POVIJESNI DAN KADA SE VIŠE OD STO TISUĆA ZAGREPČANA OKUPILO ZA RADIO 101

Tekst: Iva Anzulović

Foto: VL/HRT

Ovih dana sjećamo se tog 21. studenog 1996. kada se u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića dogodio najveći skup u samostalnoj hrvatskoj povijesti. Preko sto tisuća Zagrepčana okupilo se sa svijećama u rukama kako bi izrazilo podršku redakciji Radija 101 kojem je tadašnje Vijeće za telekomunikacije oduzelo koncesiju na lokalnu frekvenciju. Pošto su ti zagrebački događaji utjecali i imaju odjeka dan danas na cjelokupno hrvatsko društvo, podsjećamo na aktere tih dramatičnih dana i okolnosti u kojima su se odvijali trenuci presudni za slobodu medija i društvo u cjelini.

Kada se piše o povijesnim događajima, kao što je ovdje slučaj, svakako se o istima treba pisati u kontekstu ondašnjih prilika. Iako je punih dvadeset i devet godina proteklo od najvećeg skupa u glavnom gradu Hrvatske, tema gušenja medija i slobodnog novinarstva nije nikada bila aktualnijom. Na žalost. Prije nekoliko dana izgorjela zgrada nekada iznimno ugledne i snažne medijske kuće Vjesnik kao da je simbolično obilježila kraj jedne ere hrvatskog novinarstva koje je, kada bi se gledale brojke ugašenih dopisništava i redakcija od 1990. na ovamo, u očajnoj situaciji. Bez ikakvog pretjerivanja.

Upravo podsjetnik na taj dan 1996. uvelike rasvjetljava korijen siječe slobodnih medija u samostalnoj Hrvatskoj te kako smo, korak po korak, otklizali u provaliju gdje propaganda nikada nije bila sveprisutnija, govor mržnje toliko glasan a napad na slobodu novinarstva najjači.

NACIONALNI RADIO SA ZAGREBAČKOM FREKVENCIJOM

Radio 101 nastao je kao ideja mladih studenata, njih stotinjak, još 1984. godine kada je 8. svibnja te godine počeo sa emitiranjem iz Studentskog naselja na Savi pod nazivom Omladinski Radio. Bio je službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka. Prvi studio bio je u Studentskom domu Stjepan Radić odakle je djelovao sve do svibnja 1987. kada se sele u Gajevu 10. Godine 1990. Omladinski radio preimenovao se u Radio 101 jer je emitirala svoj program na frekvenciji 101 MHz. Već do 1989. premašuje slušanošću i Radio Sljeme i Drugi program hrvatskog radija Hrvatske Radiotelevizije, Radio Velika Gorica i postaje apsolutni broj jedan na području Zagreba. Zbog profesionalnih novinara i DJ-a, svojom kvalitetom postaje primjerom i njegova se reputacija širi u sve dijelove Hrvatske. Da je tada postojao internet, Radio 101 bio bi među najslušanijima u svakom kutku Hrvatske. Što se, onda, i zašto dogodilo te 1996.?

Franjo Tuđman već šestu godinu čvrstom je rukom vladao Hrvatskom. Vlada i Sabor, na čelu sa predsjednicima Zlatkom Matešom i Vlatkom Pavletićem samo su Tuđmanova produžena ruka a ne stvarna izvršna i zakonodavna vlast. Centar moći i odlučivanja u predsjedničkim je dvorima na Pantovčaku gdje Tuđman, okružen svojim moćnim savjetnicima, odlučuje o svemu; o privatizaciji hrvatske privrede, o ostvarenju sna o dvjesto bogatih obitelji ali i o promjeni imena sportskih klubova, rezultatima nogometnog prvenstva kao i o kontroli medija u Hrvatskoj. Najmoćnija osoba pored predsjednika, ne samo na Pantovčaku već u državi, omraženi je čovjek “s dva prezimena” Ivić  Pašalić a po funkciji je bio predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku. U paralelnom sustavu vlasti vukao je konce iz pozadine, omiljena mu je bila kontrola tajnih službi a preko Vijeća za telekomunikacije odlučivao je o sudbini privatnih radiotelevizija te dodjeljivanju koncesija za emitiranje njihovog programa. U istom tom vijeću sjedila je i kolegica mu iz ureda Predsjednika Vesna Škare Ožbolt.

