NAKNADA PO NAKNADA, MILIJARDICA…
Tekst: Udruga Franak
Foto: www.orellfuessli.ch
Banke u Republici Hrvatskoj ne prestaju se bogatiti na račun svojih klijenata, a bankarske naknade sramotno poskupljuju uz istodobno snižavanje pozitivnih kamata na tekućim računima i na štednju. U posljednje vrijeme sve češća tema su bankarske naknade koje su preskupe, i nemoralne u vrijeme kada cijeli svijet pa tako i Hrvatsku trese zdravstvena kriza koja uzrokuje i velike gospodarske probleme. Činjenica je da zakonodavac (Vlada i Sabor) i regulator (HNB) ne žele ograničiti naknade, i time dopuštaju bankama da samovoljno, bez dogovora s klijentima izmišljaju i određuju visinu raznoraznih naknada od kojih je najbizarnija ona koja se klijentu banke naplaćuje prilikom podizanja vlastitog novca s tekućeg računa na šalteru banke, na što guverner Boris Vujčić (RTL Direkt, 2. ožujka 2021.) jedino ima za reći da u Republici Hrvatskoj postoji više od 20 banaka te da klijenti mogu birati onu koja im je najpovoljnija.
A je li to stvarno tako? Veže li možda klijente odnos s pojedinom bankom na način da ne mogu tako jednostavno, kako to guverner Vujčić prikazuje, prijeći u drugu banku? Hoće li time izgubiti pogodnosti na nekim drugim uslugama? Pravilnik o porezu na dohodak u članku 90. kaže da je plaću radniku jedino moguće isplatiti na tekući račun, pa se postavlja pitanje je li takav zatvoreni krug pošten, jer zaposlenici ničim ne mogu utjecati na banke da im ne uzimaju njihov teško zarađen novac. Je li možda sazreo trenutak da se omogući svima koji to žele primitak novca na ruke? Jer, banke imaju monopol na obveznom otvaranju tekućih računa radi isplate plaća, a to nipošto nije tržišna kategorija.
POVIJEST POZITIVNIH I NEGATIVNIH KAMATA
Tijekom 2020. banke su na raznim naknadama uzele građanima više od tri milijarde kuna, točnije 3.227.974.000,00 kuna i to uz pad od 10,5 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Sjetimo se tekućih računa i plastificiranih kartica te čekova unazad tridesetak godina. Dopušteno prekoračenje po tekućem računu bilo je ograničeno u fiksnome iznosu, jednako za sve, a banke su imale strožija pravila za odobravanje prekoračenja i ukidale su čekove ukoliko bi netko prekoračio dopušteni iznos. Izdavanje čekova bez pokrića nije bio rijedak slučaj. U to vrijeme banke nisu naplaćivale svoje usluge, već su korisnicima tekućih računa obračunavale i pripisivale pozitivne kamate, dok su onima koji su koristili dopušteno prekoračenje obračunavali negativne kamate čije su stope bile znatno veće od pozitivnih.
LAKO DOSTUPAN NOVAC
S vremenom je fiksni iznos dopuštenog prekoračenja rastao, sve dok banke nisu počele nuditi prekoračenje u iznosu jedne, dviju ili čak triju plaća za klijente kojima poslodavac primanja uplaćuje na tekući račun. Sve se to događalo u vrijeme velike ponude kredita, pa tako i onih u švicarskim francima. Lako dostupan novac koristili su i korisnici kredita kojima je rastao istodobno tečaj i nezakonite kamatne stope. Tražeći mogućnost za podmirenje mjesečnih anuiteta često se posezalo za cjelokupnim raspoloživim iznosom dopuštenog prekoračenja, a mnogi se ni do danas nisu izvukli iz tih dugova.
Do danas se po pitanju tekućih računa mnogo toga promijenilo u poslovanju banaka, počeli su se naplaćivati čekovi po komadu i s vremenom su potpuno nestali iz upotrebe. Uz tekući račun, bez mogućnosti izbora za klijenta, izdavane su debitne kartice Visa Electron i Maestro, koje su do danas zamijenjene kreditnim karticama Visa i MasterCard, i uvedene su mjesečne naknade za vođenje računa. Pojavilo se internet i mobilno bankarstvo koje i danas ima znatno manje naknade od onih pri plaćanju računa na šalterima banaka, a za čije se korištenje naplaćuje mjesečna paušalna naknada. Osim naknada za otvaranje, ali i za zatvaranje tekućeg računa, potoji još mnoštvo naknada na kojima banke danas baziraju svoje poslovanje i od njih imaju značajne prihode.
HNB BEZ TOČNIH I POTPUNIH INFORMACIJA
Dok s jedne strane uvođenje svih tih naknada klijentima poskupljuje poslovanje s bankama, s druge strane banke su u potpunosti ukinule pozitivne kamate ili su ih svele na minimalne i zanemarive iznose, tako da klijenti nemaju nikakvu dobit ako njihov novac stoji na tekućem računu određeno vrijeme.
Visine naknada za razne lepeze, pakete, inovacije i druge izmišljotine mogu se usporediti na stranicama Hrvatske narodne banke, međutim u šumi tih naknada nije prikazana naknada za podizanje gotovine s tekućeg računa na šalteru, a poznato je da već dulje vrijeme određeni broj banaka to naplaćuje.
Osim što HNB ne daje točne i potpune informacije, guverner Vujčić, kao i direktor Direkcije za nadzor platnog prometa Bruno Vukoja (Dnevnik 2, HRT, 5. ožujka 2021.), govore da klijenti imaju izbor, što je potpuno netočno. Banke se po tko zna koji put ponašaju nepošteno, njihova pozicija je takva da se mogu dogovarati, izmišljati i samovoljno određivati visine naknada i jasno je da djeluju udruženo protiv hrvatskih građana, prije svega preko svoje krovne organizacije Hrvatske udruge banaka. Klijenti samim time što su njihova primanja zakonski vezana za banke nisu u mogućnosti nešto promijeniti, a oni koji kao klijenti banke dobivaju druge pogodnosti, npr. manju kamatu na kredit, nisu u mogućnosti jednostavno promijeniti banku.
VLADA I SABOR BEZ SLUHA ZA HRVATSKE GRAĐANE
Jedino banke, za razliku od svih drugih poslovnih subjekata, imaju monopol na sigurnu zaradu, jer Pravilnik o porezu na dohodak obvezuje poslodavce da zaposlenima isplaćuju plaće na tekući račun. To omogućuje bankama sigurnu naplatu naknada, a budući da ne postoji drugi izbor niti način da se izbjegne naknada o kojoj se ne može pregovarati, onda se tu radi o klasičnom reketarenju, a ne o slobodnom tržištu.
Slična praksa postoji i u drugim članicama Europske unije te se i tamo razne udruge za zaštitu potrošača bore kako bi položaj klijenata u odnosu na banke bio zaštićeniji i bolji.
Vlada, Sabor i HNB mogu utjecati i na visinu, i na opravdanost naplaćivanja određenih bankarskih usluga, ali svjedoci smo da niti jedni niti drugi za to nemaju sluha. Sjetimo se samo Vlade RH iz 2012. godine kada je ukinuto naplaćivanje troškova opomena od kojih su banke i drugi poslovni subjekti imali značajne prihode.
