PREDAVANJE DONATA PETRICIOLIJA O 32 GODINE RONJENJA
Tekst: D. Hrupec
Foto: HRS
U četvrtak, 23. svibnja 2024. s početkom u 18 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 u Zagrebu predavanje pod nazivom “Moje trideset i dvije godine ronjenja u Zmajevom oku” održati će Donat Petricioli u sklopu ciklusa Priroda uživo.
Morsko jezero Zmajevo oko (ZOKO) pokraj Rogoznice je maleno morsko jezero: 150 m je dugo, 80 m široko i 14 m duboko. Jezero je povezano s okolnim morem kroz brojne pukotine u okolnim stijenama. ZOKO je prirodno eutrofno, obično podijeljeno u četiri sloja, ali povremeno dolazi i do potpunog miješanja (povezanog s anoksijom i pomorom aerobnih organizama), holomiksije kad u cijelom jezeru postoji samo jedan sloj. Uobičajeni slojevi vodenog stupca su: površinski zaslađeni, često hladniji od “pravog” morskog koji se nalazi ispod te kojeg karakterizira veća mutnoća i povišena temperatura. Još ispod se nalazi tanki sloj obojen u ljubičasto prepun autotrofnih sumpornih bakterija. A odmah ispod do dna se nalazi nešto prozirniji tamno smeđi sloj mora bez kisika. U usporedbi s okolnim morem živi svijet u ZOKO-u karakterizira izrazito manji broj vrsta s puno brojnijim populacijama i višestruko povećanom biomasom. Povremena izmješavanja vodenog stupca ZOKOa, rezultiraju masovnim pomorima gotovo svih bentoskih organizama. Ipak, plankton se relativno brzo obnovi, a bentos se (vrlo) polako obnavlja nakon takvih holomiktičnih epizoda. Skraćivanje perioda između izmješavanja tijekom zadnjih trideset godina nepovoljno utječe na oporavak bentosa u jezeru tako da čak i uobičajeno prisutne vrste nestaju ili su već nestale.
Autonomna ronjenja u ZOKO-u, iako plitka za ronilačke standarde, prilično su zahtjevna. Često se roni u vidljivosti “nula”, hladnoj vodi (ispod 7C), ponekad pretoploj (do 34C), toksičnoj (s otopinom H2S), u speleoronilačkim uvjetima uz obavljanje zahtjevnih i preciznih ronilačkih radnji (precizno uzorkovanje, stavljanje, traženje i podizanje znanstvenih instrumenata, mjerenje, crtanje). Istraživači, pretežno s Instituta Ruđer Bošković istražuju kemijske i geološke osobine ZOKO-a od 1992. godine. U posljenjih nekoliko godina istraživanja su ekološka pa su u njih uključeni i morski biolozi s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Njegovi trenutni ronilački poslovi uz istraživanje živog svijeta uključuju i pronalaženje i karakterizaciju povezanosti ZOKO-a i okolnog mora.
Donat Petricioli, rođen 1960. u Zadru, diplomirani je inženjer biologije i ekologije (od 1983.), profesionalni ronilac (od 1997.) te instruktor ronjenja CMAS/CDA I** (od 2000.). Ekspert je za biologiju i ekologiju mora s više od 35 godina iskustva u terenskom i laboratorijskom radu. Kao ekspert za biologiju mora sudjelovao je kao koautor u izradi brojnih studija utjecaja na okoliš koje se odnose na razne zahvate na moru (marikulturni zahvati, luke nautičkog turizma, ispusti otpadnih voda, lučka postrojenjađ). Bio je voditelj izrade brojnih dokumenata o praćenju stanja okoliša oko uzgajališta tuna i bijele ribe. Njegov znanstveni rad uključuje upotrebu autonomnog ronjenja u istraživanju ekologije morem preplavljenog krša istočne obale Jadranskog mora (vrulje, morem preplavljene špilje i jame). Do sad je u koautorstvu objavio više recenziranih znanstvenih radova u međunarodnim časopisima te niz drugih znanstvenih i stručnih radova. Sudjelovao je s priopćenjima na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima. Ima veliko iskustvo u korištenju brojnih i različitih instrumenata koji se upotrebljavaju u istraživanju vodenih i morskih ekosustava. Radi u poduzeću D.I.I.V. d.o.o. za ekologiju mora, voda i podzemlja, koje je osnovao 1992. godine.