Hrvatskom televizijom, ili kako su joj tada tepali ‘katedralom duha’, baš kao i hrvatskim radijem, upravlja se izravno iz ureda Predsjednika.  Glavna urednica HTV-a tada je Hloverka Novak-Srzić koja je nekoć radila na Radiju 101 da bi na HTV-u zapečatila sudbinu emisije Latinica Denisa Latina. Posao direktora HTV-a zdušno je obavljao Ivica Mudrinić. Vjesnik, Večernji i mnoge druge tiskovine također su pretvorene tih godina u pamflete vladajuće stranke.  Ipak, usred Zagreba, nepokoreni Radio 101 zapeo je za uho predsjedniku Franji.

KORUPCIJA, PRITISCI I POLITIČKE ‘KUHINJE’

Pokojni Ivo Pukanić prepričao je 2006. godine pozadinske događaje oko odluke da se Radio 101 ugasi. “Meni je Ivić Pašalić rekao; slušaj, razgovarao sam sa predsjednikom, zvao me iz ‘Walter Reeda’ a razlog je Radio 101. Dok se predsjednik vrati iz Amerike, on će se vratiti slijedeći tjedan, Radio 101 mora bit’ riješen. To je njegova naredba. Znam da ih ti podržavaš, da si ti prijatelj sa njima i da si ti čovjek koji njima može točno prenijeti poruku a poruka je vrlo jasna – ili će oni pristati na prijedlog da uđu braća Majher 50% u strukturu Radija 101 sa naše strane ili će Radio 101 izgubiti koncesiju, odnosno, radio će preuzeti Nino Pavić.

“Također je objasnio povod takvim odlukama HDZ moćnika i samog predsjednika. “Oni su željeli imati unutar medija svoje suportere, ljude koji se neće baviti pravim stvarima, koji će grebat’ samo lagano po površini. ‘Nacional’ i Radio 101 išli su dubinski unutra i Pašalić kao jedan vrlo inteligentan i opasan čovjek shvatio je od kuda prijeti najveća  opasnost.”

Vijeću za telekomunikacije pod predsjedanjem Branka Močiboba pristigle su tri ponude za koncesiju na frekvenciju tadašnje Stojedinice. Uz Radio 101 d.o.o., prijavio se ‘Zagrebački krugoval’ d.o.o. iz Zagreba i ‘Radio Globus 101′ Ninoslava Pavića.

Ivić Pašalić tijekom zasjedanja Vijeća za telekomunikacije izjavio je:”Držim da je ponuda Zagrebačkog krugovala najbolja i da ima nekoliko komparativnih prednosti. I Radio 101 i Radio Globus ipak imaju zamjetnu dozu ispolitiziranosti. “Ivan Bedeničić, tadašnji gradonačelnik Samobora, bio je dramatičniji u svom obrazlaganju:”I onda pogledajte samo te nazive; One man music show, Top Countdown, Coca-Cola Planet Live, Deep FM, Alter Indie chart, Jazz Stand, Rap Attack, Radio Tulum,…. Pa, boga ti dragoga, ne znam je l’ imamo, ma protiv sam toga i bilo kakvih gluparanja ovakve vrste i posebno onih koji bi to proglašavali nekom velikom avangardom.” Profesor komunikologije Sapunar kao član Vijeća  izjavio je: “Stojedinica, iz ovog što sam ovdje čitao, ne slušam ga, ne govorim ovo iz onoga što ga slušam jer u tom slučaju bih nešto možda i drugačije govorio. Iz tiska kojeg čitam imam drugi dojam. Ono što je ovdje napisano taj program se može usporediti sa starom uspavanom ali zadovoljnom damom koja misli da se na staroj slavi i ljepoti može vječno živjeti. To nije suvremeni radio koji treba Zagrebu.” Mirko Matušić, predstavnik Crkve bio je kratak: “Držim da je u pozadini očito jedno političko pitanje, ja sam predstavnik Crkve ovdje i ja ću glasati suzdržano.”

Vesna Škare Ožbolt koja je zamijenila u Vijeću Ivu Sanadera svoj je stav objasnila riječima: “S obzirom na ovaj veliki medijski pritisak, ne gledam to sa odobravanjem, ovakav način stjecanja uvjeta za dobivanje koncesije. Budući da je Globus 101 vrlo slične, gotovo identične programske orijentacije kao Radio 101, mislim da bi ovog puta trebalo dati prednost tom novom radiju.”

Vijeće za telekomunikacije izglasalo da Radiju Globus daje koncesiju ali Radio 101 još narednih deset dana imao je svoj eter. I odlučuju, kako je rekla Zrinka Vrabec Mojzeš – “vrištati do neba”.

