RH ZA THOMPSONA SPREMNA
Tekst: Zdenko Lozo
Foto: Nino Strmotic/Pixsell
Sati nas dijele do, sada u Svijetu neviđenog, glazbenog spektakla. Bit će to festa ponosa, oslobađanja zatomljenih emocija, demostracije snažnog nacionalnog identiteta, tehničkih i organizacijskih inovacija i postignuća, uz ne malu kritiku onima zaduženim za organizaciju prometa u danu velikog Thompsonova koncerta u Zagrebu. Hrvatska će imati obilate tvarne koristi od ovog mega događaja te će se predstaviti kao dobro organizirana i spremna država. Bolesni umovi iskakat će iz svojih dosadašnjih fantazija i bljutavih snova sa srpskim kavanskim pevaljkama u rejugoslavenizaciji Regiona. Sve skupa (uključivo i Milentija), od kako su ovamo smišljeno dovađani, poput nekoć Brene s jugooficirčinama, prepišat će obilato Marko Perković samo u jednoj noći spektakla, zabave i jasnog hrvatskog nacionalnog naboja.
Pišući za nekoliko portala o velikom come-becku Marka Perkovića na estradu, nakon dvije godine samoizolacije, istakao sam gromku jeku njegova samostalnog koncerta u Imotskom. Zapisao sam tada i slijedeće: „Posijao je buru kako kod njegovih fanova i simpatizera, tako još više u uzburkanim slavoserbskim krugovima patuljastih izroda slavnoga plemena. Na samom koncertu je to bio veliki dan, lišen bilo kakvih provokacija, a na ulice grada Imotskog vratiše se rane devedesete. Poruke ovih potonjih sigurno su sociološke, psihološke i političke naravi – upućene ponajprije donositeljima odluka u ovoj državi, a potom i sve glasnijem srpskom svetu, koji je nema tome davno, stigao čak i u Imotsku krajinu.
Valja nam se prisjetiti kako je na taj koncert Thompson privukao maksimalan mogući broj svojih obožavatelja, njih oko 25 tisuća koji mogu stati na nogometni stadion u Gospinu Docu podno starohrvatske tvrđave. Padom te tvrđave pod tursko kopito Imotska je Krajina uronula u 224 godine strašnoga mraka, a oslobođenem te iste Tvrđave i protjerivanjem Turaka na Gospu od Anđela 1717. godine – trajno se oslobodila zuluma i harača jedne vrlo okrutne sile.
Imotski koncert generalna proba za ulazak u Guinness world records
Nedvojbeno, Marko Perković i bliži mu poslovni suputnici su itekako računali sa simbolikom mjesta održavanja tog svakako povijesnog koncerta.
Imotski je koncert bio uvertirom za mega okupljanje hrvatskih kćeriju i sinova, svih naraštaja iz 45 zemalja posijanih i obilato izniklih Hrvatima, koji će stići na zagrebačko Prisavlje u subotu 5. srpnja, ove jubilarne katoličke crkvene i tisuću i stote godine krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava. I ovaj je put, još pomnije, izabranana lokacija Markova tima, a većina očekuje skorašnju reprizu na polju duvanjskom. Lokacija pejorativnog imena zagrebački hipodrom u našu državnu i crkvenu povijest ušla je po blagosti i radosti sastanaka puka hrvatskog i katoličkog s dvojicom povjesnih poglavara Svete, apostolske Crkve – Svetog pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Po veličini i nekim elementima organizacije ova su tri velika skupa puka hrvatskog, sličnog oblika i značaja hrvatskog identiteta, ponosa i prkosa. Teško je ispravno kvantificirati tako velike skupove, kojih ima barem još tri – sličnih po brojnosti, ovom subotnjem okupljanju. To su Nacionalni euharistijski kongres (NEK ’84.), u Mariji Bistrici, zagrebački pogreb hrvatskog mučenika Stjepana Radića, 1928. god. i Aržanski obred sprovoda 1991., prve žrtve našeg rata za Neovisnost i Slobodu, Josipa Jovića.
Slični veličinom povorki, ali ne i masovnim okupljaljanjem bijahu u povijest upisana još dva brojem sudionika značajna događaja – Tuđmanov pogreb i doček nogometne hrvatske srebrene repke ’18., na povratku sa svjetskog nogometnom turnira u Rusiji.
Niti na jednom od nabrojenih okupljanja nije došlo do značajnijih ispada ili neželjenih događaja tijkom dolaska, nazočstva i odlaska sa skupova. Zašto bi se onda strahovalo od nemilih događaja na pol milijunskom okupljanu Thompsonovih obožavatelja pa i sljedbenika? Thomson je puno više doli, pjevač, zabavljač ili profesionalni glazbenik. On je glazbena ikona i vodeći interpretator hrvatskih budnica, hrvatski branitelj od četnolikih zvijeri i nesumljivo rodoljub.
I te kakav domoljub, koji ljubi i spreman je za Dom svoj i nesavršenu državu, ali itekako čednu i lijepu domovinu. Za nju je bio i sigurno je još uvijek spreman položiti svoj život na oltar Domovine, poput nepreglednog povjesnog lanca hrvatskih ratnika i vitezova!
