MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONA
Tekst: Panopticum
Foto: UN
Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja obilježava se 16. rujna povodom 16. rujna 1987. kada je usvojen Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj. Ozonskim slojem naziva se sloj atmosfere u rasponu između 20 i 25 km visine unutar kojeg je koncentracija plina ozona najveća. Ovaj je sloj izuzetno važan za život na Zemlji jer ga štiti od štetnog ultraljubičastog sučevog zračenja.
Kako bi se osvijestila uloga u očuvanju ovog važnog dijela atmosfere svake godine UN izabire posebni slogan Međunarodnog dana zaštite ozonskog sloja. Naime, kako bi se spriječilo dalje propadanje ozonskog sloja bilo je nužno smanjiti upotrebu štetnih tvari koje ga oštećuju pa je1985. godine usvojena Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača koja je stupila na snagu 1988. godine. Međutim, ova konvencija nije zahtijevala od zemalja potpisnica da preuzmu kontrolu nad upotrebom štetnih kemikalija. Tek usvajanjem Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač koji je potpisan 16. rujna 1987. smanjena je potrošnja freona i halona. Republika Hrvatska je potpisala Montrealski protokol 8. listopada 1991. godine.
Ozon je je prirodni plin plavičaste boje specifičnog karakterističnog mirisa, jako je oksidirajuće sredstvo i vrlo nestabilan. Ozon je oblik kisika, čija se molekula sastoji od tri atoma kisika (O3). Ozon je u atmosferi prisutan i u troposferi i u stratosferi.
Troposferski, odnosno prizemni ozon je staklenički plin, njegove povišene koncentracije mogu naštetiti zdravlju ljudi, životinja i biljaka, a uzrokuju i štete na materijalima. Zbog toga je praćenje koncentracija prizemnog ozona sastavni dio praćenja kvalitete zraka. Stratosferski ozon stvara se u kemijskim reakcijama koje uključuju UV zračenje i kisik. Reakcije se opažaju kontinuirano, uvijek uz prisutnost UV zračenja. Produkcija stratosferskog ozona, uravnotežena je njegovom destrukcijom u kemijskim reakcijama.
Ozonskom rupom naziva se izrazito niska koncentracija ozona u stratosferi koja se pojavljuje prvenstveno nad polarnim krajevima. Razaranje ozonskog sloja odvija se na površini polarnih stratosferskih oblaka uz prisutnost UV zračenja.. Ozonska rupa nad Antarktikom pojavljuje se između rujna i studenog. Postoji i ozonska rupa nad Arktikom. Stalna prisutnost štetnih tvari u atmosferi i vrlo hladne zime u stratosferi utječu na ovaj fenomen.
Zahvaljujući smanjenoj upotrebi štetnih tvari, ozonska se rupa na nekim dijelovima planeta smanjila. Ozonski sloj u dijelovima stratosfere oporavlja se za 1-3 posto svakih deset godina od 2000. godine. Očekuje se da će se stratosferski ozon u srednjoj geografskoj širini iznad Arktika i sjeverne hemisfere oporaviti prije sredine 21. stoljeća, odnosno do 2035. godine, a u južnoj hemisferi oko polovice stoljeća, odnosno u arktičkom području do 2060. godine.