HOMOGENIZACIJA REDAKCIJE, BAD BLUE BOYSA I ZAGREBA

Za sat vremena je bila konferencija za medije na Radiju 101 i Zrinka, kao glavna urednica, medijima izjavljuje slijedeće: “Borba za koncesiju Radija 101 traje već godinu dana. Naši su problemi započeli onoga trenutka kada je Radio 101 odbio da ga kupi predsjednikov sin Štef Tuđman i gospodin Ćiro Blažević i gospodin Dinko Čutura koji su bili upisani, sasvim nelegalno, kao budući vlasnici Radija 101. Ja moram reći da smo mi nakon godinu dana neviđenih pritisaka, neviđenih prijetnji, pokušaja lobiranja, pokušaja korumpiranja uspjeli ostati nepotkupljivi i to očito mozgovima onih koji su odlučivali o nama nije bilo sasvim jasno. Mi ćemo o ovome izvijestiti međunarodnu javnost jer se ne radi o nikakvoj stručnoj odluci stručnog Vijeća. Radi se o političkoj odluci i o pobjedi radikalne desne struje HDZ-a koje je, očito, ulovila svoj trenutak. Mi vrlo dobro znamo da su čelnici naše zemlje, mnogi ministri, bili ispitivani o slučaju Radija 101, ne zato što si mi umišljamo da smo posebno jaki ili posebno važni, nego zato što smo ostali, zapravo, jedini simbol nezavisnog elektronskog medija u ovom trenutku u Hrvatskoj. Mogli bismo ovu konferenciju završiti sa jednim faksom koji možda na najbolji način kazuje ono što svi sada u ovom trenutku osjećamo a to je slijedeće; nemamo Dinamo, nemamo gradonačelnika, nemamo Stojedinicu – što imamo?”

Radovan Ivančević se pridružio ovoj tiskovnoj konferenciji i izjavio:”U Hrvatskoj se dogodila jedna porazna činjenica za koju nitko nije vjerovao da je moguća – da su ponovo interesi partije iznad interesa Hrvatske. Samo, naravno, jedne druge partije.”

Predsjednik gradskog odbora HDZ-a Zlatko Canjuga odlučuje javno podržati Radio 101 i na tiskovnoj konferenciji izjavljuje: “Predsjedništvo gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice grada  Zagreba u potpunosti podupire nastojanja Radija 101 u dobivanju koncesije.” Ipak, kada je Silvije Vrbanac prenio na skupu na Cvjetnom Trgu podršku Canjuge, svi okupljeni počeli su vikati “Canjuga, pederu!” jer je tada bio jedan od najomraženijih političara upravo zbog činjenice kako je bio u Upravi NK Croatie (Dinama) i uživao je nadimak ‘Crna Guja’.

Deset godina kasnije sjetio se tih vremena i izjavio:”Apsolutno cijeli politički kontekst koji se događao oko Stojedinice je bio vrlo složen i predsjednik Tuđman sasvim sigurno nije imao o tome nego površno mišljenje zato što ga je Stojedinica ismijavala. On sam i nije slušao Stojedinicu pretjerano al’ na temelju nekakvih sa strane sugestija doneseni sudovi o Stojedinici kao nekakvom radiju koji je postao politička opozicija a posebice kada se pronijela vijest među određenim krugovima tadašnje vladajuće garniture da iza toga stoji američka politika i određeni američki krugovi. “Željko Matić, urednik informativno-političkog programa Radija 101 sjeća se: “Tuđman nikad nije shvatio što je ovaj radio. To je nešto bilo što je bilo strano njegovom ukusu, strano njegovom svjetonazoru i to iz jedne, možda čak više karakterne pozicije čovjeka koji, ipak, odgojen u jednom militarističkom duhu, koji je bio general. Raskalašenost, svojevrsna anarhičnost ovog radija, njemu je to bilo strano i samim tim sumnjivo.”

VJEČNI TUĐMANOVI ‘VANJSKI NEPRIJATELJI’ SA – HRVATSKOM ADRESOM

Peter Galbraith, tadašnji veleposlanik Sjedinjenih država u Hrvatskoj od 1993. do 1998. tada je objasnio svoj čin iskazivanja javne podrške lokalnom radiju. “Ovo je klasična reakcija nedemokratskih vođa i režima na kritiku jer oni ne mogu vjerovati da narod ne prihvaća njihove postupke. Uvjereni su da iza kritika stoje stranci koji to plaćaju. Dakako da su to besmislice. Nije bilo potrebe da djelujemo u tajnosti preko CIA-e već smo javno i otvoreno podupirali slobodu medija. Odmah sam otišao ravno na Radio 101 i time izazvao manji diplomatski incident. Sjedinjene države su tada bile u neobičnoj situaciji – imali smo priliku učiniti nešto za promicanje demokracije i slobode medija u Hrvatskoj i bilo bi glupo da nismo iskoristili moć koju smo imali. Iskreno, epizoda sa Radiom 101 bila je prekretnica za Hrvatsku.”