Operativna operacija „Sijači straha“ otplovila Savom nizvodno do ušća
Od kuda onda graja beznačajne šačice ne veće od pet tisuća Thompsonovih nakaznih kritičara, vrlo bučnih i javnim glasilima podobnih Jugoslovena ili brem protivnika hrvatske države, njene slobode i prosperiteta. Prigoda izgrađena na matrici, blokiranja Thompsonovih ranijih koncerata i šikaniranja sviju vrsta, uz nametnutu stigmu i društvenu klevetu te izgon iz estradnih i ukupnih društvenih krugova. Još jednom, makar minornim učinkom ta klika antihrvatskih patuljčića pokušava i ovom prigodom, kako je ispravno primjetio sigurnosni ekspert sa svim potrebitim atribucijama za taj posao Željko Cvrtila, jasnim uočavanjem kako se još do prije nekoliko dana na djelu nalazila „ozbiljna medijsko obavještajna operacija zastrašivanja“.
Pripreme organizacije koncerta u složenim sigurnosnim prilikama ne samo u Hrvatskoj solidno su provedene uz ozbiljnije propuste prometne regulacije napose problema parkiranja osobnih vozila i transfera od takvih punktova do samog odredišta. Sam grad Zagreb sa svojom bližom okolicom ima na desetke velikih površina za parkiranja stotina tisuća vozila reletivno brzo, s minimalnim angažiranjem ljudskih i tehničkih te sigurnosnih resursa s razlogom čuvanja tih vozila od provala ili oštećenja namjernika ili nenamjernih.
Pokude prometnicima i pohvala gotovo svim drugim segmentima organizacije
Transfer ljudi u zadanim okolnostima bi se, velikim dijelom, mogao obaviti pješačenjem uz nasip i suhe djlove korita Save primjerice od sklopa Jarunskog jezera te kompleksa sporskih objekata i studenskih domova uz jezero za max 15 minuta. Ista je priča s druge strane uz Savu iz rejona Hreljića, dijala vojarne Croatia i eventualno uzimanja trećih traka za parking na brojnim avenijama čitavog Novog Zagreba s korištenjem dvostranih nogostupa na njima u pravcu odredišta, jezera Bundek i nasljedno opet savski nasip i suhi dijelovi korita s obje strane toka rijeke Save. Prijelaz pješaka s obje strane toka Save odvijo bi se primarno na Mostu Slobode, a potom na njemu dijametralnim mostovima Mladosti i Jadranskom, bez obustave cestovnog i tramvajskog prometa, uz učestala zaustavljanja istih prometnih tokova, angažmanom jakih policijskih skupina koje su se mogle povući iz resursa HV-a – vojna policija i ATG skupine obučene i opremljene za ovakve zadaće. Pokušaje zloporabe od strane posjetitelja raspoloženih nepodopštinama (inače jedan od većih problema organizacije jer, se ulazi s kupljenom ulaznicom, a ne samo propuštanjem bez plaćanja) regulirali bi se tako da se na samim prijelazima /mostovi – suha korita i nasipi Save/, tridesetak metara ranije uvedu punktovi za kontrolu ulaznica i publike te propuštanje u prostore rezervirane za nju, na samom hipodromu. Naravno na tim mjestima, potreban je angažman jačih policijskih i snaga Security agencija s jasno istaknutim ljetnim odorama za lakše raspoznavanje. Jedan dio osigurnja trebo bi biti u civilnoj odjeći s pripadajućim značkama u džepovima, nadzirući huliganske pokušaje i udaljavajući huligane ili ih privoditi kao neželjene pripadnike, za ovako složenu organizaciju. Ono što će sigurno dobro funkcionirati je zdrastvena skrb, tehnička oprema i kompletna organizacija unutar prostora predviđenog za što ugodnije boravište sudionika koncerta, sanitarni uvjeti i punktovi za osvježenje. Tu su i razni svjetlosni, zvučni i slikovni efekti iz stotina dronova koji će kružiti iznad glava posjetitelja. Sigurnosna tehnika MUP-a RH te preopterećeni kapaciteti tele operatera, bitno ojačani za ovu prigodu. Nikada do saada u RH nije bilo tolike koncetracije tehnike i kompetentnog tehničkog kadra koji će ravna sa svom tehnikom od akustike, scenskih efekata do sigurnosnih preventivnih operacijasprečavanja ekscesa i akcidenata. Nesumljivo, Hrvatska ima vrlo kvalitetne tehničke i zdravstvene kadrove i tim poslovima vješte ljude. Ta, nisu to krkani iz Bajine bašće, niti sigurnjci prodavača magle – ni pukovnika ni pokajnika, već pretorijanca Titova režima s fakultetom imena Puška M-48 ili ONO-ga i DSZ-a. Na kraju je taj banditerosov kalfa ostao i bez oklopnog vozila Gurkha 2, za koje su zagrebački porezni obveznici iskrcali puno više od četiri milijuna kuna, e da bi se novovjeki Boško Buha, kotrljao i šepurio s njim po ulicama Zagreba. Kakva šteta za tog sigurnosnog mogula i specijalca gotovo ravnog Tihom, Prletu i još Paji s njihovim piz…
Tek pri kraju nečuvene medijske kakafonije, netko pametan se sjetio maksime: „Redari na koncertu i drugim sastavnicama ovog velikog spektakla, do sada neviđenog u čitavoj svjetskoj povijesti estrade i glazbenih spektakla – TO SMO MI“. Sudionici tog šušura i zabave su homogena skupina, ne Delije i Torcida na otvorenom ratištu i siguran sam u njihovu zrelost i doraslost trenutku – ne daj Bože provokacije većih razmjera! Organizacija ovog koncerta uz sve financijske i marketinške poslove te promicanje ugleda RH u modernom vremenu polučit će mnoge druge efekte i steći nova iskustva za industriju zabave – te brzo rastuće grane turističkog sektora, toliko važnog za ugled i prosperit naše, demokratske, slobodne i Neovisne države Hrvatske.
