostalom i Njemačka, dualizam pravnog poretka. S time da kod Hrvatske jest u primjeni monizam, jedinstvo i dakako prioritet međunarodnog i europejskog prava nad domaćim zakonom.

PRAVO JE STABILNO I NIJE VRLUDANJE

Pa je tako hrvatski Ustavni sud sudio i o pitanju razvedene imigrantice iz Iraka A.B. koja se u toku postupka „with a little help of my friends activists“ („s  malom pomoći mojih prijateljica aktivistica“) dosjetila i da je bila mutilizirana i maltretirana kao mlada žena u Iraku, pa da su ju i na policiji ispitivali prevoditelji i imigracijski službenici muškarci (kao što bi i dječje slučajeve valjda trebala voditi djeca) – hajte po principu izbora porote kao kod znamenitog rasnog slučaja ubojstva OJ Simpson (nekad slavan sportaš bio, oslobođen, pa opet zapao u kriminal i nedavno osramoćen preminuo) ili izbora danas za okrivljenika bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, dajte mi odgovarajuću porotu. Pa dotična imigrantica A.B. više odavno i nije u Hrvatskoj, možda će naići sad miljuni takvih isto tako maltretiranih islamskih žena, iako žena u islamu ima svoje časno mjesto, dođite u Hrvatsku itd. Ili noviji tragičan slučaj male Afganistanke Maldine, koja je dijete smrtno stradala u grubim okolnostima blizu granice hrvatske istočne od vlaka, odnosno slučaja njezine familije. Gdje su se opet angažirale neke ljudskopravne poslije nagrađivane odvjetnice i udruge. Neka, Ustavni sud je odlučio, gle čuda, kraj svih svojih podijeljenosti, i da je bilo ljudskopravnih nekih prekršaja, nije bar država istražila tu nevolju, ali glavni zaključak jest da nema „non refoulement“ obitelji od Maldine, šupiranja nazad u Srbiju kao zemlju odakle je pristupila u Hrvatsku, jer „Srbija nije pravno sigurna država“. Lijepog li sada slaganja onih koji su zagovarali „non refoulement“ migranata iz Hrvatske i nalazili greške hrvatskih institucija, ali i onih koji možda misle „kiša pada Srbija nek propada“. Pa eto sad ako ćemo se držati vlastitih odluka, nijednog više migranta ne smijemo vratit readmisijom u Srbiju, odakle mnogi dolaze kao u bazu, iz raznih zemalja. A što li je sa BiH, i što li će biti ako ih se, bilo ako se puste iz Turske, ili što će biti sa kojim drugim klimatskim, ratnim ili ekonomskim ili bilo kojim drugim povodom, ako se masovno možda pojave na hrvatskim granicama, tko li će ih zaustaviti, ili gdje će ih smjestiti? Zar u Albaniju ili u Ruandu?

NEUGODNI ZAKLJUČAK

Zaključak ambiciozne radnje djede-studenta na Europskom Sveučilištu Viadrina o zabrani niqaba bio jest „moja mlada muslimanko iz Pakonije u Frankoniji stari djeda-advokat te savjetuje ovako ti gubiš ovaj spor na Europskom sudu ljudskih prava Strassbourg, jer to je pravno tako. Međutim mlada si, pričekaj jedno 50 godina kad budeš stara i kad se neke stvari silom demografije, migracija, kulture itd., možda promijene, pa neće više biti Republika Frankonija nego možda Islamska Republika Frankonija, pa onda prošeći trgom javno sa niqabom, vidit ćeš i pravno tada što će se zbiti. Astagfirullah, neka mi Allah oprosti.“ Groteska i ironija prava. Pravo može biti takvo.

Ambiciozni djeda-student, koji je kao prvo uspio prepoznati „pravi“ slučaj Europskog suda Strassbourg i kao drugo iznio argumente protiv njega, je pao essay ispit. Argumentacija „obrane“ i nije bila sporna, nezgodni zaključak jest pravni savjet pravno valjan i realan barem sada, gubiš spor. Falile su valjda neke fusnote, koje nisu samo citat paragrafa ili ime autora, nego i upuštanje u daljnje priče i što ti ga ja znam, radnja ima 5000 riječi, a obrazloženje ne-prolazne ocjene FX, katastrofalno, -1, bilo je u nekih par redaka. Jesam li nekog povrijedio možda, ali ostajem kod svojeg stava!?

NEŠTO JOŠ O ZAPADNOJ KULTURI

Poznati francuski postmoderni književnik Michel Houellebecq više puta se na književno zanimljiv intrigantan, dosta ironičan, način bavio i pitanjem bliske budućnosti njegove domovine Francuske (Frankonije?), a savezno sa tamo jako otvorenim pitanjem (masovne i već dugotrajne) imigracije (pretežno iz Afrike ili Bliskog istoka i to pretežno islamske ili čak islamističke provenijencije).