O odnosu sa Tuđmanom sjeća se: “Na početku mog mandata u Hrvatskoj, dobro sam se slagao sa Tuđmanom. Nakon operacije Oluja, odlaska Srba i hrvatske politike koja im nije dopuštala povratak, Tuđman je osjećao da ima veliku moć, da je na vrhu svijeta i da može činiti što želi. Htio je spriječiti povratak pripadnika srpske manjine i obrušio se na slobodu medija, osobito Radio 101 i Feral Tribune. Tako sam se našao u direktnoj opoziciji s njime, ne ja osobno nego politika Vlade SAD-a a ja sam bio njen glas. Vjerojatno je smatrao da je moj entuzijazam neprimjeren i da bi diplomat u takvoj situaciji trebao drugačije reagirati i možda je to istina ali mislim da je tada, u to vrijeme, to bilo ispravno stajalište. U svakom slučaju, naši osobni odnosi su se jako pogoršali i te me godine u jednom svom govoru nazvao traktorskim diplomatom. Znali smo da uspjeh mirovnih pregovora u koje je SAD polagao velike nade ovisi o uspjehu demokracije u Hrvatskoj. Potpora malenoj hrvatskoj radijskoj postaji za koju gotovo nitko u Americi nije ni čuo zapravo je bila važna za naš plan da uspostavimo trajni mir na području bivše Jugoslavije.”

Fran Višnar, tadašnji vojni analitičar Vjesnika objasnio je pozadinu iz aspekta tajnih službi. “Naše kontraobavještajne službe su uradile tih dana svoj posao, tiho. Svi članovi redakcije Radija 101 su bili praćeni, obrađeni, operativno pokriveni i naravno da nije otkriveno ništa sumnjivo, ništa čudno. Nitko od njih nije radio ni za jednu stranu obavještajnu službu kako se to u političkom vrhu često tvrdilo za ljude koji su bili u oporbi. Onda se odlučilo da se krene u drugu fazu i procjena službi je bila da će novinarke, sve redom, plakati jedna drugoj na ramenu kada bude oduzeta koncesija a novinari će se, jednostavno, razbježati i da izvana neće doći nikakva podrška. Tu su, po meni, tajne službe potpuno zakazale. Prvo, podcijenile su redakciju Stojedinice u svim procjenama a podcijenile su i reakciju hrvatske javnosti koja je bila ogorčena. I onda je došlo do nečega što je bilo potpuno iznenađenje – došlo je do urušavanja sustava iznutra; policajci, vojnici, branitelji, a o Bad Blue Boysima da ne govorim.”

Goc, jedan od tadašnjih vođa Bad Blue Boysa djeluje promptno i poziva ostale navijače da se na Cvjetnom Trgu okupe u znak podrške Stojedinici. “Bad Blue Boysi su jedna apolitična grupacija. To što nemamo gradonačelnika to se nas, stvarno, u tom trenutku nije ticalo, ne? Nas se ticalo samo to da smo mi Bad Blue Boysi navijači Dinama a uzeli su nam Dinamo. Sa Stojedinicom se nije bilo teško senzibilizirati jer je Stojedinica rođena u ovom gradu. Mi smo bili ti koji smo mogli u jednom trenutku isfurati pet tisuća ljudi, to možemo kad hoćemo. Mi radimo po sistemu ja nazovem tebe, ti dalje i za nekoliko sati smo svi tu. Cijeli Cvjetni Trg je bio prepun ljudi, skup nije bio prijavljen pa smo pazili da nam policija ne bi stvarala problem jer u to vrijeme si nismo baš bili u dobrim odnosima sa policijom.”

STRAH KOJI PREŠAO NA ‘DRUGU STRANU’

U trenutku kada se održavao prosvjed na Cvjetnom Trgu u organizaciji Bad Blue Boysa, na Radiju 101 pojavio se osobno – Ninoslav Pavić. U pratnji svoje odvjetnike Vesne Alaburić došao je ponuditi Radiju 101 kako će odustati od prijave za koncesiju sa svojim Radio Globus 101. “Pa, ja sam svakako zadovoljan sa odlukom Vijeća za telekomunikacije kad je nama dodijelila koncesiju. Nisam zadovoljan što Radio 101 nema koncesiju. Mi smo odlučili da, ukoliko na bilo koji način naše odustajanje od koncesije može pomoći Radiju 101 da nastavi sa emitiranjem, mi ćemo to učiniti. “Redakciji ostavlja i pismenu izjavu ali zagrebačka javnost već je kod idućeg dolaska na kioske izrazila svoj stav o ovom potezu Pavića i prodaja njegovog tjednika Globus je drastično pala.

