NOVA PETOLJETKA – MENTALNI JUGOSLAVEN NA RUSKI PLIN OSTAJE NA ČELU SLUČAJNE DRŽAVE?

Tekst: Vjekoslav Krsnik

Foto: Megapress

Kao što sam predvidio u svojem komentaru na FB od 16. prosinca pod naslovom “Duboka država a ne birači odlučuju o predsjedničkim izborima” to se 29. prosinca 2024. i dogodilo. Zoran Milanović dosad premijer najlošije Vlade ostaje nakon pet godina prvog mandata i dalje na Pantovčaku jer je sasvim izvjesno da će u drugom krugu protiv Dragana Primorca kao nezavisnog kandidata kojeg je lansirao HDZ odnijeti uvjerljivu pobjedu. Prije nego analiziramo rezultate prvog kruga treba podsjetiti na političku biografiju Zorana Milanovića.

NIKAD SE NIJE IZJASNIO HRVATOM

U knjizi objavljenoj 2017. godine pod naslovom “Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena… napisao sam: “Zoran Milanović je klasičan primjer hrvatskog Jugoslavena koji se tek u izbornoj kampanji prošle godine koju je SDP izgubio pod utjecajem svojeg američkog PR savjetnika sjetio da je politički Hrvat. To međutim ne može izbrisati njegove izjave da je za njega Tito veći političar od Tuđmana, da je Hrvatska slučajna država, da su njegovi glasači Srbi, te posebice njegovo koketiranje s idejom bilo kakvog povezivanja sa Srbijom. Zoran Milanović nikad se nije samostalno izjasnio Hrvatom, a ni u snu ne može građane koji su mu dali povjerenje na izborima nazvati hrvatskim nacionalnim imenom. U ocjeni Domovinskog obrambenog rata koji je po njegovoj izjavi bio građanski rat uvijek su mu veća briga bili zločini počinjeni prema hrvatskim Srbima nego mnogostruki zločini što su ih velikosrpski agresori počinili prema Hrvatima. Njegov odnos prema bivšoj državi posebno se očitovao u nastojanju da se od europskog uhidbenog naloga zaštite od izručenja Njemačkoj bivši pripadnici jugoslavenske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač zbog kojih je lansirao “lex Perković”. Iako je bio predsjednik hrvatske Vlade on je ideološki i dalje ostao dosljedan Jugoslaven”.

CIVILNI DEZERTER

To je dokazao i za predsjedničkog mandata svojim istupima protiv braniteljske populacije. Ploču poginulim braiteljima u Jasenovcu po njemu treba negdje baciti, a odbijao je nazočiti skupovima na kojima su Hosovci nosili majice s natpisom “Za dom spremni” iako je HOS zakonski legalizirao upravo SDP kad je bio na vlasti. Naravno ne treba ispustiti iz vida činjenicu da je poput Andreja Plenkovića bio civilni dezerter, gradeći svoju političku karijeru na krvi koju su njegovi vršnjaci dali za Hrvatsku da bi takvi poput njega ostvarili visoke političke funkcije.

SIMPATIJE PREMA PUTINOVOJ POLITICI

Da se Zoran Milanović ikad ispričao široj hrvatskoj javnosti za sve protuhrvatske izjave i djelovanja, priznajući da je bio u zabludi i za to zatražio razumijevanje, onda bi se o Zoranu Milanoviću moglo razgovarati kao hrvatskom političaru. On je međutim i dalje mentalno Jugoslaven kao i njegova stranka SDP najpoznatija po tome da je izašla iz sabornice kad se trebalo glasovati za osamostaljenje Hrvatske i da je takav odnos prema hrvatskom nacionalnom identitetu zadržala do današnjih dana glasujući u Hrvatskome saboru protiv Zakona o hrvatskom jeziku. Naravno, iz pragmatičkih razloga Zoran Milanović je u međuvremenu promijenio retoriku pa je odjednom otkrio da postoje Hrvatice i Hrvati na koje se javno poziva kad se protivi uključivanju hrvatskih postrojbi u bilo kakve NATO-ve operacije dok iza scene iskazuje simpatije prema agresivnoj politici Vladimira Putina koja invazijom na Ukrajinu ugrožava stabilnost Europe.

UVEO HRVATSKU U DUGOGODIŠNJU KRIZU

Ključno je pitanje kako je takav Zoran Milanović u prvom krugu predsjedničkih izbora dobio čak oko 800.000 glasova, čak oko 250.00 glasova više nego na prethodnim predsjedničkim izborima 2019. godine. Kako je moguće da biračko tijelo obilno nagrađuje Zorana Milanovića uza sve njegove negativne strane iskazane u prvom petogodišnjem mandatu koje su praktički Hrvatsku uvele u dugogodišnju ustavnu krizu, pri tom naravno ne amnestirajući premijera Andreja Plenkovića za tu krizu. Odgovor je naravno u činjenici da su i ovi izbori kao i svi dosadašnji po nizu točaka bili neregularni i naravno pod kontrolom “duboke države” koja sve poluge vlasti u Hrvatskoj drži pod nadzorom. Najbolji je primjer za to slučaj Tomislava Jonjića koja ga je u pretkampanji totalno medijski izolirala, što se očitovalo u zabrani njegovog spominjenja u vodećim medijima uključujući i javnu HRT, dok su mu tzv. ankete davali između 1 i 2 posto šanse. Kad je ta “duboka država” osjetila da bi on mogao predstavljati neku prijetnju instalirala je totalnu anonimku Branku Lozo da mu uzme dio desničarskih birača. Uza sve to Tomislav Jonjić koji je amaterski ušao u kampanju i bez novčane podrške ostvario ja zavidan rezultat dobivši nešto više od 5 posto glasova.

IZLAZNOST ISPOD 50 POSTO

Postoji međutim podatak koji rijetko tko spominje, a odnosi se na izlaznost biračkog tijela na prvi krug predsjedničkih izbora. Izlaznost je pala ispod 50 posto, iznosila je 46 posto za razliku od prethodnih predsjedničkih izbora 2019. godine kad je iznosila 51 posto. Ako je dakle manje od 50 posto birača izašlo na birališta to se u pogledu legitimiteta može tumačiti kao još jedna značajka po kojoj su ovi izbori neregularni. Gledajući brojčano manjina je pobijedila šutljivu većinu koja bojkotiranjem birališta, i ne samo u ovom slučaju, izražava nezadovoljstvo stanjem u državi. Može se sa sigurnošću očekivati da će u drugom krugu u kojemu će se Zoranu Milanoviću suprotstaviti beskrvni HDZ-ov kandidat Zoran Primorac da će izlaznost biti još manja. Niskom izlaznošću na izborima, ne samo ovim, nitko se ozbiljnije ne bavi, iako je to važno političko pitanje jer je tim ugroženo funkcioniranje same demokracije. Tu demokraciju u Hrvatskoj je već odavna zatočila “duboka država” ogrezla u bahatosti i korupciji, pa se hrvatski građani u 2025. godini politički ne mogu nadati najboljemu s “titovim gardistom” na Pantovčaku, čiji je izbor već u prvom krugu ljevičarski komentator Žarko Puhoviski u prvoj reakciji ocijenio “katastrofom”.