NEZNANJE FIZIKE U SLUŽBI POLITIKE
Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: Pan Nova
Po ne znam koji put čitamo i slušamo kako je u ova teška zimska vremena Putin pokrenuo ofanzivu protiv ukrajinskog civilnog stanovništva. U svom nemoćnom bijesu okrenuo se protiv najnemoćnijih, onih koji su premladi ili prestari da nose pušku ili da uopće sudjeluju u političkom životu. Zbog uništavanja elektrana, trafostanica i električne mreže općenito toliko i toliko je tisuća stanova ostalo bez struje. Čini se mnogo kada se kaže 10.000 ili 100.000 stanova jer svima je to lako zamisliti toliko stanova, a lako je i zamisliti koliko toliko stanova troši električne energije jer račune od Elektre svi manje ili više bolno osjećamo na svojim džepovima.
No to su usporedbe za malu djecu. To je slično onome kada se dijete čudi koliko mu roditelji zarađuju, jer njihovu plaću pretvara u gumu za žvakanje: da imam takvu plaću mogao bih cijeli dan žvakati ne jednu nego tri gume odjednom. Sjećam se nekog starog filma s Fernandelom u ulozi pastira koji je čuvajući ovce našao nekoliko kubičnih metara novčanica – bacili su ih Englezi u Francusku za vrijeme rata da izazovu inflaciju. Pastir u filmu je to bogatstvo preračunao u bicikle. Shvatio je da je bajoslovno bogat zato što bi tim novcem mogao svake minute kupiti deset tisuća bicikala. Nezamislivo!
Isto je tako nezamislivo običnom, malom potrošaču električne energije kolike su potrebe velikih potrošača, jer ih ni s čime ne može usporediti, kao što ne može usporediti milijardu eura sa svojim mjesečnim primanjima, pa ni s onime što je cijeli život zaradio. Tako je to s velikim brojevima. Teško je razumjeti kemiju jer nije lako shvatiti da i nešto tako sitno kao što je atom ili molekula ima masu, masu koja je mnogo mlijarda puta manja od mase najsitinijeg zrnca prašine. Pa kada se to ne može, uvode se nekakve nove, sasvim glupe jedinice za energiju, ali ne samo za energiju.
Jedinica za energiju postaje dnevna ili godišnja potrošnja električne energije u prosječnom kućanstvu. Jedinica za volumen je volumen olimpijskog bazena. Jedinica za dužinu (visinu) je visina kupole bazilike Svetog Petra u Rimu ili nekog američkog nebodera. Jedinica za masu je masa školskog autobusa. Jedinica za površinu je površina nogometnog igrališta. Sve tako naokolo, umjesto da se izražava u pravim jedinicama, jedinicama SI, čija je upotreba usto zakonom propisana. Kada vidim kako se govori u tim „novim jedinicama“ dođe mi da svisnem od jada. Zaista ne znam koliko tona ima autobus koji američku djecu vozi u školu, jer se njime nisam nikad vozio, niti znam kolika je površina nogometnog igrališta, jer me nogomet uopće ne zanima – ne gledam nogometne utakmice ni na televiziji.
No vratimo se energiji. Osnovna jedinica za energiju je đul (J) i ona odgovara radu savladavanja sile od jednog njutna (N) na putu od jednog metra (1 J = 1 Nm). Osnovna jedinica za snagu je vat (W). Ona odgovara potrošnji jednog đula u sekundi (1 W = 1 J/s). Može se i drugačije reći, da je jedan đul energija koja se potroši ako uređaj snage 1 W radi jednu sekundu, pa se stoga đul može označiti sa Ws (vatsekunda). Tisuću vata čini kilovat (kW), a 3600 sekundi sat, pa tako dolazimo do praktične jedinice za enegiju koja se zove kilovatsat (1 kWh = 3.600.000 J = 3,6 MJ).
