POLITIČKA STRANKA ILI CIRKUS MONTY PYTHONA?

Tekst: Filip Đukić

Foto: Tportal

Miroslav Škoro okupio je raznoliku ekipu političara, desnog konzervativnog rakursa, a koji bi trebali na predstojećim parlamentarnim izborima biti nova opcija među dva dominantna pola politike HDZ-a i SDP–a. Ima tu svega… Svega tragikomičnog.

Škoro je ušao u razgovore sa svima, vodeći se onom da od viška glava ne boli, međutim politička kreatura u koju se on formirao još od predsjedničkih izbora dovela je ostale političke istomišljenike, bolje rečeno ostale političke ljušture u njegov Domovinski pokret koji se sada nada da će pomoću tog jačeg magneta, ući u Sabor.

METODA PREDIZBORNIH OBEĆANJA

Travestija okupljanja Domovinskog pokreta počiva u tome što je Škoro odlučio pokupiti ostatke s političke scene koja zajedno ne bi osvojila niti jedan posto na izborima te njihova manje i više poznata politička imena, iako ta imena ne posjeduju vlastitu snagu i mogućnost ostvarivanja kvalitetnog rezultata na izborima, iskoristiti u svrhu etabliranja jake političke opcije. Desničari koji ne napuštaju metodu predizbornih obećanja kako će Bog, šahovnica i vjera pokrenuti raspadnutu ekonomiju pronašli su u Škori vođu, što su potvrdili prošli izbori.

MATOŠEVA KROBOTERIJA

Formula Domovinskog pokreta isprobana je milijun puta. Inzistiranje na pravima branitelja, aktiviranje Hrvata u BiH, važnost obitelji, prazna obećanja vezana za ulaganje u mrtvu poljoprivredu. Zatim, kritiziranje Plenkovića koji nije dovoljno desno, koji se usudio ubaciti „previše“ konzervativnog liberalizma, zamjerio se busačima u prsa Škorinog miljea, koji ponukani tim otklonom HDZ-a od tuđmanizma sada nalaze „novu“ snagu desnice koja će uzeti sve one glasove mašinerije, ljudi iz glasačkih autobusa.

Takva Matoševa kroboterija, prethodno raštrkana političkim poljanama tih likova, stvorila je cirkuski „Mish mash“ kojeg se ne bi posramili ni Monty Pythonovci. Naime, Miroslav Škoro nema niti političkog iskustva niti ekonomskog znanja pa svoje političke akvizicije traži po društvenoj popularnosti.

Smiješno je što bi neki od nositelja izbornih jedinica trebali biti komičar Željko Pervan i Davor Dretar Drele za koje je Škoro imao birane riječi. Ova dva spomenuta komičara, poznati po svojim narodnim pošalicama, trebali bi biti ljudi koji će Hrvatsku izvesti na pravi put.

NARODNI HUMOR U FUNKCIJI POLITIKE

Škorin pristup ovim izborima izgleda kao vapaj očajnika; izgleda kao stranka koja je dvadeset godina na političkoj sceni pa u gubitku snage i moći on poziva sva poznata lica ne bi li tom metodom očuvao postojanost stranke.

Ovakva ne-fiktivna poruga Domovinskog pokreta vjerojatno se ne može pronaći nigdje drugdje osim u Hrvatskoj. Pervanov i Dreletov narodni humor nije ništa u usporedbi s ovom groteskom stvaranja koalicije. Dodamo li još Zekanovića koji svoju retoriku bazira samo na Bogu i vjeri, Ilčića koji je poznatiji po pitanju masturbacije ili Hasanbegovića, bivšeg ministra kulture, poznatog po kontroverznom pismu gdje navodi kako su ustaše heroji i mučenici.

POLITIČKE ESTRADNE ZVIJEZDE

Nažalost, spomenute desne tehnike zavođenja ljudi u Hrvatskoj često su znale donjeti rezultate tako da je realna mogućnost da ova politička opcija osvoji solidan broj mandata u Saboru. Naime, u Hrvatskoj se poštuje crni, zbiljski humor. Humor koji nam pružaju zastupnici u Saboru mogao bi doći na veće razine kad im se pridruže dva komičara i ostala plejada velikih Hrvata iz Domovinskog pokreta na tragu buduće Domovinske koalicije što viču, galame domoljubno, prozivaju one koji nisu dovoljno Hrvati i objašnjavaju kako izgleda pravi domoljub kojem je u interesu prosperitet zemlje.

Naravno, nećemo vidjeti stručnjake iz ekonomije, turizma, pomorstva ili bilo kojeg drugog sektora. Vidjet ćemo političke estradne zvijezde koje zabavljaju javnost pod okriljem nacionalnih simbola – šahovnice i zastave.

Pa što je onda Mony Python u usporedbi s ovim? Skečevi Johna Cleesea i njegovog ministarstva smiješnog hoda izgledaju kao izblijedjeli pokušaj humora ljudi koji bi zbilja mogli hodati pravim Saborom i ministarstvima. Pitanje je hoćemo li se onda smijati ili plakati…