Previše sam ekskursom oduljio da upoznam čitateljstvo sa problematikom koja jest teška i pravno i ljudski i kulturalno i ekonomski, pa da se vratimo na temu i osnovnu dilemu.

Pokazalo se, kao i u sjajnoj Europi, da ni Hrvatska više ne može bez migranata, i to ne više iz tradicionalno emigrantskih bliskih zemalja Zapadnog Balkana BiH, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, koje su ispražnjene jer i od tamo od ne tako davno platežno sposobnija Njemačka povlači radno sposobne brzo i efektivno. Pa su zadnjih par post-korona godina, kad je aktivirana ekonomija turizma i građevine, a treba i za dostavljače, taksije, usluge razne, sutra i njegovatelje/ice itd., hrvatske potrebe popunjavanja radnih mjesta, u situaciji kad su se mlađi i sposobni mnogi hrvatski građani već odavno prebacili na bolje plaćena radna mjesta u Njemačku, Irsku, Austriju, Nizozemsku, Švedsku, Švicarsku itd., moralo se povući migrante (ne azilante koji bježe od progona ili od ratova) iz Nepala, Bangladeša, Indije, Filipina (već se puštaju srcedrapateljne pričice o Filipinskim mladim mirnim parovima koji su došli sa nekim djetešcem u neku hrvatsku štalicu, kako se trude sricat hrvatski, integrirat po pravima naše kršćanske (i njihove) kulture i radit i zaradit za ono što neće radit domaći nogometni navijači sa pivama, pamtimo to nekako i od gastarbajtera hrvatskih u BRD Njemačkoj 60-tih i 70-tih, sjetne su to priče? (Nepalci i indijski general Satish Nambiar i neki iz Bangladeša su bili i UNPROFOR-ci 1992. godine – tko to pamti još). Ovi migranti radnici marljivo rade, ne prigovaraju, manje su plaćeni, poštuju poredak, utrpani su u nastambe dade se i dobro zaradit od domaćih, zamijenili su mnoge domaće radnike ili neradnike. Brojni drugi migranti, pretežno iz islamskih zemalja, a među njima i manji broj izbjeglica i dalje pritišću sa istočnih hrvatskih granica, neki i pređu granicu pa se sa teritorija Hrvatske baš svi ne procesuiraju nego odmah vraćaju na granicu itd., što je sa pravom, gdje su novinari, ljevičarski zastupnici EU parlamenta, povjerenica Vijeća Europe Dunja Mijatović, uostalom gdje su pare gospodo, vaš posao odrađujemo, smijemo li to spomenut…

Nije to jednostavno ni lako. Niti se može rješit popularnom galamom ni pozivanjem na superiornost bilo koje kulture, pa čak ni na neku de-kontekstualiziranu pravnu normu (međunarodnoga prava). Ima još u novije vrijeme jasnih pokazatelja da neke nuklearne sile neće dozvoliti da budu bačene u more ili u peći nikad više, niti stjerane u rasap i tundre daleke prostrane, potegnut će se tada čak, uostalom međunarodno pravno iznimno i to dozvoljena „u slučaju pogibelji po opstojnost nacije“ najmoćnija sila, pa vi pričajte priče o međunarodnome pravu, mi i želimo neka se to zna, neke stvari su iznad prava, tko to može i tko voli nek izvoli neka krene…

Hrvatski ljudi su ponosni na svoju zapadnu kršćansku kulturu i tradiciju, „čiji smo dio oduvijek bili“ iako nam to baš nisu jako honorirali, uostalom Hrvatska je bila uvijek bedem Zapada naspram raznoraznih manje-više stalnih posizanja sa Istoka. Tako su i hrvatski legendarni heroji vele-feudalci Zrinski i Frankopani, veliki u posjedima kao neki lokalni kraljevi, ali nevješti politikama i osobito spletkama, zaglavili. Jer su izdali katoličkog kralja i cara svoga Habsburga Leopolda i dali se uhvatiti in flagranti. Izigrao ih je i Francuz, jer nisu im bili važni na europskoj šahovskoj ploči, pa su krenuli malo jače kontaktirat sa mrskim arhi-neprijateljem Hrvatistana, Osmanlijama. Izgubili glave „navik on živi ki zgine pošteno“, pa je li bilo pošteno izdat katoličkog cara i kralja izabranog našega, Europejsku veličinu, i to čak uz pomoć Osmanlija Islamista? Sada ćemo u travnju 2024. slaviti godišnjicu Zrinskih Frankopana uz njihov grob u zagrebačkoj zaljuljanoj katedrali ili gdje već bude…

