MEĐUNARODNI DAN SVIJESTI O TSUNAMIJIMA

Objavljeno 27/10/2025

Tekst: dr. sc. Tihomir Marjanac

Tsunamije doživljavamo kao hazard koji nas se uglavnom ne tiče jer pogađa tamo neke nepoznate obale, na nekom dalekom oceanu. Ako nekoga pitate, redovito će reći da tsunamiji stvarno predstavljaju opasnost za obalne zajednice u Japanu, ali da kod nas za to nema šanse. Jer, Jadransko more je plitko, zatvoreno i da tu ne mogu nastati tsunamiji.

Naš narod je oduvijek zanemarivao rizike u svojoj okolini, ali je upirao prstom u malo udaljenije susjede. Kad sam svojevremeno istraživao klizišta, domaći bi redovito negirali bilo kakvo klizanje na svojem posjedu, unatoč i slijepcu vidljivim tragovima klizanja koje će prije ili kasnije premjestiti dobar dio sela u dolinu, ali bi zato prstom uprli u susjedni brijeg s tvrdnjom kako tamo sve klizi. I obrnuto. Slično je i s tsunamijima, stanovništvo uglavnom ignorira ugroženost, barem je tako bilo donedavno. A kako je bilo u prošlosti?

U Japanu su nakon razornog tsunamija 2011. godine “otkrili” stotinjak stećaka u šumi na kojima se nalazi natpis “ne gradite kuće ispod ovog kamena”. To su poruke ljudi koji su preživjeli razorni tsunami, a bile su namijenjene njihovim potomcima. Kao i kod nas, stanovništvo je na poruke iz prošlosti zaboravilo, na svoju štetu. Tsunami je 2011. godine uništio cijela naselja, gradove, kompletnu infrastrukturu, a tek malobrojni su preživjeli. Da se to ne bi ponovilo, a sigurno hoće, utemeljen je Međunarodni dan svijesti o tsunamijima kojeg ove godine obilježavamo međunarodnom konferencijom o riziku od tsunamija u Jadranskom moru, ali i drugdje u svijetu, koja će se održati 5. studenog 2025. u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu.

Cilj konferencije je da ukaže na neke od ugroza koje se mogu dogoditi na obalama Jadranskog mora, ali i drugih zatvorenih i poluzatvorenih mora, a koje su se zaista događale tijekom nedavne geološke prošlosti, pa čak i u povijesno vrijeme. Redovito pitanje na koje nailazimo je “jesu li ti događaji zapisani?” Odgovaramo da bi sigurno bili zapisani da su pismeni ljudi preživjeli katastrofu. Zapitajmo se jesu li stanovnici Pompeja zapisali svoje stradavanje prilikom erupcije Vezuva 79. godine? Nisu, jer nitko nije preživio. Opis tog događaja ipak postoji, a zapisao ga je Plinije mlađi, koji je erupciju promatrao sa sigurne udaljenosti. Dakle, katastrofa izazvana tsunamijem ili erupcijom vulkana nije selektivna. Stradavaju i pismeni i nepismeni, i bogati i siromašni. Tko o toj katastrofi može svjedočiti? Malo tko, osim geologa koji dolaze istraživati tragove u sedimentima, stoljećima ili čak tisućljećima kasnije, i koji poput forenzičara pokušavaju odgonetnuti što se dogodilo, kada, kako i zašto.