PIKTOGRAM POVIJESTI POTRESA U HRVATSKOJ
Tekst: M. H./Panopticum
Foto: PMF
Rasjedi se često spominju u kontekstu potresa, no oni nisu nešto neuobičajeno – brojni su, ali nisu svi i aktivni. Riječ je o geološkoj pojavi koja je nastala kao posljedica naprezanja u Zemljinoj kori, a njihovim mapiranjem bavi se Hrvatski geološki institut (HGI). Rasjedi su velike smične pukotine u stijenama. Mogu biti vidljivi i utvrđeni na terenu ili pokriveni, ali pretpostavljeni prema odnosu stijena. Oni koji su aktivni, mogu uzrokovati potrese.
HGI je izdao Geološku kartu RH 1:300.000 na kojoj je prikazana geološka građa i povijest stvaranja terena kroz vremensko razdoblje od preko 600 milijuna godina, a na njoj su i crvenim linijama označeni mnogobrojni rasjedi Hrvatske.
Intenzitet potresa ovisi o mnogo faktora
Nisu svi rasjedi aktivni i vrlo malo rasjeda prikazanih na geološkim kartama aktivno, a dokazivanje aktivnosti pojedinih rasjeda nije jednostavno i iziskuje dugogodišnja multidisciplinarna istraživanja. Kod ovako jakih potresa, aktivnost rasjeda u Zemljinoj kori odrazi se i na površini pa isti postaju vidljivi.
Osim detaljnih geoloških i vodnih karata te karata mineralnih sirovina, HGI je razvio i besplatnu aplikaciju GeoCro. Tako svi geološki entuzijasti i radoznalci mogu istraživati lokalnu geologiju Hrvatske, doznati osnovne informacije o različitim stijenama i strukturama na površini, kao i o geološkoj prošlosti prostora Hrvatske, a mogu vidjeti i rasjede. U aplikaciji se mogu pronaći i fotografije rasjednih ploha, poput Gorskog zrcala na Medvednici koje je nastalo uslijed tektonskih pomaka u davnoj prošlosti.
Današnji pomaci tektonskih ploča uglavnom su mnogo manji. Aktivnu tektoniku čitavog prostora Hrvatske pa tako i šireg epicentralnog područja Pokupsko-Petrinja-Sisak uzrokuje kontinuirano kretanje Jadranske litosferne mikroploče (Adrije) prema sjeveru.
Južna Dalmacija seizmički najugroženiji dio Hrvatske
Područje Hrvatske je umjereno seizmički aktivno jer se Adrija kreće relativno sporo, a najviše rasjeda nalazimo unutar kontinentalnog dijela Hrvatske (Dinaridi), ali ih ima i unutar same mikroploče (npr. Istra).
Šire riječko područje je dio Jadranske ploče izgrađene uglavnom od vapnenaca, a seizmičku pojačanu aktivnost uzrokuje Kvarnerski rasjed. Južna Dalmacija također pripada Jadranskoj ploči, a nalazi se u neposrednoj blizini zona podvlačenja ploča te je seizmički najugroženiji dio Hrvatske.
Za područje Medvednice i Banovine, seizmička povijest seže oko 150 milijuna godina unatrag jer su to područja kompleksne geološke građe. Njihova glavna stijenska masa, koja se dalje proteže na JI kroz središnje dijelove BiH, tzv. Centralna dinaridska ofiolitna zona, izgrađena je od stijena oceanske kore, nastale kao posljedica zatvaranja oceanskog prostora zapadnog Neotethysa tako da se uglavnom svi recentni razorni potresi, Zagreb, Petrinja, Banja Luka, događaju se duž te reološki oslabljene zone. Tektonske ploče tijekom povijesti su se sudarale, a zone tektonskih kontakata često predstavljaju geološki oslabljene zone s brojnim rasjedima.
Kao posljedica zatvaranja oceana, u tada međugorskom marinskom bazenu između Jadranske ploče i Euroazije, počele su se taložiti sedimentne stijene, a kasnije, u novom bazenu, konglomerati, pješčenjaci, karbonatne klastične stijene i različiti litotipovi vapnenaca.
Nakon drugih snažnih kompresijskih tektonskih događaja na današnjem prostoru Medvednice i Banovine i formiranja šava s Euroazijskom pločom, između ostalog, talože se još šljunci, pijesci te marinske stijene. Najrecentniji su jezerski i kopneni sedimenti kao posljedica snažne kompresije prostora paralelno globalnom stresu sjever-jug, uz pojavu rasjedanja i izoklinalnog boranja.
Ovakav strukturni kompresijski sklop na Medvednici i Banovini traje do danas te uzrokuje različite rasjede, pukotinske paraklaze, koji postaju seizmički izvori potresa, a iz karata potresnih područja Hrvatske vidljivo da ne postoje tvz. sigurna područja u Hrvatskoj.
Uz potres dolaze i naknadni geohazardni događaji
Zbog velike količine oslobođene energije pri kretanju rasjednih krila u petrinjskom potresu, puknuća u stijenama manifestirala su se i na površini u obliku otvorenih pukotina i paraklaza, izlijevanja fluida, pješčanih vulkana uslijed likvefakcije te drugih deformacija zbog promjene stanja zbijenosti naslaga.
Pred geološkom strukom je izrada karata nestabilnih, odnosno uvjetno nestabilnih padina zbog moguće aktivacije klizišta, što se može dogoditi tijekom ili neposredno nakon potresa, ali i naknadno zbog nekontroliranog dotoka vode (dugotrajne oborine, otapanje veće količine snijega, pucanje vodnih instalacija).
Uz sva znanja o strukturi tla, ne može se predvidjeti kakva će biti geodinamika gibanja rasjednih krila u slučaju potresa jer se radi o procesima na dubini od oko 10 kilometara. Također, ako na nekom području razornom potresu prethodi prethodni, to nikako nije pravilo da će se uvijek tako dogoditi budući da samo jedan predpotres od dvadeset potresa u svijetu ima jaki prethodni potres.