Suvremeni mladi hrvatski nogometni navijači, željni preferencijalne dobre zabave, dobre tekme vrhunske i provoda uz pivo, krenuli su neki bili u Katar na Svjetsko prvenstvo. Pa se bio upitao jedan „idemo tamo u nekakvi Katar“, „gdi je moje pivo“ tj. moja kultura. Hoću bit kao Englezi, koje ovdje i ugošćujemo pa ih znamo? E nema u Kataru ni za Svjetsko prvenstvo piva, osim u vrlo skupim hotelima gdje i tamo bude svega, ili ćeš platit ili ćeš plesat i pjevat kako mi kažemo kad dođeš ili ćeš letit van a možda i u zatvor neki. Javio se tada i Gianni Infantino predsjednik FIFA, „ja sam migrant“, shvatio čovjek od kuda je novac i mladost i spektakl, koga briga sad za kulturalno pivo, prilagodite „kućnom redu“ i to je to… Pogledajte se usput malo i u ogledalce tko je FIFI najljepši na svijetu to je isto tako i to je to…

TKO JE SUPERIORNA KULTURA

Po čemu je, na temelju ovih par anegdotalnih dokaza, doduše po suštini u raznim inačicama često upotrebljavanih, kao i nekoliko anegdotalnih dokaza g. Tonina, Zapadna Europejska(?) kultura superiorna nekoj drugoj kulturi ili kulturi islama? Po donošenju deklaracija o ljudskim pravima od strane mudrih muških glava sa perikama, bez žena i robova, koje su honorarno usput lovili, također ljude crnce, po džunglama Zapadne Afrike, čak i imali djecu s njima kao npr. drafter Američke deklaracije neovisnosti i treći predsjednik SAD Thomas Jefferson, danas još uvijek na novčanici od 2 US dolara. Spao je na vrijednost kuglice sladoleda, kao svojedobno i drug Tito sa novčanice od 5.000 dinara, na aversu, a na reversu dolara gospoda s perikama u Independance Hallu donose Deklaraciju. „In God We Trust“ „Vjerujemo u Boga“, zapisano je i na tom dolaru. Hajde diskretno maknite sad baš u Americi njegove spomenike, kao i Meštrovićeve Indijance u Chicagu, o ljudi moji ma je li to moguće, ali i to je bolje nego da završe na divljaka od mase u rijeci u luci u Bristolu kao spomenik kolonijalnom trgovcu i dobrotvoru Colstonu. Znade li netko u našoj domovini Hrvatskoj na rubu Zapada i Europe, koja Europa i nije kršćanska po samoj definicji Lisabonskih ugovora, iako su pape to tražile, pa kako su disali Afrikanski, islamski pa i Latino studenti na studijima u Europi…

Okanite se Houellebecqovskih ironija „Frankonije“ i islama, manite se kineskih zidina na zelenim granicama za koje će vas netko plaćati ili vas neće plaćati, nego će vas još napucavati. Okanite se storytellinga pričam ti priče o superiornosti bilo koje a osobito Zapadne Europejske kulture, koja više i nije kršćanska to se ni ne krije. Djece nema, nego sve je više staraca, ima pesa i mačaka, penzije su sve manje, rente nedostatne, tko će vam sutra nosit čašu mineralne vode, ili u restoranu na Jadranu ili u staračkom domu na postelju? Zar vaša djeca ako ih uopće imate, iz razbijenih obitelji individualaca, to neće, moraju oni radit, ili se zabavljaju na internetu sa prikrivenim identitetima igraju neki „dating“, još ima i nešto socijale.

U REDU JE

U redu je da Hrvatska domovina suverena naša, ograničena tek Europskim poretkom i pravom, pa i međunarodnim nekim investicijskim, kaznenim ili ljudskopravnim ugovorima, kontrolira ulaz i izlaz migranata, da vodi svoju politiku. Ako ne može drukčije, neka se netko ilegalce usudi otpremiti dalje onima boljima u Europu. U redu je da se povuče nešto europskih para, zašto ne, ali znajte bit će i kritika od tamo također, pripremite se za ovo i za ono. Kontrolirajte stvari, proaktivno, nemojte glavinjat i lutat, što je tu je, pravno isto treba znat plivat. Nemojte, „svaka skuža najde muža(?)“ optuživat druge kulture, kao što je Islam kao takav, da je problem. „Cvijeće hrvatskog naroda“ oni su bili nekad zvani, a sada, kad malo bolje pogledajte, zar Islam nije problem nego je i rješenje, zar možda nije tako, moji slavni Zrinski Frankopani…?

Hadis o životu Proroka Muhameda kaže:
Pitali Proroka Muhameda učenici njegovi – Proroče tko ti je od nas najmiliji?
Prorok Muhamed im odgovori
Od sviju meni je najmiliji Issa Prorok /Isus/ neka znate…