MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OD PRIRODNIH KATASTROFA 2025.

Tekst: dr. sc. Tihomir Marjanac

Foto: IDDRR

Međunarodni Dan zaštite od prirodnih katastrofa ( International Day for Disaster Risk Reduction, IDDRR, 13. listopad), uveden je radi podizanja svijesti o prirodnim ugrozama koje povremeno pogađaju velika područja i izazivaju velike materijalne štete i ljudske žrtve. Ovisno o podneblju i mjestu, to mogu biti razorne poplave, ali i lavine, potresi i tsunamiji. Gotovo da na Zemlji nema područja u kojem se u prošlosti nisu dogodile neke od prirodnih katastrofa i gdje se na očekuju takvi događaji u budućnosti.

Opseg razaranja pojedinih prirodnih hazarda je uvjetovan fizičkim svojstvima pojedinih pogođenih lokacija, stanju infrastrukture, urbaniziranosti, te pripremljenosti i osposobljenosti službi za interventno djelovanje. Upravo da se pojača otpornost zajednice, potrebno je educirati stanovništvo o načinu djelovanja pojedinih hazardnih događaja na građevine, cestovnu i komunikacijsku infrastrukturu, potrebno je uvježbati postupke spašavanja i evakuacije, te osigurati dobru komunikaciju i koordiniranost djelovanja interventnih službi. Za uspješnu zaštitu ljudi i njihove imovine nužno je preventivno djelovanje, uz neminovnu suradnju s lokalnim stanovništvom.

Prirodne katastrofe su posljedice geoloških hazarda, a oni mogu biti vrlo različiti, a zajedničko im je da se ponavljaju uglavnom na istom području, sa značajnim učinkom na pogođeno stanovništvo, ali i na cijele regije, i najčešće nisu selektivne.

Geološki hazardi su geološki procesi koji mogu dovesti do ljudskih žrtava i materijalnih razaranja. Ako nastupe ti negativni učinci – to je prirodna katastrofa. Svi ti geološki procesi neprestano djeluju na Zemlji (poplave, potresi, lavine i slično), ali postaju hazardi tek negativnim djelovanjem na čovjeka. Prirodne katastrofe postoje samo zbog utjecaja na ljude, pa su u nenaseljenim područjima tek prirodni događaji (premda po karakteru katastrofični).

Rizicima (gubitku materijalnih dobara, gubitku dohotka, ljudskim žrtvama) izloženi smo svakodnevno. Rizik od mogućih šteta ili pogibelji ne može se eliminirati, ali se štete mogu umanjiti (npr. gradnjom otpornih građevina u trusnom području). Da bi se rizik smanjio, treba razumjeti mehaniku i energiju pojedinih prirodnih (hazardnih) procesa, te njihovu učestalost.

Prirodni hazardi mogu biti:

• katastrofični hazardi imaju razorno djelovanje na velik broj ljudi ili imaju globalne učinke (npr. asteroidni impakti, velike vulkanske erupcije). Vjerojatnost njihove pojave je mala, učestalost u geološkoj prošlosti je relativno mala, ali imaju razorno djelovanje na velikom prostoru kada se jednom dogode.
• nagli hazardi nastaju vrlo brzo, gotovo trenutačno i bez najave (vulkanske erupcije, potresi, poplave, klizišta, jake oluje, požari).
• spori hazardi nastaju nakon višegodišnjih postupnih promjena u okolišu i uz mnoge "najave" (suše, najezde insekata, epidemije i pandemije).

Stanovništvo na ugroženom području ima odgovornost da razumije učinke prirodnih hazarda i da djeluje prema obznanjenim procjenama, predviđanjima i upozorenjima.

Obrazovanje je presudno za pravilno postupanje svakog pojedinca prilikom katastrofa bez obzira na njihov uzrok, i planiranje i provođenje zaštitnih postupaka. Pri tome je važna efikasna komunikacija stručnjaka, lokalne uprave i stanovništva.

Zadatci stručnjaka i stručnih službi:

• Procjena hazarda. Znanstvenici trebaju procijeniti gdje postoje i kakvi prirodni hazardi, te koji su njihovi uobičajeni učinci.
• Predviđanje hazarda. Znanstvenici trebaju predvidjeti hazardne događaje na temelju praćenja prirodnih procesa (monitoringa). Oni bi morali lokalnoj upravi najaviti mogući hazardni događaj, kako bi se moglo pravovremeno upozoriti ugroženo stanovništvo.
• Predlaganje postupaka za smanjenje rizika. Znanstvenici i drugi stručnjaci imaju zadaću da informiraju lokalnu i županijsku upravu o nužnim postupcima za smanjenje ranjivosti i rizika, što obuhvaća:

1. a) prijedloge za zonaciju prostora ovisno o njegovoj ranjivosti
2. b) prijedloge za unaprjeđenje građevinskih propisa i standarda.