Vlada Republike Hrvatske se slijedećeg dana nalazi dva puta i iza zatvorenih vrata donosi odluku kojom se Vijeću za telekomunikacije predlaže neka se natječaj poništi te raspiše novi. Vlada RH objavljuje slijedeće: “Vlada Republike Hrvatske drži da su se najavom odustanka izabranog koncesionara stekli uvjeti da Vijeće za telekomunikacije raspiše novi natječaj za dodjelu spomenute radijske frekvencije. “Branko Močibob izjavljuje: “Vijeće, kojim ja presjedam, će raspisati novi natječaj za koncesiju na razini Grada  Zagreba. U međuvremenu, do nove odluke Vijeća za telekomunikacije, Radio 101 može i nastaviti će normalno emitirati svoj program.”

Canjuga javno poziva neka se ne poziva ni na kave prosvjede, Silvije Vrbanac se boji mogućnosti da prosvjed ne bi prerastao u nešto nekontrolirano a Ivan Zvonimir Čičak se pojavljuje na Radiju 101 i objašnjava Vrbancu kako se nema čega bojati jer je Hrvatski Helšinski odbor organizator skupa na Trgu i kreće organizacija onoga što je do danas ostalo upamćeno kao prvi najveći i najdostojanstveniji skup kojim je Radio 101 htio zahvaliti na podršci javnosti u danima koji su uslijedili nakon oduzimanja koncesije.

Kao veliko ‘hvala’ svojim slušateljima, Stojedinica je uskoro poklonila besplatne ulaznice za koncert “Radio gori” u Domu Sportova a rat za koncesiju konačno je dobiven godinu dana kasnije kada je Silvije Vrbanac, kao direktor, stavio potpis na ugovor za pet godina korištenja koncesije u Ministarstvu za pomorstvo, promet i veze sa doministrom Dominikom Filipovićem čime se ostvario četrnaestogodišnji san djelatnika i slušatelja Radija 101.

VIŠEBOJNI VRAGOVI LJUTOG NEPRIJATELJA SLOBODNIH MEDIJA

Tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak uskoro je ponudio ostavku jer se oglušio na naredbu Tuđmana da okupljanje na Trgu spriječi, ako treba i primjenom sile nad Zagrepčanima. Jedini koji je tada bio uz odluku predsjednika Tuđmana da se masa rastjera silom bio je Ivić Pašalić dok su svi članovi kabineta, Hrvoje Šarinić, Mate Granić, Andrija Hebrang i ostali bili jednoglasno protiv ikakve primjene sile. Tuđman je Šariniću vikao na telefon “kako neće njemu nikakva ulica dirigirati išta” no ipak – nitko ga nije poslušao i učinili su po svom, odnosno, kako Ustav Republike Hrvatske i zakoni nalažu a to je pravo građana na javno mirno okupljanje i izražavanje mišljenja.

Tuđman je tih dana, ponavljamo, boravio u Sjedinjenim državama na pretragama tijekom kojih mu je dijagnosticiran ‘vrijed’ a CNN je to prenio kao karcinom želuca što se u Hrvatskoj još dugo pokušavalo zataškati.

Po povratku, na aerodromu Pleso održao je legendarnu konferenciju za medije pričajući o vragovima u bojama. “Nećemo dopustiti tim jugokomunističkim ostacima ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se, zapravo, radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima. Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti. Ne samo sa crnim nego i zelenim i žutim vragovima. Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti. Ne samo povezuju nego im se nude. Ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta. A povezuju se od fundamentalističkih ekstremista do kojekakvih lažnih propovjednika pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.”

Prvo pitanje nakon ove izjave Tuđmana postavio je Jozo Čurić sa Hrvatske televizije. “Gospodine predsjedniče, Jozo Čurić s Hrvatske televizije. Najprije ono što najviše zanima hrvatsku javnost – kako se osjećate i kako je Vaše zdravlje?”

Radio 101 ostao je bez svoje frekvencije godinama kasnije, 31.svibnja 2021.godine na bizaran način tako da je njegov tadašnji vlasnik, u Njemačkoj traženi i osuđivani kriminalac Thomas Alexander Thimme, prijavu za produžetak koncesije na FM frekvenciju – zaboravio podnijeti na vrijeme.