OBILJEŽAVANJE DANA ŽENA: „NEĆU CVIJEĆA – VRAĆAJ PODUZEĆA“
Tekst: RF
Foto: Z. N.
U sklopu obilježavanja Dana žena članice Radničke fronte iz Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Pule i Poreča na istaknute lokacije u gradovima su istaknule poruke „Dušo, mama je opet pala“, „Najviše me boli kada šutim“, „Ustajte prezrene na svijetu“, „Ja od jutra nisam stala“, „Sindikat žena protiv kretena“, „Neću cvijeća – vraćaj poduzeća“ i „Živio 8. Mart – dan ženske borbe!“
Za ljevicu je osmi mart oduvijek datum od posebnog značaja, ne samo zato što su temelji ljevice borba za rodnu emancipacija i društvenu pravdu, već i zato što obilježavanje tog datuma proističe iz socijalističke tradicije. Osmoga marta ne bi bilo da nije bilo njujorških tekstilnih radnica koje su već 1857. prosvjedovale za bolje uvjete rada, i socijalistkinje Clare Zetkin na čiji je prijedlog 1910. Prva međunarodna ženska konferencija u organizaciji Socijalističke internacionale donijela odluku o obilježavanju međunarodnog dana žena, da bi se sljedeći godine i obilježio prvi Međunarodni dan žena – radnica.
Sve češće se zaboravlja da je osmi mart u svojim izvorima neraskidivo vezan uz radničke borbe i da su unatoč mnogim izborenim pravima i načelnoj rodnoj ravnopravnosti, žene i danas u neravnopravnoj poziciji. Sistemska ekonomska i društvena potlačenost žena ne može se ukinuti tek pukim uvođenjem kvota, “osnaživanjem žena” i brojanjem njihove zastupljenosti na “visokim pozicijama”, već isključivo suštinskom promjenom sustava u kojemu živimo i njegovih institucija koje tu potlačenost i stvaraju na svakodnevnoj bazi.
Samo socijalističko-feministička politika može biti temelj stvaranja ravnopravnog društva, te se u skladu s time RF bori za izjednačavanje i povećanje plaća i mirovina te ukidanje nesigurnih i nestabilnih radnih mjesta koja najviše pogađaju žene; za snažnu i odlučnu zaštitu prava radnica, trudnica i rodilja preko zakonskih regulativa te kolektivnih ugovora; za širenje i jačanje javnih usluga brige o djeci, starijima i nemoćnima koje danas najčešće besplatno rade žene zbog slabljenja socijalne uloge države; za odgovorno i planirano roditeljstvo, odnosno za javno dostupno seksualno i zdravstveno obrazovanje, poboljšanje kvalitete i dostupnosti primarne zdravstvene zaštite žena te za osiguravanje prava na besplatan i javno dostupan abortus i kontracepciju; za borbu protiv nasilja nad ženama; te za jednaku zastupljenost žena u politici.
Borba za rodnu ravnopravnost daleko je od završene i zahtijevat će sveobuhvatne, dugotrajne i korjenite promjene sustava. Međutim, neke stvari moguće je promijeniti već u svibnju na lokalnim izborima:
– izjednačavanjem plaća muškaraca i žena za poslove jednake složenosti i zahtjevnosti, u javnoj upravi, ustanovama i poduzećima;
– pri raspisivanju javnih nabava davanjem prednosti kooperativama (zadrugama) i poduzećima u kojima je stupanj poštivanja (ženskih) radničkih prava visoko na listi prioriteta, u kojima se radnike i radnice zapošljava na neodređeno i u kojima su žene zaštićene od nesigurnosti radnog mjesta zbog obveza obiteljske skrbi ili “jer bi mogle zatrudnjeti”;
– obnovom i planiranjem izgradnje novih javnih vrtića za zadovoljavanje kapaciteta sve vrtićke djece te smanjivanje cijena vrtića s dugoročnim ciljem da oni budu potpuno besplatni;
izgradnjom novih smještajnih kapaciteta, te revidiranjem cijena socijalnih usluga za starije i nemoćne, u skladu s njihovim primanjima;
– izgradnjom gradskih stanova, koji će se uz pristupačne cijene mjesečne naknade, stavljati na raspolaganje onima kojima je to najpotrebnije: samohranim majkama, obiteljima s niskim primanjima…
poticanjem zapošljavanja ginekologa u javnom zdravstvu radi kvalitetnije i dostupnije javne primarne zdravstvene zaštite;
– osiguravanjem besplatnih higijenskih i menstrualnih potrepština u javnim ustanovama (škole, bolnice, itd.);
– osiguravanjem dodatnih sredstava i infrastrukture za zbrinjavanje žrtava rodnog, obiteljskog i seksualnog nasilja;
– sustavnim pristupom odgoju i obrazovanju o pitanjima rodne ravnopravnosti na svim razinama;
proaktivnim pristupom nadzoru zakonskih obaveza koje nisu nužno u ingerenciji grada (npr. osiguravanjem dostupnosti pobačaja u općoj bolnici).
Kao i za druge društvene segmente, poboljšanje uvjeta života nije samo pitanje “dobre volje”, stoga je preduvjet i za poboljšanje statusa žena i ostvarenje rodne emancipacije – prevladavanje destruktivne tržišne konkurencije kojom su žene danas posebno pogođene.
Borba za rodnu ravnopravnost je borba za jednaka prava, za jednake šanse u svim područjima života, za ljudsko dostojanstvo. Borba koja još nije ni približno gotova, ali borba koja je zajednička! Živio osmi mart!
