NOVA PETOLJETKA: “TAKO NAM BOG POMOGAO…”
Tekst: Vjekoslav Krsnik
Foto: Ured predsjednika
Ništa toliko ne definira na početku njegovog drugog mandata dosljednu ideološku političku poziciju predsjednika Republike Zorana Milanovića kao njegova odluka da na svečanu inauguraciju pozove jednu preživjelu partizanku iz borbe na Sutjesci i Neretvi. On je time dokazao da je ostao vjeran Titov gardist kojemu je Hrvatska “slučajna država”, kojemu je Tito važniji od Tuđmana, kojemu je Domovinski rat “građanski rat”, kojemu smeta ploča poginulim Hosovcima u Jasenovcu pa je treba negdje baciti, koji ne želi sudjelovati na manifestacijama gdje sudjeluju ti isti Hosovci s amblemom “Za dom spremni”, da se dalje ne nabrajaju svi njegovi postupci protivni hrvatskom nacionalnom identitetu i interesu izborenim pobjedom u Domovinskom ratu kojega je on nota bene izbjegao kao civilni dezerter. Dakle na Pantovčaku i poslije Titovog gardista Titov gardist.
DRŽAVA U USTAVNOJ KRIZI
Takvog Zorana Milanovića ipak treba poštovati kao legalno izabranog predsjednika Republike, premda nikad ne treba ispustiti iz vida da su svi dosadašnji izbori u hrvatskoj državi upitno legalni, budući da u biračkim spiskovima još uvijek ima više od 400.000 lažnih birača. Ta činjenica bila je i te kako važna prije dvadesetak godina kad je u prvom krugu predsjedničkih izbora američki Hrvat Boris Mikšić uoči zatvaranja birališta bio drugi pa je na intervenciju Stipe Mesića uz suradnju Ive Sanadera iskorišteno nešto od tih lažnih birača kako bi Jadranka Kosor u prvom krugu pretekla Borisa Mikšića osiguravajući na taj način u drugom krugu Mesiću drugi mandat.
S druge strane u ocjeni položaja novog starog predsjednika Republike ne smije se ispustiti iz vida čeinjenica da je on izabran tek s 31 posto postojećeg glasaćkog tijela, što političkim rječnikom znači da iako ima legalitet njegov izbor je i te kako legitimno ograničen. Upravo zbog toga u organiziranju svečane inauguracije Zoran Milanović trebao je voditi računa ne samo zbog toga što su tu inauguraciju bojkotirali članovi Vlade na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem kao i Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom Gordanom Jandrokovićem nego o činjenici da je i pored svih manjkavosti on ipak predsjednik svih građana Republike Hrvatske, a ne samo onog dijela koji je glasovao za njega. Uostalom pred tom činjenicom ne treba zatvarati oči jer je ona samo dodatno potvrdila da se država nalazi u ustavnoj krizi u kojoj je aktivni sudionik sam novo izabrani predsjednik Republike. Kad je u pitanju legitimitet njegova drugog mandata da bi zadovoljio onaj dio biračkog tijela koji mu nije poklonilo povjerenje Zoran Milanović je mogao iskoristiti Marka Perkovića Thompsona pozivajući ga makar na neslužbeni dio inauguracije, ali je to, iako je bilo najavljeno, propustio.
KRISTALIZIRANJE NOVE ULOGE
Sve u svemu njegovim drugim izborom za predsjednika Republike ništa se bitnijeg nije promijenilo jer u svojem inuguracijskom govoru koji je općenito djelovao pomirljivo ipak nije ponudio ništa konkretno što bi dugogodišnju ustavnu krizu izvelo iz slijepe ulice.Treba podsjetiti da se u svojoj prisezi prije pet godina Zoran Milanović obvezao da će svoju dužnost obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda te da će brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, te čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske. Pored niza poteza koje je u tih pet godina poduzeo ili opstruirao kulminacija je svakako bila u njegovom pokušaju da se kao predsjednik Republike natječe na parlamentarnim izborima u ime SDP-a. To je bilo flagrantno kršenje Ustava i ignoriranje njegove prisege koju je dao na početku njegovog prvog mandata.
Novostvorene međunarodne okolnosti u kojima je Europska unija jednostavno ignorirana dogovorom Donalda Trumpa i Vladimira Putina pred Zoranom Milanovićem kao sukreatorom državne vanjske politike postavile su pred njega nove izazove. S obzirom da se s druge strane nalazi drugi egocentrik u osobi Andreja Plenkovića vrlo brzo će se, zanemarujući domaća pitanje, kristalizirati nova uloga Zorana Milanovića kao jednog od vodećih političara u kreiranju politike hrvatske države i nacije. Hoće li to biti u skladu s njegovom prisegom ili u skladu s njegovim dosadašnjim isključivim karakterom, hrvatska javnost će ubrzo saznati. U tom pogledu dobro je citirati završne riječi iz predsjednikove prisege “Tako nam Bog pomogao”.