Običan čovjek rijetko, ako ikad dolazi u priliku da mora preračunavati te jedinice, no važno je zapamtiti: vat (W) i kilovat (kW) su jedinice na snagu, a ne za energiju. Za energiju su jedinice kilovatsat (kWh), teravatsat (TWh) i sl. Doista se naježim kad u novinama pročitam da neka elektrana proizvodi toliko i toliko tisuća kilovata. Nije mi jasno je li to izlazna snaga električne struje koju proizvodi, a ona se doista mjeri u kilovatima (kW), ili se pak misli na kilovatsate (kWh) proizvodene energije u nekom (nedefiniranom) vremenu. U iznošenju tehničkih podataka treba biti precizan, ne smije se ostaviti mjesta za pogrešnu interpetaciju.
U tehnici se ništa ne podrazumijeva, sve treba točno definirati. Nedavno sam on line kupio radni stol L-oblika, za kojeg su navedene tri dimenzije. Morao sam pisati trgovcu da mi kaže što one znače, na što se odnose, što bi bilo posve nepotrebno da je objavljen nacrt stola sa svim kotama. Onda bi sve bilo jasno.
Što se tiče energije još je manje jasno. Nije jasno, jer se ne zna kolika je potrošnja u kilovatsatima ni snaga u kilovatima. No, pođimo redom. Ljudsko tijelo u mirovanju ima snagu od 0,1 kW ili 100 W. To je ona toplina kojom grijemo naše tijelo. Konjska snaga izosi 0,74 kW, a prosječna potrošnja električne energije jednog stana oko 300 đula u sekundi ili 0,3 kW. To znači da kad bi jedan konj hodao cijeli dan uokrug i umjesto pumpe za vodu u rudniku (tako je definirana konjska snaga, a ne po tome koliko konj može potegnuti) pokretao generator električne struje mogao bi električnom energijom opskrbljivati dva stana. Nije to velika snaga ni velika energija, reći ćete. I nije.
Sada pogledajmo snagu električne lokomotive, recimo one crvene, austrijske na kojoj piše ÖOB. Njezina je snaga 7000 kW ili 7 MW (sedam megavata). Dobro ste pročitali: jedna električna lokomotiva u punoj snazi troši koliko 20.000 stanova. Te lokomotive ne voze prugama, razumije se, bez cilja. One vuku vagone pune topova, granata za topove i mina za minobacače, vagone natovarene oklopnim vozilima i tenkovima. U Drugom svjetskom ratu za prijevoz tenkovske divizije bilo je potrebno sastaviti 40 željezničkih kompozicija. Koliko ih danas treba, ne znam: lokomotive su postale jače, ali su i tenkovi postali teži.
Ili što reći o električnoj energiji koju troše tvornice. Alatni stroj poput blanjalice ili tokarskog stroja od 30 kW troši kao stotinu stanova. Za elektrolizu glinice da bi se iz nje dobio kilogram aluminija treba utrošiti 20 kWh električne energije. Električna lučna peć s dnevnom proizvodnjom 80 tona sirovog željeza ima snagu 10.000 kW – jedna takva peć troši koliko i 30 tisuća stanova. A sve to treba ratnoj industriji, ukrajinskom ratnom stroju. Ne živimo više u 19. stoljeću kada su tvornice imale parne strojeve koji su svoju snagu osovinama i remenicama prenosio do svakog radnika. Danas se sve proizvodi upotrebom električne energije. Pa i bespilotne letjelice, dronovi.
Eto, tako stvari stoje. Rusi hoće uništiti ukrajinsku ratnu industriju, spriječiti dovođenje pojačanja na bojišnicu, onemogućiti njezino snabdjevanje oružjem i streljivom – a ne terorizirati civilno stanovništvo. Da to zaista hoće činiti, činili bi to na mnogo djelotvorniji način. Povijest nam, a i vrijeme sadašnje, daje mnogo primjera za to.