• Izdavanje ranog upozorenja. Stručnjaci trebaju razvijati sustav ranog upozoravanja koji se temelji na rezultatima monitoringa, kako bi se upozorenje moglo efikasno prenijeti lokalnoj upravi i ugroženom stanovništvu.
• Poznavanje (i biti osposobljeni za) komunikaciju. Znanstvenici i stručnjaci moraju biti u stanju prenijeti dostupne informacije na svima jasan način, kako bi ih ispravno razumjeli i predstavnici lokalne uprave, mediji, i naposljetku ugroženo stanovništvo.

Zadatci lokalne uprave:

Lokalna uprava i njeni pripadnici najbolje poznaju prilike na svojem području, i najzaineresiraniji su za pravodobno zaštitno djelovanje.

• Komuniciranje sa znanstvenicima, stručnjacima i stanovništvom. Lokalna uprava je posrednik između stručnjaka i ugroženog stanovništva kojem se prenose informacije i upozorenja.
• Upravljanje komunalnim službama. Lokalna uprava ima u svojoj nadležnosti koordiniranje rada vatrogasnih jedinica (dobrovoljnih i profesionalnih) i drugih komunalnih službi.
• Procjena rizika. Lokalna uprava mora razumjeti procjenu hazarda i u suradnji sa stručnjacima razraditi procjenu rizika, u skladu s kojom se određuje djelovanje koje ima za cilj smanjenje rizika.
• Prostorno planiranje i osiguranje pridržavanja propisa. Lokalna uprava treba zajedno sa znanstvenicima i drugim stručnjacima razraditi postupke za smanjenje ranjivosti i ugroženosti stanovništva i infrastrukture, razraditi prostorno zoniranje ovisno o stupnju ugroženosti i razraditi građevinske propise.
• Oglašavanje ranog upozorenja. Lokalna uprava ima najveću odgovornost za informiranje stanovništva o nadolazećoj neizbježnoj opasnosti koja se zasniva na predviđanjima i upozorenjima koje izdaju stručnjaci.
• Djelovanje. Lokalna uprava ima prvenstvenu odgovornost za održavanje infrastrukture koja bi se nosila s prirodnim katastrofama, treba razraditi planove evakuacije, brzog djelovanja, spašavanja i obnove.
• Komuniciranje. Lokalna uprava mora biti u stanju efikasno komunicirati kako sa stručnjacima, tako i s ugroženim stanovništvom da bi se uspješno prenijelo informacije. U tu svrhu je najpodesniji lokalni radio i lokalna TV stanica, ali je pitanje koliko su slušane ili gledane. Obavještavanje o katastrofama većih razmjera obavlja i nacionalna radio i TV mreža. Međutim, pravovremeno uzbunjivanje moguće je samo neovisnim sredstvima kao što su sirene za uzbunu.

Stanovništvo/javnost

• Mora razumjeti prirodne hazarde. Stanovništvo mora biti svjesno učinaka prirodnih hazarda na njihovu zajednicu i treba znati što bi se moglo dogoditi u slučaju prirodne katastrofe.
• Mora razumjeti sistem ranog uzbunjivanja.
• Mora biti informirano o postupcima koje mora primijeniti u slučaju izdanog upozorenja.
• Mora imati mogućnost komunikacije s lokalnom upravom kako bi se osiguralo da će biti prenesene sve nužne informacije.

Uz znanstvenike i stručnjake koji nadziru prirodne (hazardne) procese, lokalnu upravu i samoupravu koja nadzire i upravlja radom komunalnih službi, veliku odgovornost imaju i specijalizirane službe koje djeluju na državnoj razini.

Odgovornost specijaliziranih službi obuhvaća:

• Pripremu postupaka za djelovanje u slučaju različitih prirodnih katastrofa.
• Uvježbavanje specijaliziranih timova za djelovanje u uvjetima prirodnih katastrofa.
• Koordiniranje pojedinih stručnih službi i organizacija na polju preventive, ali iintervencija za vrijeme katastrofa.
• Centralizirani sustav ranog uzbunjivanja.
• Centralizirani sustav obavještavanja javnosti.

Prirodne nepogode se događaju gotovo svakodnevno, a hoće li imati katastrofalni učinak često puta ovisi o samom stanovništvu i postupanju lokalne uprave i samouprave.